Poslovni broj: Us II-66/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Gordana Grubeša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., Zagreb, Iblerov trg 10/V, protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Turističke zajednice Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 24, OIB: 88346172251, radi šutnje uprave u postupku prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) eura u roku 15 (petnaest) dana od dostave ove presude, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, ukoliko tuženik trošak ne podmiri u ostavljenom mu roku.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 2. veljače 2026. podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu koji se je rješenjem od 27. veljače 2026. oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom Sudu.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je protiv prvostupanjskog rješenja zainteresirane osobe od 9. rujna 2025. izjavio žalbu 19. rujna 2025., o kojoj tuženik nije odlučio u zakonom propisanom roku niti ga je obavijestio o statusu postupka. Stoga smatra da su ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora zbog šutnje uprave. Tužitelj predlaže Sudu da naloži tuženiku da odluči o njegovoj žalbi i po donošenju odluke istu mu dostavi. Potražuje trošak sastava tužbe sa zateznim kamatama.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost iste. Ističe da je po zaprimanju žalbe tužitelja od strane prvostupanjskog tijela, zainteresirane osobe, zatražio od istog dostavu informacije zašto samo nije riješilo o žalbi, a od punomoćnice tužitelja zatražio je da dostavi svoj OIB i punomoć za zastupanje. Navodi da je tužitelj 17. prosinca 2025. požurio njegovo postupanje te da je nakon toga, 18. prosinca 2025., donio drugostupanjsko rješenje kojim je poništio prvostupanjsko rješenje i tužitelju djelomično odobrio pravo na pristup informacijama.
3.1. Navodi da je 30. prosinca 2025. drugostupanjsko rješenje otpremio prvostupanjskom tijelu (isto je pošiljku zaprimilo 12. siječnja 2026.) radi dostave tužitelju. Tuženik ističe da nema zakonsku obavezu provjeravati je li prvostupanjsko tijelo rješenje tužitelju dostavilo. Tuženik stoga smatra da „s njegove strane“ nije nastupila šutnja uprave i predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troška.
4. Zainteresirana osoba nije odgovorila na tužbu.
5. Tužitelju i zainteresiranoj osobi je dostavljen odgovor na tužbu tuženika sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS).
6. Dana 23. srpnja 2026. tužitelj je u spis dostavio dopis u kojem navodi da mu je u međuvremenu dostavljeno rješenje tuženika, te predlaže Sudu obustaviti upravni spor i da mu dosudi u tužbi zatraženi trošak.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Činjenično stanje je među strankama nesporno. Sporna je primjena prava, Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13., 85/15. i 69/22.; dalje: Zakon) i ZUS-a.
8.1. Zakon u članku 25. propisuje da se protiv rješenja tijela javne vlasti može izjaviti žalba tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (stavak 1.) i da je tuženik dužan rješenje o žalbi donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe (stavak 3.). ZUS u članku 3. točki 3. propisuje da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da odluči o redovnom pravnom lijeku.
9. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj žalbu protiv rješenja zainteresirane osobe podnio 19. rujna 2025., a da je žalba uredna za postupanje postala 14. listopada 2025. kada je opunomoćenica tužitelja tuženiku dostavila tražene podatke (svoj OIB i punomoć za zastupanje). Slijedom navedenog, tuženiku je, u smislu Zakona, rok za donošenje rješenja istekao 14. prosinca 2025. Tuženik je naknadno, 18. prosinca 2025., što je među strankama nesporno, odlučio o žalbi tužitelja i već je tu nastupila šutnja. Naime do dana 14. listopada rješenje tuženika je trebalo biti i doneseno i uručeno tužitelju. U pravu je tuženik kada ističe da nema zakonsku obavezu provjeravati je li prvostupanjsko tijelo uručilo njegovu odluku tuženiku. Međutim, odluku o žalbi treba donijeti i osigurati da ista bude tužitelju uručena u Zakonom propisanom roku. Budući da tuženik rješenje o žalbi nije don io u roku od 60 dana ono nije moglo ni biti uručeno tužitelju u zakonskom roku, to je tužiteljeva tužba radi šutnje uprave osnovana. Tuženik ne može svoju zakonsku obvezu uvjetovati radnjama zainteresirane osobe već je bio dužan osigurati uvjete za pravodobno odlučivanje o žalbi i dostavu odluke tužitelju.
10. Slijedom navedenog, budući da je tuženik odluku o urednoj žalbi tužitelja donio nakon proteka roka od 60 dana od njezine predaje, niti putem prvostupanjskog tijela uručio tužitelju, Sud je zaključio da je osnovano tužitelj uložio tužbu radi šutnje uprave. Naknadno donošenje drugostupanjskog rješenja ne otklanja činjenicu da je šutnja uprave već nastupila. Kako je tuženik u međuvremenu, ali nakon proteka roka donio odluku koju je uručio tužitelju spor je obustavljen te je odlučeno kao u točki I. izreke.
11. ZUS propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (članak 147. stavak 1.). U članku 144. ZUS -a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.) te da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.). Tužitelju je, slijedom navedenog priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27. stavku 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) s pripadajućim poreznom na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife. O zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a i člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
