REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-637/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Tödtling, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tödtling & partneri u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKE BOLNICE SVETI DUH, [adresa], OIB: 65119154523, kojeg zastupa zaposlenica VJ, dipl. iur., temeljem generalne punomoći, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Sanje Delač, odvjetnice i punomoćnice tuženika VJ, zaposlenice, dana 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH sa sjedištem u [adresa], OIB: 65119154523, isplatiti tužitelju, i to EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene plaće, iznos od 22.676,34 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to do 31.12.2022. godine (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22), po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do isplate (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 433,21 EUR od dana 16. travnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 270,75 EUR od dana 16. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 368,75 EUR od dana 16. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 598,29 EUR od dana 16. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 338,14 EUR od dana 16. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,88 EUR od dana 16. rujna 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 598,29 EUR od dana 16. listopada 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 489,51 EUR od dana 16. studenog 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 598,30 EUR od dana 16. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 598,25 EUR od dana 16. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 563,15 EUR od dana 16. veljače 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 497,93 EUR od dana 16. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 351,81 EUR od dana 16. travnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 452,70 EUR od dana 16. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 563,15 EUR od dana 16. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 284,16 EUR od dana 16. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 625,15 EUR od dana 16. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 625,15 EUR od dana 16. listopada 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 625,11 EUR od dana 16. studenog 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 340,99 EUR od dana 16. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 625,12 EUR od dana 16. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 565,57 EUR od dana 16. veljače 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 625,12 EUR od dana 16. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 516,40 EUR od dana 16. travnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 625,11 EUR od dana 16. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 295,52 EUR od dana 16. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 415,51 EUR od dana 16. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 590,74 EUR od dana 16. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 652,95 EUR od dana 16. listopada 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 494,37 EUR od dana 16. studenog 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 377,53 EUR od dana 16. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,51 EUR od dana 16. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 692,12 EUR od dana 16. veljače 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 553,60 EUR od dana 16. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 511,70 EUR od dana 16. travnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 564,80 EUR od dana 16. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 706,10 EUR od dana 16. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 451,08 EUR od dana 16. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 371,36 EUR od dana 16. kolovoza 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 154,10 EUR od dana 16. rujna 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 641,44 EUR od dana 16. listopada 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 676,80 EUR od dana 16. studenog 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 473,76 EUR od dana 16. prosinca 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 460,72 EUR od dana 16. siječnja 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 679,56 EUR od dana 16. veljače 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 460,72 EUR od dana 16. ožujka 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,36 EUR od dana 16. travnja 2024. godine pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

i to sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH sa sjedištem u [adresa], OIB: 65119154523, isplatiti tužitelju, i to EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, iznos od 9.180,42 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to do 31.12.2022. godine (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22), po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine do isplate (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 78,76 EUR od dana 16. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,39 EUR od dana 16. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,21 EUR od dana 16. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 511,04 EUR od dana 16. rujna 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 102,10 EUR od dana 16. studenog 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,77 EUR od dana 16. veljače 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,10 EUR od dana 16. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 266,26 EUR od dana 16. travnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 168,82 EUR od dana 16. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,00 EUR od dana 16. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 338,50 EUR od dana 16. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 849,99 EUR od dana 16. rujna 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 318,22 EUR od dana 16. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,62 EUR od dana 16. veljače 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,78 EUR od dana 16. travnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 340,98 EUR od dana 16. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 228,70 EUR od dana 16. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,50 EUR od dana 16. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 783,99 EUR od dana 16. rujna 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,87 EUR od dana 16. studenog 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 322,75 EUR od dana 16. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,01 EUR od dana 16. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 102,53 EUR od dana 16. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,89 EUR od dana 16. travnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 132,66 EUR od dana 16. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 247,90 EUR od dana 16. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 333,74 EUR od dana 16. kolovoza 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 550,48 EUR od dana 16. rujna 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,94 EUR od dana 16. listopada 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,18 EUR od dana 16. studenog 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 261,08 EUR od dana 16. prosinca 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 277,36 EUR od dana 16. siječnja 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,17 EUR od dana 16. veljače 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 281,48 EUR od dana 16. ožujka 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 635,43 EUR od dana 16. travnja 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 690,22 EUR od dana 16. svibnja 2024. godine pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, i to sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.800,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana 25.8.2026., pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika, i to na radnom mjestu liječnik specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, uži specijalist intenzivne medicine, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 01-03-5336 (dalje u tekstu: Ugovor o radu). Trajanje radnog vremena tuženika je izmijenjeno Dodatkom ugovora o radu od 4.10.2011., broj: 01-035336 (dalje u tekstu: Dodatak ugovora o radu) na način da se u čl. 1. navodi: „Mijenja se članak VI. stavak 1. Ugovora o radu od 04.10.2011. i glasi: Radnik će raditi u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, a preostalih 20 sati tjednog radnog vremena biti će zaposlen na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.“ Dakle, tužitelj je od sklapanja Dodatka ugovora o radu radio kod tuženika u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno budući da je i s drugim poslodavcem, Hrvatsko katoličko sveučilište, sklopio Ugovor o radu na radno mjesto izvanrednog profesora na pola radnog vremena počevši od 1.10.2021. Međutim, iako je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak ugovora o radu na nepuno radno vrijeme, tuženik je prilikom obračuna plaće za redovni mjesečni fond sati uzimao sate koji odgovaraju punom radnom vremenu od 40 sati tjedno umjesto da je uzimao sate koji odgovaraju nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno. Na taj način je tuženik iskazivao manji broj prekovremenih sati koje je tužitelj odradio kod tuženika i posljedično pogrešno isplaćivao plaću tužitelju. Primjerice, prema platnoj listi za razdoblje siječanj 2024. godine proizlazi da je za redovni mjesečni fond sati navedeno 184 sati, međutim mjesečni fond sati za navedeno razdoblje za radnike koji rade na pola radnoga vremena (4 sata dnevno ili 20 sati tjedno) iznosi 92 sata. U vezi s tim, razlika između fonda sati koje je tuženik pogrešno naveo u platnoj listi i fond sati za nepuno radno vrijeme iznosi 92 sata (184-92), a koji sati onda predstavljaju prekovremeni rad koji nije iskazan u platnim listama i nije isplaćen tužitelju kao prekovremeni rad. U konkretnoj platnoj listi od 2024 ukupno odrađenih radnih sati, samo 92 radna sata pripada redovitom fondu, slijedom čega navedenog proizlazi da su tužitelju pogrešno isplaćeni svi dodatci za prekovremeni rad, a koje ima prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20,

3/23, 68/23, 35/24 – dalje u tekstu: KU/18, Narodne novine 35/2019 – dalje u tekstu: Dodatak I, Narodne novine 92/2019 – dalje u tekstu: Dodatak II) te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne Novine 128/17, 47/18 i 2/19 - dalje u tekstu: TKU/17, Narodne novine 123/19 – dalje u tekstu: Dodatak TKU, Narodne novine 56/22, 127/22, 58/23, 128/23- dalje u tekstu: Dodatak III TKU). Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom 34. stavak 2. KU/18 propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“. S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu (kako je navedeno u točki I.), to je tuženik tužitelju počev od 01.04.2019. godine do prestanka radnog odnosa pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Slijedom gore navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću (točka I.) odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora (točka II.), uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije.

2. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 9. srpnja 2026. potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 22.676,34 eura na ime pogrešno isplaćene plaće, iznosa od 9.180,42 eura na ime pogrešno isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se pred istim sudom kao i sada, odnosno pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu prethodno već vodio postupak među istim parničnim strankama, pod posl. br. Pr-3943/2021, a koji je između ostalog, u jednom dijelu sadržavao istu tužbenu osnovu. U navedenom predmetu provedeno je financijsko vještačenje stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i porez Petre Blašković. Iz predmetnog nalaza i mišljenja vještaka od dana 14.10.2021. godine, proizlazi kako je tužitelj „radio u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, dok je preostalih 20 sati tjedno radnog vremena radio na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, u razdoblju od 01/2019 - 03/2020.“ S obzirom na navedeno, tužitelj nema zakonske osnove s obzirom na podnesenu tužbu u ovom predmetu za potraživanje isplate koja bi obuhvaćala razdoblje do 3. mjeseca 2020. Spomenuto proizlazi iz toga što je u predmetu posl. br. Pr-3943/2021 već odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja na način da je presudom od dana 26.10.2022., sud dosudio kako je tuženik obvezan isplatiti tužitelju određeni iznos, a s obzirom da tuženik nije isplatio na sve sate prekovremenog rada dodatak s osnova otežanih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata i za znanstveni stupanj te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, te s obzirom da je sud u navedenoj presudi već obuhvatio period do 3. mjeseca 2020. godine. Tuženik ističe prigovor zastare, a s obzirom na to da je period od 01.01.2019. do 01.04.2019. u zastari. Naime, zastarni rok za potraživanja iz radnog odnosa je pet godina, a temeljem čl. 139. Zakona o radu (NN 64/2023). Tuženik u cijelosti osporava sve navode iz tužbe te smatra da su isti u potpunosti paušalni i neosnovani. Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tužitelju naknadu eventualnih postupka troškova tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u platne liste tužitelja, Ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme od 4. listopada 2011. i Dodatak Ugovora o radu tužitelja od 4. listopada 2011., od dana 25.10.2026., Ugovor o radu d Hrvatskim katoličkim sveučilištem, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 13.3.2026.i dopunskim očitovanjem vještakinje od 6.7.2026.,izvršen je uvid u spis Pr- Pr-3943/2021, te su provedeni svi dokazni prijedlozi stranaka.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, kao u izreci presude.

6. Prigovor zastare istaknut po tuženiku je neosnovan. Prema odredbi čl.139. Zakona o radu, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, pa bi zastara za najstarije potraživanje nastupila tek 16.1.2025., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 15.5.2024.., to je prigovor tuženika neosnovan u cijelosti.

7. Među strankama je sporno da li je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao prekovremeni rad, sve obzirom da je tužitelj kod istoga bio zaposlen na nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno, a ne puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, te pripada li mu po toj osnovi razlika plaće, kao i pripada li mu po osnovi takvog pogrešnog izračuna i naknada za godišnji odmor i bolovanje, sve imajući u vidu i presudu ovoga suda Pr-3943/2021.

8. Iz priloženih Ugovora o radu tužitelja i tuženika, te tužitelja i Hrvatskog katoličkog sveučilišta (list 8-12 spisa) proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, i to na radnom mjestu liječnik specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, uži specijalist intenzivne medicine, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 01-03-5336 (dalje u tekstu: Ugovor o radu), te da je trajanje radnog vremena tužitelja izmijenjeno Dodatkom ugovora o radu od 4.10.2011., broj:

01-035336 na način da se u čl. 1. navodi: „Mijenja se članak VI. stavak 1. Ugovora o radu od 04.10.2011. i glasi: Radnik će raditi u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, a preostalih 20 sati tjednog radnog vremena biti će zaposlen na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.“ Dakle, tužitelj je od sklapanja Dodatka ugovora o radu radio kod tuženika u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno budući da je i s drugim poslodavcem, Hrvatsko katoličko sveučilište, sklopio Ugovor o radu na radno mjesto izvanrednog profesora na pola radnog vremena počevši od 1.10.2021 .

9. Dakle, tužitelj je kod tuženika bio zaposlen na nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno, a ne puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, dok je tuženik istom obračunavao prekovremeni rad polazeći od fonda sati za puno radno vrijeme, iako je tužitelj bio zaposlen na nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno , pa je zbog navedenog došlo do pogrešnog obračuna, a posljedično i razlike u plaći, te naknadama tužitelju.

10. Uvidom u spis ovoga suda broj Pr-3943/2021 utvrđeno je da su pravomoćnom presudom tužitelju dosuđeni iznosi po osnovi utuženih dodataka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i znanstveni stupanj na sve odrađene sate rada tužitelja, dok je predmet ovoga postupka dodatak od 50% na sate rada koji tužitelju nisu obračunati iznad njegovog fonda sati, slijedom čega utvrđenja iz toga nalaza ne utječu na ovaj spor (a što je naknadno obrazložio i sudski vještak u svom nalazu i mišljenju).

11. Odredbom čl. 94. ZR propisano je pravo na povećanu plaću, a prema kojem za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU -a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%. Također, tužitelju pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor u odnosu na visinu dodataka (budući se naknada plaće obračunava kao prosjek tri prethodno isplaćene plaće), a sukladno čl.36. KU, pripada mu i naknada za bolovanje.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje od 13.3.2026. po vještaku Petri Blašković, sa zadatkom utvrditi točan broj redovnih sati rada i točan broj prekovremenih sati rada u pojedinom mjesecu, vodeći računa da je tuženik pogrešno evidentirao mjesečni fond radnih sati (za redovni mjesečni fond sati tuženik je uzimao sate koji odgovaraju punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, umjesto 20 sati tjedno) te posebno pritom utvrditi je li u nalazu i mišljenju vještaka u predmetu Pr-3943/2021 vještak za razdoblje od 1/2019 do 3/2020 godine uzeo u obzir navedeni točan broj redovnih sati rada i točan broj prekovremenih sati rada u pojedinom mjesecu, te utvrditi iznos dodataka na plaću sukladno relevantnim Kolektivnim ugovorima, na način da se isti obračunaju za svaki sat prekovremenog rada u utuženom razdoblju. Ukoliko vještak prethodno utvrdi da je u nalazu i mišljenju vještaka u predmetu Pr-3943/2021 vještak za razdoblje od 01/2019 do 03/2020 ili za dio navedenog razdoblja uzeo u obzir točan broj redovnih sati rada i točan broj prekovremenih sati rada u pojedinom mjesecu, navedeno nije potrebno utvrđivati za razdoblje u kojem je uziman točan broj redovnih sati rada i točan broj prekovremenih sati, već samo za daljnje utuženo razdoblje u kojem nije uziman točan broj redovnih sati rada i točan broj prekovremenih sati, - uzimajući u obzir tako obračunate dodatke na plaću, utvrditi visinu manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor koju bi tužitelj ostvario za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, jer se naknada za godišnji odmor isplaćuje kao prosjek plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a očito je da su u prosjek uzimane pogrešno (umanjeno) isplaćivane plaće,utvrditi razliku između onoga što je tužitelju od strane tuženika plaćeno prema platnim listama i onoga što je tužitelju prethodno od strane tuženika dosuđeno prema presudi u predmetu Pr - Pr- 3943/2021, u odnosu na ono što je temeljem prethodnih utvrđenja trebalo biti plaćeno za svaki pojedini mjesec. Pritom je vještak u svom nalazu naveo da Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, 68/2023, 35/2024) u članku 45. propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, kako slijedi: Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) u članku 34. navodi da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, od 1. ožujka 2018. KU (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20) u čl. 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022) u istom članku navodi: Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije. Pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora. Ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022) u čl. 57 navodi da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

13. Dalje je vještak naveo da su pri izradi nalaza i mišljenja korištene obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje od 1.3.2020. do 30.4..2024. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 1.4.2020. do 30.4.2024. utvrđeno je da su dodaci, dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj obračunati i isplaćeni na sve odrađene sate rada. Nadalje, trajanje radnog vremena tužitelja izmijenjeno je Dodatkom Ugovora o radu od 04.10.2011., broj: 01-03-5336 na način da se u čl. 1. navodi: „Mijenja se članak VI. stavak 1. Ugovora o radu od 04.10.2011. i glasi: Radnik će raditi u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, a preostalih 20 sati tjednog radnog vremena biti će zaposlen na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.“ Stoga, sukladno navedenom tužitelj je kod tuženika bio zaposlen na nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno, a ne puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Nadalje, vještak je analizom obračuna plaće za razdoblje od ožujka 2020. godine pa nadalje utvrdio da je tuženik pogrešno obračunavao prekovremeni rad tužitelja, to jest tuženik je obračunavao prekovremeni rad polazeći od fonda sati za puno radno vrijeme, iako je tužitelj bio zaposlen na nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno . Za razdoblje od 1.3.2020., kada tužitelj kod tuženika radi u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, daje se pregled sati koji su bili duži od fonda sati za nepuno radno vrijeme, a na koje nije obračunato uvećanje za prekovremeni rad. Pri obračunu vještak je uzeo u obzir već isplaćene i obračunate prekovremene sate. Također se daje izračun manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad uzevši u obzir visinu potraživanja koja je prethodno utvrđena u nalazu te je iskazano sveukupno potraživanje tužitelja. Slijedom utvrđenog, vještak je mišljenja da je tuženik do veljače 2020. godine pravilno obračunavao plaću tužitelja na temelju ugovorenog nepunog radnog vremena od 20 sati tjedno. Međutim, od ožujka 2020. godine pa nadalje, prilikom izračuna prekovremenog rada nije korišten odgovarajući fond sati za nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno, što je rezultiralo nepravilnim obračunom prekovremenih sati. U odnosu na nalog suda, vještak se očitovao da se presuda Pr-3943/2021 odnosi na izračun dodataka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i znanstveni stupanj na sve odrađene sate rada tužitelja, te nije u izravnoj povezanosti s iznosima utvrđenim u ovom vještačenju. Naime, u ovom postupku potražuje se isključivo dodatak od 50% na sate rada koji tužitelju nisu obračunati iznad njegovog fonda sati, slijedom čega utvrđenja iz ovog nalaza ne utječu na navedenu presudu.

14. Stoga je vještak dao mišljenje kako za razdoblje od 1.3.2020. do 30.4.2024. godine:

− potraživanje po osnovi neplaćenih prekovremenih sati za nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno, iznosi 22.676,34 eura,

− manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih prekovremenih sati, iznosi 9.180,42 eura, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih prekovremenih sati, te naknade iznosi 31.856,76 eura.

15. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, već je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev, dok je tuženik iznio primjedbe u podnesku od 17.4.2025.

16. Na primjedbe tuženika vještak se dopunski očitovao 6.7.2026., te je naveo da je vještak izvršio uvid u podnesak tuženika od 17. travnja 2026. godine, te napominje kako isti nije naveo za koje se točno mjesece osporava izračun niti je ukazao na konkretne matematičke ili metodološke pogreške u nalazu. Bez takve konkretizacije nije moguće provjeravati prigovore niti oni dovode u pitanje pravilnost nalaza i mišljenja. Naime, uvidom u dokumentaciju spisa utvrđeno je da je trajanje radnog vremena tužitelja izmijenjeno Dodatkom Ugovora o radu od 04.10.2011., broj: 01 -03- 5336, kojim je ugovoreno da je tužitelj kod tuženika zaposlen u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, dok je preostalih 20 sati tjednog radnog vremena zaposlen na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Sukladno navedenom, vještak je u svom nalazu pravilno polazio od činjenice da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, a ne u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Kontrolom obračuna plaće i evidencija radnog vremena za razdoblje od ožujka 2020. godine nadalje utvrđeno je da je tuženik prilikom obračuna prekovremenog rada primjenjivao fond sati za puno radno vrijeme, iako je tužitelj bio zaposlen u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno. Slijedom svega navedenog, vještak je u cijelosti ostao pri svom nalazu i mišljenju.

17. Nakon dopunskog očitovanja vještaka, tuženik je na ročištu 17.7.2026. naveo kako na nalaz i mišljenje vještaka, odnosno njegovu dopunu, nema primjedbi, pa je sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, a vještak se argumentirano očitovao na sve primjedbe tuženika.

18. Stoga je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, sačinjen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, kao u izreci presude.

19. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, u odnosu na iznos razlike plaće za prethodni mjesec, međutim isti je zahtjev neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R- 376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

20. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO -a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to: za sastav tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), podneska od 28.10.2024., 14.3.2025., 21.4.2026., 21.4.2026. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), ročišta 10.12.2024., 14.2.2025., 24.9.2025., 11.5.2026., 8.6.2026. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podneska od 9.7.2026. - 250 bodova (Tbr.8.1. OT), podneska od 16.1.2025., 26.9.2025. - svaki po 50 bodova (Tbr.8.3. OT), ročišta za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 1400 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 2.800 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 3.500,00 eura. Tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja, obzirom je bio nužan za postupak, pa ukupni troškovi tužitelja iznose 3.800,00 eura.

22. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

23. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Lidija Repar Habulinec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku