Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-262/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iz Zagreba, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv ovršenika MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe radi troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-24136/2026-2 od 4. svibnja 2026., 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-24136/2026-2 od 4. svibnja 2026. potvrđuje u točki II. izreke.
II. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„I. Nalaže se ovršeniku MP naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o. daljnji trošak postupka u iznosu od 93,75 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ovog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 EUR.“
2. Protiv točke II. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 8. svibnja 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i dosudi mu preostali zatraženi trošak ili da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe koju je pokrenuo pred Financijskom agencijom radi naplate novčane tražbine po Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice Valerije Pernar iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-130313/2025 od 29. siječnja 2026. Potražuje trošak u ukupnom iznosu od 156,25 eura i to za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave iznos od 62,50 eura (uključen PDV 25%), za sastav zahtjeva za naplatu FINA-i iznos od 31,25 eura (uključen PDV 25%) i za sastav predmetnog zahtjeva za naknadom troška iznos od 62,50 eura (uključen PDV 25%), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
5.1. Pozivom na članak 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.; dalje: Tarifa), prvostupanjski sud mu je dosudio trošak nagrade za sastav zahtjeva za naplatu FINA- i u iznosu od 62,50 eura (uključen PDV) temeljem Tbr. 11.6. Tarife i za sastav predmetnog zahtjeva za naknadu troška 31,25 eura (uključen PDV) temeljem Tbr.11.10. Tarife, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate.
5.2. Ovrhovoditelju nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave u iznosu od 62,50 eura jer je u konkretnom slučaju ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio Javni bilježnik u ovršnom postupku, a prema članku 283. stavak 1. i 4. OZ-a javni bilježnik je dužan, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.
6. U svojoj žalbi ovrhovoditelj navodi da žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije učinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.
6.1. U žalbi ovrhovoditelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da sukladno članku 36. stavak 2. Tarife ima pravo na trošak izvida i pribave pravomoćnosti presude, rješenja i platnog naloga, koje pravo nije uvjetovano dokazom da je punomoćnik stranke pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti. Pri tome navodi da je takvo pravno stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj Rev-74/2023-2. Također se poziva i na pravno shvaćanje zauzeto na Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-101/2023-5 održanoj 5. lipnja 2023. koje glasi: „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koja se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., 2/2020., 46/2020. i 47/2020.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavak 6. OZ-a, kao i za radnje pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.“. Također se pozvao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-974/2024-2 od 10. srpnja 2024. kojom je na pravno pitanje: „Može li se smatrati da je pribavom klauzule pravomoćnosti i ovršnosti putem sustava e-Komunikacije ovrhovoditelju nastao trošak pribave ove potvrde, odnosno je li pribava potvrde putem sustava e-Komunikacije u cijelosti izjednačena s pribavom ove potvrde izravno od suda (obzirom da se dostava ovih klauzula ne vrši po službenoj dužnosti već po zahtjevu ovrhovoditelja)?“ odgovoreno da u okviru prava na naknadu troškova izravne naplate ovrhovoditelju zastupanom po punomoćniku pripada i pravo na naknadu troškova za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti isprave neovisno o načinu na koji je tu klauzulu ishodio.
6.2. Nesporno je Tarifom propisano pravo punomoćnika stranke na nagradu za pribavu pravomoćnosti presude, rješenja i platnog naloga, te to pravo nije uvjetovano dokazom da je upravo punomoćnik stranke pribavio klauzulu pravomoćnosti.
6.3. Ovo pravo punomoćnika stranke potrebno je sagledati u smislu članka 14. stavak 4. OZ-a po kojemu se ovrhovoditelju naknađuju samo troškovi potrebni za provedbu ovrhe i članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a prema kojemu stavljanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostava takvog rješenja s potvrdom ovrhovoditelju je dužnost javnog bilježnika i pribava potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik ne zahtijeva nikakav angažman ovrhovoditelja. Zbog takve zakonske regulacije, i kako je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio sukladno članku 283. stavak 1. i 4. OZ-a, a ovrhovoditelj ne tvrdi da nije, tada taj trošak nije bio potreban za provedbu izvansudske ovrhe i pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja u tom dijelu.
6.4. U konkretnom slučaju nije primjenjiva odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj Rev-74/2023 u kojoj je izraženo stajalište da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, jer u navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na inicijativu ovrhovoditelja, za razliku u ovom slučaju, pa se ne radi o istom činjeničnom stanju kao u navedenoj odluci. Što se tiče pravnog shvaćanja izraženog u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-974/2024-2 od 10. srpnja 2024., kao i pravnog shvaćanja zauzetog na Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023., treba reći da su navedena pravna shvaćanja izražena vezano uz postupak izravne naplate koja se temelji na sudskim odlukama, a ne uz postupak izvansudske ovrhe koji se provodi na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik. Kad se radi o sudskim odlukama, ne postoji obveza suda da po pravomoćnosti sudske odluke o tome obavijesti stranku u postupku, odnosno da joj dostavi sudsku odluku sa potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti, za razliku od zakonom propisane obveze javnog bilježnika za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
7. Stoga je ovaj sud odbio žalbu ovrhovoditelja i primjenom članka 380. točka 2. ZPP- a u vezi člankom 21. stavak 1. OZ-a potvrdio prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke.
8. Točka I. izreke pobijane odluke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.
Koprivnica, 25. kolovoza 2026.
Sutkinja
Vesna Rep
