Poslovni broj: Usž-2677/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Tomljanović odvjetnik u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2181/2025-11 od 6. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2181/2025-11 od 6. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-562-02/25-01/813, URBROJ: 522-04/1-1-2-25-2 od 12. rujna 2025., poništenje rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja, KLASA: UP/I-562-01/25-01/18, URBROJ: 2125-07-01/6-25-9 od 25. kolovoza 2025. i priznavanje naknade troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika uvažena je žalba tužitelja zbog drugih razloga, poništeno je rješenje Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja, KLASA: UP/I-562-01/25-01/18, URBROJ: 2125-07-01/6-25-9 od 25. kolovoza 2025. i predmet je dostavljen prvostupanjskom tijelu na nadležno postupanje. Odluka tuženika obrazložena je time da je u ranijem postupku pravomoćno utvrđeno da ne postoji uzročno-posljedična veza bolesti i tužiteljeva sudjelovanja u obrani suvereniteta RH te da nije niti bilo pretpostavki za provođenje ponovnog medicinskog vještačenja, radi čega je zahtjev tužitelja potrebno odbaciti temeljem članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude u kojoj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka iz članka 49. stavka 5. ZUS-a jer nije izveo dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku. Tužitelj je predložio da prvostupanjski sud sasluša tužitelja, što sud nije učinio. Smatra da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude povrijedio odredbe u pogledu potrebe određivanja vještačenja budući da postoji jasan nesklad između dugogodišnje liječničke dokumentacije tužitelja i nalaza tijela vještačenja. Poziva se na sudsku praksu Visokog upravnog suda, presuda posl.br. Usž-1430/2024-2, kao i na obvezujuće pravne stavove Ustavnog suda Republike Hrvatske izražene u odlukama br. U-III-4629/2021 i U-III-2975/2019. Dalje ističe da se u obrazloženju nalaza i mišljenja revizorskog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: 562-02/22-01/8550, URBROJ: 522-4/5-R-25-11 od 30. srpnja 2025. navodi da se tegobe iz kruga PTSP-a sada ocjenjuju po T 238b s 20% privremeno, iz čega proizlazi da je prvostupanjsko tijelo postupilo sukladno Zakonu kada je proslijedilo spis na vještačenje. Nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da dijagnoza F43.1 nije posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu budući je upravo zbog te dijagnoze još 1993. proglašen nesposobnim za obavljanje vojne službe od 1992. Ističe da se sustavno liječi zbog bolesti PTSP koja je direktno utjecala i na pojavu drugih njegovih bolesti. Slijedom navedenog, predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu i preinači presudu prvostupanjskog suda, naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke do isplate.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalba tužitelja nije osnovana jer je u ranije provedenom pravomoćnom upravnom postupku provedenom 2022. utvrđeno da kod tužitelja ne postoji oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP -a, odnosno da oštećenje organizma po osnovi navedene bolesti i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta RH iznosi nula posto u skladu s Pravilnikom o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 118/21.). U postupku povodom novog zahtjeva tužitelja bile su ispunjene pretpostavke za primjenu članka 41. stavka 2. ZUP-a za odbacivanje zahtjeva, te je prvostupanjsko tijelo pogrešno nastavilo postupak i predmet uputilo na vještačenje. Navedeni propust prvostupanjskog tijela otklonjen je u žalbenom postupku. Tuženik dalje ističe da se članak 173. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje ZPHBDR) primjenjuje kada je utvrđena uzročno-posljedična veza ratnog angažmana i bolesti, međutim kod tužitelja to nije slučaj. Tuženik predlaže da Sud odbije žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Presudom prvostupanjskog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište tuženika prema kojem tužitelj ne ispunjava pretpostavke iz članka 173. stavka ZHBDR-a, radi ponovne ocjene oštećenja organizma s osnova pogoršanja bolesti, s obzirom da u ranije provedenom postupku tužitelju nije utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske zbog nepostojanja uzročno-posljedične veze između bolesti na kojoj temelji i predmetni zahtjev (PTSP).
8. Iz stanja spisa nesporno proizlazi da je u ranijem postupku, provedenom nakon stupanja ZHBDR-a na snagu, rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja, KLASA: UP/I-562-01/22-01/115, URBROJ: 2125-07-22-7 od 29. studenoga 2022. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP-a, moždanog udara, bolesti očiju, ugradnje stenta i otkazivanja desne ruke, na temelju nalaza i mišljenja Prvostupanjskog liječničkog vijeća u Rijeci od 24. studenoga 2022., kojim je ocijenjeno da kod tužitelja postoje bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, odnosno da oštećenje organizma iznosi 0% stalno.
9. Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem bolesti PTSP nastale kod posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 173. ZHBDR-a.
10. Odredbom članka 173. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
11. Kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenja organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. (stavak 2. članka 173. ZHBDR-a).
12. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim, te time nije povrijedio zakon tužitelju na štetu, ni njegova prava kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. To stoga, što nisu ispunjeni uvjeti za donošenje ocjene o oštećenju organizma prema članku 173. ZHBDR-a jer je u ranijem postupku, okončanim pravomoćnim rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja, KLASA: UP/I -562-01/22- 01/115, URBROJ: 2125-07-22-7 od 29. studenoga 2022., isključena uzročno posljedična veza između sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu i bolesti, kako to pravilno zaključuju tuženik i prvostupanjski sud. Tužitelj nije ostvario status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata 20% ili više, niti je njegovo oštećenje organizma u ranijem postupku ocijenjeno s manje od 20%, pa je sud pravilno zaključio da nema osnove za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma na temelju naprijed navedene odredbe članka 173. stavka 2. ZHBDR-a.
13. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka, kao i razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje pazi po službenoj dužnosti ovaj Sud nije našao.
14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.
15. U odnosu na ostale prigovore tužitelja, ovaj Sud ističe da ih tužitelj ponovno iznose u žalbi iako je prvostupanjski sud svaki od njih otklonio s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
17. Budući da je žalba odbijena Sud je o trošku žalbenog postupka odlučio na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
