Poslovni broj: Us II-102/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, OIB: 68011638990, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Agencije za odgoj i obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 72193628411, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-008-07/26-01/357, URBROJ: 401-01/06-26-2 od 18. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova, Rijeka, KLASA: UP/I-600-01/26-01/04, URBROJ: 2170-56-02-26-02 od 3. veljače 2026.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 3. veljače 2026. odbijen je zahtjev tužitelja od 13. siječnja 2026. za dostavu cjelokupne dokumentacije koja je predana na uvid višoj savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje prilikom vršenja stručno - pedagoškog nadzora nad radom tužitelja.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog svih zakonom propisanim razloga. U bitnome ponavlja žalbene navode da njegov zahtjev nije predstavljao zahtjev za uvid u cjelokupnu dokumentaciju niti zahtjev koji ne predstavlja informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, već zahtjev za dostavu određene skupine dokumenata korištenih tijekom stručnog nadzora nad njegovim radom. Ta je dokumentacija mogla sadržavati navode o njegovom profesionalnom postupanju, stručnoj procjeni, komunikaciji, pedagoškom radu, eventualnim očitovanjima trećih i drugim podacima koji se odnose neposredno na njegov rad. Ističe da je dokumentacija bila odrediva prema predmetu, svrsi i osobi na koju se odnosi te da mu je bila potrebna radi ostvarivanja prava na očitovanje i podnošenje prigovora. Dokumentacija se odnosila upravo na njega, zbog čega je tuženik bio dužan utvrditi koje isprave postoje, razmotriti mogućnost djelomičnog pristupa te eventualne anonimizacije, umjesto da zahtjev odbije formalističkim tumačenjem članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. To nije zlouporaba prava niti zahtjev za stvaranje nove informacije. Ističe da su pobijana rješenja donesena uz povredu pravila upravnog postupka, članka 7. (načelo pomoći stranci) i članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (načela utvrđivanja materijalne istine). Smatra da se tuženik paušalno poziva na zakonsku osnovu za odbijanje zahtjeva, bez konkretnog obrazloženja. Poziva se na dopis tuženika, KLASA: 008-02/26-01/29, URBROJ: 401- 01/17-26-2 od 8. svibnja 2026. iz kojeg izvodi zaključak da je u ovakvim predmetima potrebno prethodno utvrditi postojanje traženih dokumenata.
2.1. Tužitelj predlaže Sudu da poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja, ističući da su tužbeni navodi u bitnome istovjetni žalbenim navodima o kojima je već odlučeno u upravnom postupku. Smatra da zahtjev tužitelja za dostavu cjelokupne dokumentacije dane na uvid tijekom stručno-pedagoškog nadzora ne predstavlja zahtjev za pristup informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, već zahtjev za uvid u cjelokupnu dokumentaciju, koji se prema članku 18. stavku 5. toga Zakona ne smatra zahtjevom za pristup informacijama. Nadalje ističe da svrha zbog koje tužitelj traži dokumentaciju nije pravno relevantna u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama te da se eventualna prava na uvid u spise ili ostvarivanje osobnih prava ostvaruju u drugim, posebnim postupcima. Navodi i da je tužitelj bio pozvan precizirati zahtjev, ali je ostao kod iste formulacije. Posebno ukazuje da je u istoj upravnoj stvari već donesena presuda ovog Suda, poslovni broj UsII-293/2025-6 od 11. ožujka 2026., kojom je potvrđeno isto pravno stajalište, zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Zainteresirana osoba nije odgovorila na tužbu.
5. Tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu tuženika, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS).
6. Tužitelj se opširnim dopisom u kojem je ponovio navode tužbe očitovao na odgovor na tužbu tuženika osporavajući isti u cijelosti. Ustraje da je njegov zahtjev za pristup informacijama bio dovoljno određen te smatra da je tuženik pogrešno primijenio odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama kada je zaključio da se ne radi o zahtjevu za pristup informacijama, već o traženju cjelokupnog spisa, te ističe da je prije donošenja odluke bio dužan utvrditi kojom dokumentacijom raspolaže, odnosno omogućiti barem djelomičan pristup informacijama ili pozvati tužitelja na preciziranje zahtjeva ako ga je smatrao nedovoljno određenim. Nadalje osporava pozivanje tuženika na raniju presudu Visokog upravnog suda, navodeći da se u ovom predmetu odlučuje o drugom zahtjevu i drugom upravnom aktu, zbog čega ranija presuda ne može biti odlučna za ishod ovog spora. Također smatra da dostavljeni upravni spis nije potpun te da osporeno rješenje ne sadrži dostatne i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, odnosno poništenje osporenih rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. siječnja 2026., zatražio od prvostupanjskog tijela dostavu dokumentacije koja je predana na uvid višoj savjetnici iz Agencije za odgoj i obrazovanje, a koja se odnosi na tužitelja.
9. Prvostupanjsko tijelo je predmetni zahtjev odbilo temeljem članka 23. stavka 6. točaka 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13., 85/15. i 69/22.; dalje: Zakon) smatrajući da tužitelj traži pravo na pristup informacijama koje se ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona.
10. Zakon u članku 5. stavku 1. točki 3. propisuje da je informacija svaki podatak koju posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastaje u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
11. U konkretnom slučaju iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj traži uvid u spis u kojem je priložena dokumentacija radi potrebe očitovanja u postupku stručno pedagoškog nadzora nad radom tužitelja, dakle, u postupku u kojem je tužitelj stranka, a što ne spada u doseg primjene članka 5. stavka 1. točka 3. Zakona.
12. Naime, člankom 18. stavkom 5. Zakona, propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenje nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
13. Pravilno je tuženik ocijenio da se predmetnim zahtjevom tražila dostava cjelokupne dokumentacije predane odnosno dane na uvid višoj savjetnici Agencije tijekom provođenja stručnog nadzora nad radom tužitelja. Takav zahtjev, neovisno o tome što je vezan uz određeni postupak, predstavlja zahtjev za uvid u cjelokupnu dokumentaciju u smislu članka 18. stavka 5. Zakona, a ne zahtjev za pristup određenoj informaciji. Okolnost da se dokumentacija odnosi na tužitelja ili da mu je potrebna radi zaštite njegovih prava ne mijenja pravnu prirodu zahtjeva niti utječe na primjenu odredaba Zakona, budući da svrha traženja informacije nije odlučna za ostvarivanje prava na pristup informacijama, a eventualna prava na uvid u spise ili pristup osobnim podacima ostvaruju se u drugim, posebnim postupcima. Stoga nisu osnovani ni navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer, nakon pravilne pravne kvalifikacije zahtjeva, nije bilo odlučno utvrđivati pojedinačne dokumente koji bi ulazili u traženi skup dokumentacije. Nadalje, okolnost da se dio tražene dokumentacije odnosi na tužitelja osobno niti mogućnost djelomičnog pristupa ne dovode u pitanje pravilnost pravnog zaključka da predmetni zahtjev po svom sadržaju nije zahtjev za pristup informacijama u smislu Zakona.
14. Irelevantno je za prihvaćanje tužbenog zahtjeva osnovanim pozivanje tužitelja na dopis tuženika od 8. svibnja 2026. Navedeni dopis ne može dovesti do drukčije odluke jer ne predstavlja pravni izvor niti mijenja mjerodavne odredbe Zakona ni pravna shvaćanja zauzeta u sudskoj praksi.
15. Konačno, neosnovano se tužitelj poziva na odredbe općeg postupovnog propisa budući je tužitelju u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja omogućeno da precizira svoj zahtjev koju mogućnost je tužitelj iskoristio na način da je ostao kod iste formulacije zahtjeva pa su neosnovani navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno odnosno da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Sud nalazi da u ovom predmetu nema razloga odstupiti od pravnog stajališta zauzetog u istovrsnoj upravnoj stvari između istih stranaka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-293/2025-6 od 11. ožujka 2026., na koju se pravilno pozvao i tuženik, budući da se radi o istovrsnom zahtjevu tužitelja i istom pravnom pitanju.
17. Slijedom navedenog, pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS) odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
