Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-444/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Darija Lokasa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DV, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog DV protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-255/2026- 4; Kov-267/2026 od 12. kolovoza 2026., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog DV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 101. st. 3. u svezi sa čl. 98. st. 6. i čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog DV ukinuo mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08 i to zabrane približavanja žrtvi DVŽ na udaljenost manju od 200 metara, te zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa žrtvom DVŽ, te je protiv okrivljenog DV određen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl.139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žali se okrivljeni IV po braniteljici odvjetnici Sari Lacko, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, i istražni zatvor ukine i odrede mjere opreza koje su već ranije bile određene.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik pobija utvrđenje da je kršio mjere opreza, te utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor određen, dok ne pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti.
6. Nije u pravu okrivljenik kada osporava da je došlo do kršenja mjera opreza s bitnom tvrdnjom da je posredni kontakt, kojeg je putem SMS poruka uspostavljao sa žrtvom DVŽ posredstvom treće osobe , uspostavljao u interesu zajedničkog maloljetnog djeteta, s obzirom da još uvijek ne postoji odluka o tome s kojim roditeljem će maloljetno dijete živjeti i na koji način će drugi roditelj ostvarivati osobne odnose, zbog čega je postojala potreba za kontaktom sa žrtvom u svezi dogovora oko zajedničkog maloljetnog djeteta. Također okrivljenik ističe da je iz sadržaja poruka vidljivo da nije riječ o nikakvoj komunikaciji koja bi upućivala na počinjenje kaznenog djela na štetu žrtve, jer u porukama nema nikakvih prijetnji, ucjena ili zastrašivanja.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je okrivljenik kršio određene mjere opreza na način što je suprotno određenim mjerama opreza uspostavljao i održavao neizravne veze sa žrtvom. Naime, prije svega valja navesti da je nesporno da su okrivljenik i žrtva imali dogovor da će uspostavljati kontakte i komunikaciju u svezi skrbi za zajedničko maloljetno dijete putem drugih osoba, najprije članova obitelji okrivljenika, a poslije toga preko RV, s obzirom da nadležno tijelo još nije donijelo odluku o tome s kojim roditeljem će maloljetno dijete živjeti, te na koji način će drugi roditelj održavati osobne odnose s maloljetnim djetetom. Nesporna je činjenica da su okrivljenik i žrtva, između ostalog, sukladno dogovoru, posredstvom treće osobe uspostavljali i održavali kontakte, odnosno vezu. Međutim, kako to pravilno i osnovano navodi sud prvog stupnja, okrivljenik je, protivno dogovoru, putem SMS poruka, a posredstvom treće osobe, sa žrtvom uspostavljao kontakt odnosno vezu koja se ne tiče zajedničkog maloljetnog djeteta. Naime, krajem 7. mjeseca 2026. godine, kako to navodi žrtva, okrivljenik je posredstvom treće osobe poslao žrtvi poruku da je izgubio posao i da je za to ona kriva. Nadalje, 11. kolovoza 2026. godine, okrivljenik je poslao žrtvi posredstvom RV SMS poruke sa sadržajem kako se to navodi u pobijanom rješenju, a što ima potvrdu u spisu priležećim porukama. Kad se analizira sadržaj tih poruka (list 146-148) vidljivo je da se isti tiče odnosa okrivljenika i žrtve, a ne na zajedničkog maloljetnog dijete, s time da u tim porukama okrivljenik iskazuje nezadovoljstvo prema žrtvi, njezinom ponašanju i odlukama, pri tom je vrijeđa, omalovažava i smatra je odgovornom za loše stvari koje su mu se u životu dogodile. Nadalje, kako se to također navodi u pobijanom rješenju, okrivljenik je protivno određenim mjerama opreza 13. srpnja 2026. poslao pismo žrtvi na način da je ostavljeno u njezinom poštanskom sandučiću, iz čega proizlazi da se i približavao zgradi u kojoj žrtva živi. Opisanim ponašanjem i prema ocjeni ovog suda, okrivljenik je kršio određene mjere opreza, a prije svega zabranu uspostavljanja i održavanja neizravne veze sa žrtvom , s obzirom da je mimo dogovora sa žrtvom, putem SMS poruka, a posredstvom treće osobe , sa žrtvom uspostavljao neželjene kontakte, na koji način ju je i uznemiravao, kako to žrtva sama navodi. Kod toga je, suprotno žalbenim navodima, irelevantno što okrivljenik tim svojim ponašanjem, kojima je kršio mjere opreza, nije ostvario obilježja kaznenog djela. Naime, predmetne mjere opreza mogu se kršiti i ponašanjem koje ne ispunjava obilježja kaznenog djela, a s druge strane svrha je i mjera opreza da se zabrani takvo ponašanje kako bi se prevenirala, u konkretnom slučaju, opasnost od ponavljanja kaznenog djela, odnosno počinjenja kaznenog djela kojim je prijetio. Zbog navedenih razloga nije upravu okrivljenik kada osporava utvrđenje da je kršio mjere opreza.
8. S obzirom da je dakle sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je okrivljenik kršio mjere opreza te da i nadalje egzistiraju zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, a to je osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, koja osnovana sumnja se ne osporava, te iteracijska opasnost tj. istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog preveniranja koje opasnosti su i bile određene mjere opreza, a koja opasnost se žalbom osporava, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem pravilno i osnovano ukinuo mjere opreza, te odredio istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
9. Naime, što se tiče utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima kojima se osporava navedeno utvrđenje s navođenjem da je okrivljenik do sada neosuđivan, da je vozač Hitne pomoći, tako da svakodnevno pomaže bolesnima i nemoćnima što samo potvrđuje da ne postoji opasnost od činjenja kaznenih djela, s time da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega pozitivno utjecao, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost proizlazi iz činjenice da je okrivljenik prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji presudom Općinskog suda u Varaždinu od 4. svibnja 2026., s time da iz presude proizlazi da se prema žrtvi nasilnički ponašao i psihički i fizički. No unatoč navedenoj osudi, okrivljenik je početkom lipnja ove godine na razini osnovane sumnje počinio predmetno kazneno djelo prijetnje, s time da mu je određen istražni zatvor u kojem se nalazio mjesec dana kada mu je istražni zatvor ukinut i određene mjere opreza, koje je okrivljenik ubrzo nakon toga kršio, a kako je to pravilno utvrđeno pobijanim rješenjem. Kad se tome doda da su odnosi između okrivljenika i žrtve očito teško narušeni, da teško komuniciraju, da su u postupku razvoda braka, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.
10. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, te činjenicu da su okrivljeniku već bile određene mjere opreza koje je prekršio, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno odrediti istražni zatvor kojim neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti uzimajući u obzir okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim, kod čega u ovoj fazi postupka nije relevantno koja kaznenopravna sankcija je predložena u optužnici, tim više š to je ista predložena u vrijeme kad su mjere opreza bile na snazi.
11. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
