Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-188/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DŠ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva iz Splita i okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-1006/2024 od 5. studeni 2024., na sjednici vijeća održanoj dana, 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva iz Splita i okrivljenika DŠ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Splitu, poslovni broj: K-1006/2024 od 5. studeni 2024., okrivljenog DŠ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a potom temeljem odredbe članka 57. KZ/11, izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok uvjetovana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršena ako u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 54. KZ/11, okrivljenom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 08. kolovoza 2024. do 05. studenog 2024.
1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora uz sporednu novčanu kaznu.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni putem branitelja Domagoja Grgurića, odvjetnika iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači i okrivljeniku izrekne uvjetnu osudu, kojom će se zadovoljiti svrhu kako specijalne tako i generalne prevencije.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.
5. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika DŠ, nisu osnovane.
U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kazne pravilno utvrdio i u dostatnoj mjeri vrednovao sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne u smislu članka 47. KZ/11.
8. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud kao olakotne okolnosti cijenio okrivljenikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje, te obiteljsku situaciju. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, okolnost da je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela tek na raspravi sama po sebi ne umanjuje vrijednost priznanja kao olakotne okolnosti. Naime, zakon ne propisuje da bi se priznanje moglo cijeniti isključivo ako je dano u najranijoj fazi postupka, već je ocjena njegova značaja prepuštena sudu koji neposredno prati tijek rasprave i ponašanje okrivljenika. Prvostupanjski sud je očito zaključio da je priznanje bilo iskreno i popraćeno izraženim kajanjem, pri čemu žalitelj svojim navodima nije doveo u pitanje pravilnost takve ocjene.
9. Nije osnovan ni prigovor da prvostupanjski sud nije dao odgovarajući značaj otegotnim okolnostima. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud imao u vidu činjenicu da je terećeno kazneno djelo u izrazitom porastu i da ono predstavlja protupravnu aktivnost velike društvene opasnosti. Sama činjenica da im nije dao onaj značaj koji im pridaje žalitelj ne znači da ih nije pravilno ocijenio.
10. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, ostvariti izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom.
11. Žalbeni navodi državnog odvjetnika u biti predstavljaju drukčiju ocjenu značaja pojedinih olakotnih i otegotnih okolnosti, ali ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da upravo kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a potom izrečene djelomična uvjetna osuda predstavlja primjerenu kaznenopravnu sankciju koja odgovara težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljenika i svim okolnostima konkretnog slučaja.
U odnosu na žalbu okrivljenika DŠ.
12. U svojoj žalbi okrivljeni osporava utvrđeno činjenično stanje, te smatra da ga je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio.
13. Odredbom članka 464. stavka 7. ZKP/08, je propisano da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na optužbu za koju se izjasnio da se smatra krivim.
14. Okrivljenika DŠ u svojoj obrani očitovao se da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, stoga, isti presudu ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, a i sam okrivljenik se žali na odluku o kazni, ovaj sud će se očitovati o žalbi okrivljenika na odluku o kazni.
15. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljeniku kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje, te obiteljske i imovinske prilike, dok je otegotnim cijenio činjenicu da je terećeno kazneno djelo u izrazitom porastu i da ono predstavlja protupravnu aktivnost velike društvene opasnosti.
16. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja, a to posebice kada je riječ o kaznenom djelu iz članka 326. KZ/11, koje je u zadnjih nekoliko godina uzela velikog maha na području Republike Hrvatske, a koje, pored svog šireg značaja povezanog s aktualnom migrantskom krizom i korištenja takve situacije za lakom protupravnom zaradom, povlače i opće sigurnosno pitanje.
17. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, uz primjenu članka 57. KZ/11, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazno djelo, te će se sa takvom kaznom, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.
18. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovana je žalba okrivljenika zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, ali i otegotnim okolnostima.
19. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
20. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Vukovar, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
