Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-387/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Deceuninck d.o.o., Donja Bistra, Gospodarska ulica 11, OIB: 49745736391, kojeg zastupa punomoćnica Anja Haramija, odvjetnica u Peterka & partners odvjetničko društvo d.o.o. u Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-428/2025-16 od 1. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR- 428/2025-16 od 1. travnja 2026, u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i III. izreke u kojem je zahtjev tuženika – protutužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka prihvaćen u iznosu od 625,00 eura, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Utvrđuje se da su Odluka o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tuženika Deceuninck d.oo. za proizvodnju i trgovinu, O18: 49745736391, Gospodarska ulica 11, 10298 Donja Bistra od 21. siječnja 2025. kojom Odlukom je tužitelju CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otkazan Ugovor o radu od 1. siječnja 2023. i Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava od 21. veljače 2025. kojom Odlukom je Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 3. veljače 2025. odbijen, nezakonite i nedopuštene te se nadalje utvrđuje da tužitelju CP nije prestao radni odnos kod tuženika Deceuninck d.o.o.

2. Nalaže se tuženiku Deceuninck d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB: 49745736391, Gospodarska ulica 11, 10298 Donja Bistra da vrati tužitelja CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na posao, na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim radnim sposobnostima, znanjima i stručnostima, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena." (točka I. izreke).

Odbijen je kao neosnovan podredno postavljeni protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.01.2023. godine između tuženika-protutužitelja kao poslodavca i tužitelja-protutuženika kao radnika, s danom donošenja prvostupanjske presude Naslovnog suda zbog postojanja okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nije moguć." (točka II. Izreke). Naloženo je tužitelju- protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnične troškove od 625,00 eura u roku od 15 dana dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška od 625,00 eura (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i III. izreke u kojem je zahtjev tuženika – protutužitelja prihvaćen u iznosu od 625,00 eura,pobija žalbom tužitelj - protutuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu, i usvojiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja (članak 188. stavak 1. ZPP) radi utvrđenja da su Odluka o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tuženika od 21. siječnja 2025. kojom Odlukom je tužitelju otkazan Ugovor o radu od 1. siječnja 2023. i Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava od 21. veljače 2025. kojom Odlukom je Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 3. veljače 2025. odbijen, nezakonite i nedopuštene te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika , kao i da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao, na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim radnim sposobnostima, znanjima i stručnostima.

4.1. Tuženik – protutužitelj je podnio protutužbu radi sudskog raskida predmetnog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2023. s danom donošenja prvostupanjske presude zbog postojanja okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nije moguć

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1.1.2023. na radnom mjestu Voditelj operacija i kontrole kvalitete;

- da je tuženik 13.1.2025. donio Odluku o ukidanju radnih mjesta kojom su ukinuta radna mjesta Voditelj operacija i kontrole kvalitete i Stručnjak za proizvodnju, kao i da je donio novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta;

- da je tuženik 21.1.2025. donio i uručio tužitelju Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu;

- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odbio Odlukom od 21.2.2025.;

- da je tužitelj podnio tužbu 3.3.2025. i ostvario pravo na sudsku zaštitu u rokovima propisanim odredbom člankom 133. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 27/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., - dalje: ZR).

6. U postupku koji je prethodio žalbi kao i u ovoj fazi postupka sporno je - je li kod tuženika došlo do stvarnog prestanka potrebe za obavljanjem poslova tužitelja i je li tuženik bio dužan tužitelju ponuditi drugo radno mjesto, odnosno je li Odluka o otkazu zakonita i dopuštena, a time i Odluka tuženika kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju otkazan ugovor o radu uslijed donošenja odluke o ukidanju radnog mjesta na kojem je radio tužitelj, da je tužitelj bio jedini izvršitelj ukinutog radnog mjesta pa da ne postoji obveza usporedbe kriterija iz članka 115. stavka 2. ZR, te da nije propisana obveza poslodavca da radnika rasporedi na neko drugo radno mjesto ili ga osposobi za rad na drugom radnom mjestu.

8. Na temelju navedenih utvrđenja te analize iskaza tužitelja te, osobito, iskaza svjedoka RP (voditelj pogona kod tuženika), kao i dokumentacije u spisu predmeta, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja uslijed potrebe optimizacije procesa i smanjenja troškova, pri čemu je izvršena preraspodjela poslova postojećih radnih mjesta i ukidanje pojedinih radnih mjesta, uključujući radno mjesto tužitelja, te da takva preraspodjela poslova, prema ustaljenoj sudskoj praksi, predstavlja opravdan organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz.

9. Sud je ocijenio neosnovanim navod tužitelja da potreba za njegovim poslovima nije prestala uz obrazloženje kako sama činjenica da se pojedini poslovi i dalje obavljaju ne znači da nije prestala potreba za određenim radnim mjestom te da poslodavac ima pravo reorganizirati radni proces na način da poslove jednog radnog mjesta raspodijeli na više drugih radnih mjesta, ako to smatra svrhovitim za poslovanje.

10. Sud prvog stupnja je istaknuo kako tužitelj osporava novu sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika, no da ne postoji ovlaštenje suda ispitivati takve odluke poslodavca, zbog čega je zaključio kako analiziranje načina sistematizacije, kao i sadržaj poslova koje trebaju obavljati izvršitelji pojedinih radnih mjesta ne predstavlja pravno relevantne razloge koji bi mogli utjecati na pravilnost i zakonitost Odluke o otkazu tužitelju jer je to u ingerenciji isključivo poslodavca, a ne suda.

11. Nadalje, sud prvog stupnja je prihvatio navode tuženika da radna mjesta na koja se tužitelj poziva nisu identična ukinutom radnom mjestu, već da se radi o radnim mjestima različite razine odgovornosti, sadržaja poslova i potrebnih kvalifikacija te je na temelju provedenih dokaza zaključio kako tužitelj ne ispunjava sve uvjete za obavljanje tih poslova, a osobito u pogledu stručne spreme i specifičnih znanja. Činjenica da tužitelju nije ponuđen novi ugovor o radu ne čini otkaz nezakonit im.

12. U odnosu na navode tužitelja o nepostojanju ili neobjavljivanju Kataloga radnih mjesta, sud prvog stupnja je ocijenio kako navedeno nije od odlučnog značaja za zakonitost otkaza, budući da je iz ostalih provedenih dokaza utvrđeno postojanje stvarnih organizacijskih razloga za ukidanje radnog mjesta.

13. Sud prvog stupnja je polazeći od utvrđenja da je tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu Voditelj operacija i kontrole kvalitete, zaključio kako ne postoji obveza poslodavca za postupanje u smislu odredbe članka 115. stavka 2. ZR.

14. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog organizacijskog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, te da pobijana odluka nije nezakonita niti nedopuštena, zbog čega je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu odbio, kao neosnovan.

15. Budući da je Odluka o otkazu utvrđena zakonitom i dopuštenom, sud prvog stupnja odbio je i dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje nedopuštenosti Odluke kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava radnika, a također i tužbeni zahtjev radi vraćanja tužitelja na rad kod tuženika, jer nisu ostvarene pretpostavke iz članka 124. ZR.

16. S obzirom na navedeno a kako tužbeni zahtjevi nisu osnovani, sud prvog stupnja je kao neosnovan odbio i protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

17. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

18. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano, upire tužitelj u žalbi.

19. Prema odredbi članka 115. stavka 1. toč.1. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

20. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tuženik 13. siječnja 2025. donio Odluku o ukidanju radnih mjesta kojom su ukinuta radna mjesta Voditelj operacija i kontrole kvalitete i C za proizvodnju, kao i da je donio novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, uslijed čega je 21. siječnja 2025. tuženik donio i uručio tužitelju Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, dakle da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao zbog organizacijski razloga ukidanjem radnog mjesta tužitelja, a na kojem je tužitelj radio kao jedini izvršitelj.

21. Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je dopušten samo kao krajnje sredstvo (ultima ratio), dakle da se radi o stvarnom ukidanju određenog radnog mjesta, odnosno prestanka potrebe za radom radnika, na što osnovano upire tužitelj u žalbi.

22. U konkretnom slučaju i nadalje je sporno je li reorganizacijom kod tuženika prestala potreba za radom tužitelja budući da tužitelj tijekom postupka i sada u žalbi tvrdi kako prestanak potreba za njegovim radom ne proizlazi iz toga što je njegovo radno mjesto Voditelja operacija i kontrole kvalitete ukinuto, ako je reorganizacijom istovremeno formirano više radnih mjesta koja su prema tvrdnjama tužitelja odgovarajuća za njega, u skladu s njegovom stručnošću, znanjima i sposobnostima, a na kojim se radnim mjestima obavljaju poslovi koje tužitelj obavljao na ukinutom radnom mjestu.

23. Tužitelj u žalbi osnovano upire kako je sud svoju odluku utemeljio isključivo na iskazu svjedoka RP koji također ne osporava da potreba za obavljanjem tužiteljevih poslova nije prestala već da tuženik (a što proizlazi i iz iskaza svjedoka RP) tvrdi da se ti poslovi obavljaju na tri novoformirana radna mjesta: Voditelj pogona, Voditelj Odjela za proizvodnju i Koordinator Odjela za kontroli kvalitete.

24. Nadalje, tužitelj tvrdi kako nije osporavao novu sistematizaciju na način kako to navodi tuženik no da Katalog s opisima poslova pojedinog radnog mjesta, osnovnim odgovornostima i ključnim zadacima, traženom obrazovanju, i iskustvu i potrebnim znanjima nije donesen i objavljen prije donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

24.1. S navedenim u vezi sud prvog stupnja propustio je utvrditi i raspraviti tvrdnje tužitelja da je poslodavac tek u odluci o tužiteljevu zahtjevu za zaštitu prava prvi puta naveo da radnik nema potrebno obrazovanje za rad na novima radnim mjestima, a što nije naveo u pobijanoj odluci o otkazu ugovor o radu niti takav uvjet navodi u Pravilniku o sistematizaciji s prilozima koji je objavljen 13. siječnja 2025. te je propustio utvrditi činjenice iz reorganizacije poslovanja na okolnost kontinuiteta poslova tužitelja.

25. Pored navedenog, sud prvog stupnja je odbio dokazne prijedloge tužitelja koje je tužitelj predložio na okolnost njegovih tvrdnji da potreba za njegovim radom nije prestala (saslušanje svjedoka i uvid u dokumentaciju, a s druge strane je svoju odluku utemeljio samo na iskazu jednog svjedoka, djelatnika tuženika, svjedoka RP , čime je tužitelja onemogućio u dokazivanju svojih tvrdnji da i nadalje postoji potreba za obavljanjem njegovih poslova, čime je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje u smislu odredbe članka 29., stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, na što također upire tužitelj u žalbi. Naime, pravo na pravično suđenje ne može se smatrati djelotvornim ako zahtjevi i očitovanja stranka nisu stvarno "saslušani", tj. ako ih sud nije propisno ispitao (usporediti s, primjerice, odlukama Ustavnog suda brojeva U-III-3911/2018 od 26. rujna 2019. i U-III-3967/2018 od 14. rujna 2020., www.usud.hr; te predmetima ESLJP-a Ajdarić protiv Hrvatske, br. 20883/09, presuda od 13. prosinca 2011., § 33., Letinčić protiv Hrvatske, br. 7183/11, presuda od 3. svibnja 2016., § 48.; i Zhang protiv Ukrajine, br. 6970/15, presuda od 13. studenoga 2018., § 60.). Drugim riječima, pravo na pravično suđenje nameće sudovima obvezu provesti odgovarajuće ispitivanje podnesaka, tvrdnji i dokaza koje su stranke iznijele (usporedi, primjerice, s odlukama Ustavnog suda brojeva U-III-3911/2018 i U-III-3967/2018 /navedeno/; te predmetima ESLJP-a Perez protiv Francuske [Vv], br. 47287/99, presuda od 12. veljače 2004., § 82.; M. protiv Nizozemske, br. 2156/10, presuda od 25. srpnja 2017., § 83.; te Dan protiv Moldavije (br.2), br. 57575/14, presuda od 10. studenoga 2020., § 47.) jer prava zajamčena Ustavom i Konvencijom ne smiju biti teoretska i iluzorna, nego praktična i djelotvorna (vidi, primjerice, odluku Ustavnog suda broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017., "Narodne novine" broj 8/18.). Stoga su obrazloženja sudskih odluka iznimno važna, jer sve dok u sudskoj odluci koja se osporava ustavnom tužbom nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da taj sud nije stvarno ispitao predmet i odgovorio na sve bitne navode stranaka, ne može se smatrati da ta odluka zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava na pravično suđenje . (primjerice Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-803/2019, U-III-804/2019 od 3. veljače 2022.).

26. Slijedom prethodno navedenog, a zbog propusta suda prvog stupnja da raspravi činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, barem za sada, ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja.

27. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu tužitelja kao osnovanu uvažiti i pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP).

28. Slijedom iznesenih razloga, a budući da je presuda suda prvog stupnja ukinuta to je neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

29. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, time što će izvesti dokaze koje je tužitelj predložio, i sve izvedene dokaze ocijeniti u smislu odredbe članka 8. ZPP, te će raspraviti je li prestala stvarna potreba za tužiteljevim radom, i tek potom će moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenim zahtjevima.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor