Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-505/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-80/2025- 13 od 30. siječnja 2026., dana 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-80/2025-13 od 30. siječnja 2026.,
- potvrđuje u toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 566,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate , u roku od 15 dana,
- preinačuje u toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana, te se zahtjev tužiteljice odbija u tom dijelu.
II. U nepobijanom dijelu, toč. I. i II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 66,00 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud donio presudu čija izreka glasi:
„I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 10.1. Ugovora o kreditu broj 51404627-5102648255 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 3. listopada 2005., a koja glasi:
«Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom plasmana.»
pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 614,87 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 4. listopada 2005. po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., za period od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka 1.191,36 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u toč. III. izreke zbog pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se tužiteljici odmjere troškovi postupka u skladu s visinom kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.
2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tuženik ne pobija presudu u toč. I. i II. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
2.2. Povodom žalbe tuženika odlučeno je rješenjem primjenom odredbe čl. 167. st. 1. ZPP-a prema kojoj se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe i tvrdi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je troškove postupka odmjerio prema zbroju vrijednosti predmeta spora za oba zahtjeva. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je djelomično osnovana, dok djelomično nije osnovana.
5. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da je prvostupanjski sud p rilikom odmjeravanja troškova postupka utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu naznačenom u tužbi, dakle u iznosu od 1.942,09 EUR (1.327,22 EUR za deklaratorni zahtjev i 614,87 EUR za kondemnatorni zahtjev), jer je u toč. I. postavljen deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi, dok je u toč. II. postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 614,87 EUR s osnove ništetne odredbe.
6. Tuženik osnovano tvrdi u žalbi da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir navedene nesporne činjenice, uz primjenu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, trebao donijeti rješenje kojim će utvrditi vrijednost predmeta spora prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu tj. u iznosu od 614,87 EUR i prema tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora dosuditi troškove postupka, kod čega se poziva na relevantnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj sud, prema kojoj se deklaratorni zahtjev, koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje , ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.
7. Na opisani je način, odmjeravanjem troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora od 1.942,09 EUR, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 40. st. 1. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer je uz pravilnu primjenu mjerodavne odredbe ZPP-a trošak trebalo odmjeriti prema vrijednosti (samo) kondemnatornog zahtjeva u iznosu od 614,87 EUR.
7.1. Također, tuženik osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud tužiteljici pogrešno dosudio trošak za zastupanje na ročištu za objavu presudu održanom 30. siječnja 2026., jer iz zapisnika koji je sastavljen na tom ročištu proizlazi da punomoćnica tužiteljice nije pristupila na ročište pa nema niti pravo na taj trošak.
8. Posljedično, prvostupanjski je sud uz pogrešnu primjenu relevantnih odredbi Tarife o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) priznao trošak zastupanja po punomoćnici (odvjetnici) za sastav tužbe i podneska od 23. svibnja 2025. i zastupanje na ročištima 24. rujna 2025. i 16. prosinca 2025., za svaku radnju po 100 bodova, jer je za svaku radnju trebalo priznati 50 bodova, dok trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije niti trebalo priznati, što ukupno daje 200 bodova, a ne 450 bodova. Kada se priznatih 200 bodova uveća za vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife i pripadajući PDV prema Tbr. 46. Tarife, dobiva se iznos od 500,00 EUR, kojem treba dodati iznos sudskih pristojbi od 66,36 EUR. Stoga ukupni parnični troškovi tužiteljice iznose 566,36 EUR, a ne 1.191,36 EUR, koji je suđen pobijanom odlukom.
9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP -a žalba tuženika je djelomično odbijena i djelomično prihvaćena tako da je prvostupanjska presuda potvrđena u toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 566,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i preinačena u toč. III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je zahtjev tužiteljice odbijen u tom dijelu. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke.
10. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom (52%), jer je od dosuđenih troškova postupka od 1.191,36 EUR uspio sa iznosom od 625,00 EUR, pa prema odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a ima pravo na djelomičnu naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka. Tuženiku se prema Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife priznaje trošak sastava žalbe od 93,75 EUR kojem se dodaje zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 33,18 EUR. Ukupni trošak tuženika iznosi 126,93 EUR, prema uspjehu u žalbenom postupku dosuđuje mu se iznos od 66,00 EUR i odlučuje kao u toč. III. izreke.
11. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer taj trošak nije bio potreban u ovoj parnici, s obzirom da tužiteljica u žalbi prihvaća i podržava stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenu vrijednost predmeta spora koje nije pravilno, što je obrazloženo u ovom rješenju. Stoga je odlučeno kao u toč. IV. izreke ovog rješenja.
U Varaždinu 25. kolovoza 2026.
Sudac
Milko Sambolek
