Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-17/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja Radničko vijeće Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kelemenu, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Republike Austrije 23, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gjurgjan & Šribar Radić, Zagreb, Dalmatinska 10, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1321/2024-11 od 24. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1321/2024-11 od 24. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je u cijelosti ništetna Odluka tuženika od 25. lipnja 2024. kojom je stavljen izvan snage Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021.

Pod točkom II. izreke utvrđeno je da je Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021. bio na snazi od 12. svibnja 2021. do 6. prosinca 2024.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama od 24. rujna 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetna Odluka tuženika od 25. lipnja 2024. kojom je stavljen izvan snage Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021. te da se utvrdi da je Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021. bio na snazi od 12. svibnja 2021. do 6. prosinca 2024.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi, s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto , koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presuda ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim polazeći od zaključaka i utvrđenja:

-da nije sporno da je tuženik 25. lipnja 2024. donio Odluku kojom je stavio izvan snage Pravilnik o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021. i to do donošenja novog internog akta, te da se u tom smislu na radnike primjenjuju relevantne odredbe čl. 53. st. 2. Pravilnika o radu tuženika i da se na sve radnike poslodavca primjenjuju interni akti koji su na snazi kao i da sama Odluka stupa na snagu danom donošenja ,

-da je tužitelj tijekom postupka iznosio da se tuženik propustio prije donošenja pobijane Odluke savjetovati s radničkim vijećem, u kojem smislu bi onda proizlazilo da predmetna Odluka samim tim nije zakonita tj. da je ništetna,

-da je tuženik isticao da radnici kod tuženika ostvaruju pravo na nagrađivanje na temelju odluke poslodavca, a ne na temelju Pravilnika tako da ukidanje Pravilnika ne utječe na tu vrstu prava radnika, kao i da niti jedan radnik nije niti u bilo kojem smislu oštećen niti su mu npr. radnici podnosili zahtjeva za zaštitu prava ili sl., a vezano za učinak Odluke od 25. lipnja 2024., da kako pobijana Odluka ne utječe na materijalna prava radnika pa nije bilo potrebe za savjetovanje s ovdje tužiteljem,

-da s obzirom da tuženik nije proveo prethodno savjetovanje s radničkim vijećem tj. tužiteljem prije donošenja Odluke od 25. lipnja 2024. da je končano postavljeni tužbeni zahtjev osnovan,

-da je odredbom čl. 27. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZR) propisan postupak donošenja Pravilnika o radu, što uključuje i obvezu poslodavca da se savjetuje s radničkim vijećem, a što tuženik, kako je prethodno rečeno, nesporno nije učinio prije donošenja Odluke od 25. lipnja 2024., i što onda po sili zakona dovodi do ništetnosti predmetne Odluke ,

-da se na pobijanu Odluku valja primijeniti citirani čl. 27. ZR, budući da se predmetnom Odlukom izravno intervenira u postojeći Pravilnik, neovisno od toga što sama Odluka od 25. lipnja 2024. ne sadrži naziv "pravilnik" ili sl.,

-da valja uzeti u obzir i odredbu čl. 150. ZR, koja uređuje obvezu savjetovanja prije donošenja odluke važne za položaj radnika, što je po svom sadržaju i smislu i Odluka od 25. lipnja 2024., budući da se njome intervenira u postojeće uređenje prava radnika kod tuženika,

-da nisu odlučne okolnosti na koje se poziva tuženik, da je istodobno donijeta i druga odluka (o isplati bonusa), da radnici tuženika ni na koji način nisu bili financijski oštećeni, u kojem smislu da nije bilo niti pritužbi radnika odnosno podnošenja zahtjeva za zaštitu prava s tim u vezi ili sl.,

-da je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari odlučno što se radi o odluci izjednačenoj s pravilnikom u smislu odredbe čl. 27. Zakona o radu odnosno odluci važnoj za položaj radnika u smislu odredbe čl. 150. istog Zakona, u kojem smislu je postojala i obveza prethodnog savjetovanja s radničkim vijećem.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te utvrdio ništetnost pobijane Odluke (čl. 150. st. 12. ZR) kao i važenje Pravilnika o plaćama, nagrađivanju i pogodnostima od 5. svibnja 2021., od 12. svibnja 2021. do 6. prosinca 2024. (sukladno odluci tuženika od 28. studenoga 2024.), na koji način je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

8. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a prema stavku 12. istog članka Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pobijana Odluka donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost utvrđenja prvostupanjskog suda.

11. Žalbeni navodi tuženika da je pobijanu Odluku stavio van snage , da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, da čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku propisuje da se tužba za utvrđenje može podići kad tužitelj ima pravni interes za podizanje takve tužbe, a da prvostupanjski sud nije otklonio takav prigovor, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Utvrđenje ništetnosti odluke ima učinak ex tunc, što znači da se poništavaju svi pravni učinci te odluke od trenutka njenog donošenja pa takvo utvrđenje može biti prethodno pitanje za ostvarenje drugih prava.

12. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti iz kojeg razloga je sporna Odluka važna za položaj radnika s obzirom da je naveo da se istome intervenira u postojeće uređenje prava radnika kod tuženika.

13. Žalbeni navodi tuženika koji se svode na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost zaključka prvostupanjskog suda budući je prvostupanjski sud ispitao sve relevantne okolnosti i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023., 107/2025.).

15. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj