Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-286/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja BANKA KOVANICA d.d. Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, koje zastupa punomoćnica Irena Pikija, odvjetnica u OD Mihalić&Pikija d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika Općina Sveti Ilija, Sveti Ilija, Trg Josipa Godrijana 2, OIB: 10443118219, koje zastupa punomoćnica Marija Martinez-Ostroški, odvjetnica u Varaždinu, radi ovrhe na nekretnni, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-2566/2025-2 od 06. studenog 2025., 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e:

Žalba ovršenika se djelomice odbija kao neosnovana, a djelomice uvažava pa se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-2566/2025-2 od 06. studenog 2025. potvrđuje u dijelu pod točkama I. i III. izreke, a ukida u dijelu pod točkom II. izreke u kojem dijelu se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi sud je prema prijedlogu za ovrhu a na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj 005/03/2012 od 01. ožujka 2012. solemniziranog pod poslovnim brojem OV-1744/12 22. ožujka 2012. kod javnog bilježnika Melanije Duić u Varaždinu, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 669.851,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određena je ovrha na nekretnini ovršenika označena kao:

- 1. vlasnički dio (1/1) nekretnine nalazeće na čkbr. [katastarska čestica] u naravi Vinogradska ulica površine 4356 m2, ŠUMA površine 4356 m2, ukupne površine 4356 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe na nekretnini u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti iste nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom (točka I).

Rješenjem o ovrsi sud je naložio ovršeniku da naknadi troškove ovršnog postupka ovrhovoditelju u iznosu od 12.869,31 eura u roku od 8 dana (točka II), te je naložio zemljišno-knjižnom odjelu ovoga suda da u zemljišnoj knjizi upiše zabilježbu ovrhe (točka III.).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi ovršenik pobijajući to rješenje u cijelosti sadržajno iz svih žalbenih razloga dakle iz razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 381. ZPP-a i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16., dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za ovrhu odnosno ukinuti predmetno rješenje u točki II. te obvezati ovrhovoditelja na naknadu troškova postupka.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi kako je ovrhovoditelj 21. listopada 2025. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika na temelju ranije navedene ovršne isprave sukladno kojoj je ovršenik na ime glavnice, kamata te troškova ovršnih postupaka u obvezi prema ovrhovoditelju u iznosu od 669.851,68 eura (navedeno dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga). Uz navedeni prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je, ujedno, dostavio Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog ĐT iz kojeg proizlazi kako je isti, kao ošasnu imovinu, naslijedio nekretninu na kojoj predlaže ovrhu, te i identifikaciju nekretnine prema prethodnoj katastarskoj izmjeri koja dovodi u vezu nekretninu koja je predmet nasljeđivanja i ovog postupka. Ovrhovoditelj je uz prijedlog priložio i izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine na kojima predlaže ovrhu. Iz izvadaka proizlazi da je ovršenik vlasnik nekretnine koja je predmet ovog ovršnog postupka.

6. Ovršenik u žalbi u bitnom ističe kako isti za dugove ostavitelja odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, te da se ovrhovoditelj može namirivati jedino iz stvari i prava koji su sastavni dio ostavine ovršenika, a sve u skladu s odredbom članka 139. stavka 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje u tekstu ZN), obzirom da se radi o ošasnoj imovini. Isti navodi kako je sud pobijanim rješenjem prekoračio zahtjev ovrhovoditelja budući da je isti u prijedlogu za ovrhu tražio da se provede ovrha na nekretnini i radi naplate troškova postupka te je sud stoga trebao odrediti visinu troška ovrhovoditelju na takav način da se može namiriti samo iz naslijeđene imovine, odnosno u konkretnom slučaju ostvarene kupovnine ukoliko se nekretnina proda i to ne u roku od 8 dana već prilikom namirenja u ovršnom postupku nakon donošenja rješenja o namirenju, jer ovršenik nije dužan plaćati troškove postupka iz svog proračuna. Nadalje ističe kako je nekretnina već bila predmetom ovršnog postupka te kako se niti na drugoj dražbi nije prodala te kako je sud utvrdio vrijednost nekretnine koja je predmet ovog postupka u iznosu od 26.695,67 eura pa isti prigovara i naznačenoj vrijednosti predmeta spora i predlaže da se ista utvrdi u iznosu utvrđene vrijednosti nekretnine jer bi suprotno bilo na njegovu štetu. Zaključno ističe kako je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu priložio izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 29. listopada 2025. u kojem su navedena njegova potraživanja a koja ne proizlaze iz ovršne isprave i ne mogu se ispitati, pa je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i učinio apsolutno bitnu povredu odredaba ovršnog (parničnog) postupka.

7. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio relevantne činjenice te primijenio odredbu članka 14. stavka 4. OZ u svezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavka 1. OZ kada je odredio da ovrhovoditelju pripadaju troškovi postupka, neovisno o tome što je predmet ovrhe nekretnina koju je ovršenik stekao kao ošasnu imovinu.

8. U konkretnom slučaju, predmet ovrhe su nekretnine koje su prešle na ovršenika na temelju rješenja javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka br. O.1434/2022, UPP-OS-77/2022 od 16. prosinca 2022.

9. Odredbom članka 139. stavka 6. ZN propisano je kako predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Naime, općine, odnosno gradovi, nalaze se u specifičnom položaju jer na njih smrću ostavitelja koji nema nasljednika prelazi ostavina, te oni time stječu jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, ali se pri tom ne mogu odreći nasljedstva. Navedeno znači da gradovi i općine moraju prihvatiti pravne posljedice koje za nasljednike nastaju glede odgovornosti za ostaviteljeve dugove, te kao i drugi nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, ali ne cijelom svojom imovinom, nego samo onim stvarima i pravima koja su sastavni dio ostavine.

10. Polazeći od citirane zakonske odredbe, pravilno ističe ovršenik u žalbi kako za troškove koji nastanu u ovršnom postupku na ošasnoj imovini, ovršenik ne odgovara imovinom koja nije sastavni dio ostavine. No, navedeno ne znači, suprotno žalbenim navodima, kako se ovrhovoditelju ne može priznati trošak ovršnog postupka već znači kako se ovrha radi troškova ovršnog postupka, a koji su nastali radi provođenja toga ovršnog postupka, može provesti samo na stvarima i pravu koja su sastavni dio naslijeđene ostavine. U konkretnom slučaju ovrha radi namirenja troškova postupka nije određena na stvari koja nije sastavni dio ostavine.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika kako je sud trebao priznati trošak ovrhovoditelju tek u postupku diobe kupovine (ukoliko dođe do prodaje nekretnina). Naime, odredbom članka 14. stavka 6. OZ je propisano kako se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka iz čega proizlazi kako je zakonskom odredbom propisan samo krajnji rok do kada se može podnijeti zahtjev za naknadu troškova postupka pa navedeno ne sprječava ovrhovoditelja da podnosi zahtjev za naknadom troška postupka odmah prilikom predlaganja ovrhe, odnosno sud da priznaje troškove ovršnog postupka koji su bili potrebni za ovrhu i prije završetka postupka.

12. Točno je da ovršenik za dugove svog prednika u konkretnom slučaju primjenom članka 139. stavka 6. ZN može odgovarati samo imovinom koju je kao ošasnu imovinu stekao, dok su žalbeni navodi da se troškovi ne mogu namiriti iz gradskog proračuna neodlučni, jer ovrha na takvim sredstvima nije niti određena, a ukoliko bude, tek tada će ovršenik navedeni žalbeni navod moći osnovano istaći.

13. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ovrhovoditelju koji je predložio ovrhu na predmetu koji može biti predmet ovrhe odredio ovrhu i odredio da ovrhovoditelju pripada trošak postupka primjenom članka 14. stavka 4. OZ a pravilnost postupanja prvostupanjskog suda žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u pitanje.

14. Međutim, žalbeni navodi ovršenika kako je ovrhovoditelj visoko odredio vrijednost predmeta spora je osnovana. Naime, ovrhovoditelj je odredio vrijednost predmeta spora sukladno visini tražbine koja vrijednost je višestruko veća od vrijednosti nekretnine koja je u ranijem ovršnom postupku već procijenjena i čija je vrijednost utvrđena.

15. Valja naglasiti kako je općim pravilom o troškovima postupka sadržanim u odredbi članka 14. OZ-a propisana parcijalno prethodna i konačna obveza stranaka vezano za troškove ovrhe, što znači da se o tim i svim drugim pitanjima koja se tiču troškova postupka, s obzirom da nisu potpuno ili nisu uopće regulirana odredbama OZ-a, supsidijarno i na odgovarajući način primjenjuju pravila ZPP-a, koja se temelje na principu svrsishodnosti, racionalnosti i pravednosti.

16. U vezi određivanja vrijednosti predmeta spora u ovoj situaciji kada postoji znatna razlika u iznosima tražbine ovrhovoditelja i vrijednosti nekretnine koja se prodaje u ovršnom postupku, kada je riječ o ošasnoj imovini, potrebno je u obzir uzeti odredbu članka 39. ZPP-a koji određuje da se, ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja za stanovito potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje prema iznosu potraživanja koje treba osigurati, ali da ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, će se kao vrijednost predmeta spora uzet vrijednost predmeta zaloga.

17. Uz to se sudu ukazuje kako je vrijednost predmeta spora koju je za svoju novčanu tražbinu naznačio sam ovrhovoditelj, a istoj je u žalbi, što nije zabranjeno, prigovorio ovršenik sukladno članku 21. stavku 1. OZ-a u vezi s člankom 40. stavkom 3. ZPP-a, to nije moguće ispitati pravilnost odluke o troškovima postupka u ovo dijelu, jer prethodno sud prvoga stupnja treba ispitati osnovanost ovog prigovora i zavisno od toga donijeti odluku o ovom dijelu zahtjeva.

18. Također, treba navesti kako je na ovrhovoditelju rizik postavljanja previsoko ili prenisko vrijednosti predmeta spora, osobito u okolnostima kao što je konkretna kada je isti upoznat s utvrđenom vrijednosti nekretnine u ranijem postupku.

19. Žalbeni navodi ovršenika kojima ističe kako se iz izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga od 29. listopada 2025. u kojem su navedena ovrhovoditeljeva potraživanja a koja ne proizlaze iz ovršne isprave ne mogu se ispitati predstavljaju žalbene razloge o kojima ne odlučuje žalbeni sud. Naime isti navodi predstavljaju žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točki 7. OZ-a o kojem sukladno članku 52. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud.

20. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako je pobijano rješenja pravilno i zakonito u točkama I. i III. izreke pa je žalbu u odnosu na te točke sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

20.1. Zbog navedenog pod točkama 15.-18. ovog rješenja valjalo je pobijano rješenje ukinuti pod točkom II. izreke na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a te će u ponovnom postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem.

21. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 25. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac