Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-57/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Stanić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Luka Zadar d.d. Zadar, Gaženička 28, OIB: 46201758869, kojeg zastupan punomoćnik Ivan Begić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, isplate naknade plaće, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-75/2024-33 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-75/2024-33 od 5. prosinca 2025. pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem se raskida radni odnos stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 31. srpnja 2024. za obavljanje poslova skladištara s danom 31. siječnja 2025. te se nalaže tuženiku da po osnovi naknade štete isplati tužitelju iznos od 5.451,57 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju po osnovi naknade plaće za razdoblje od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 13. studenog 2024. pa do 31. siječnja 2025. isplati iznos od 1.817,19 eura bruto za svaki mjesec navedenog razdoblja sa zateznim kamatama koje teku od 16-tog u idućem mjesecu za plaću za prethodni mjesec do isplate po stopi u roku od 15 dana, pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku po osnovi naknade troškova parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 1.125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate po stopi, u roku od 15 dana i pod točkom V. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. studenog 2024. kojom Odlukom je tuženik Luka Zadar d.d. otkazao tužitelju BU Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2024. te Aneks br. II od 1. rujna 2024. i da radni odnos stranaka nije prestao dana 13. studenoga 2024.
Pod točkom II. izreke raskida se radni odnos stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 31. srpnja 2024. za obavljanje poslova skladištara s danom 31. siječnja 2025. te je naloženo tuženiku da po osnovi naknade štete isplati tužitelju iznos od 5.451,57 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 5.451,57 eura sa zateznom kamatom tužbeni zahtjev za naknadu štete odbija kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju po osnovi naknade plaće za razdoblje od dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 13. studenog 2024. pa do 31. siječnja 2025. isplati iznos od 1.817,19 eura bruto za svaki mjesec navedenog razdoblja sa zateznim kamatama koje teku od 16-tog u idućem mjesecu za plaću za prethodni mjesec do isplate po stopi u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u kojem se dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate odbija kao neosnovan.
Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku po osnovi naknade troškova parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 1.125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2025. do isplate po stopi, u roku od 15 dana, dok se za više traženi iznos od 250,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan. Pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznom kamatom kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.
2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu, naknada štete zbog raskida ugovora o radu te naknada plaće.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 31. srpnja 2024. sklopili Ugovor o radu (list 10-14 spisa) kojim su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme (članak III.) za obavljanje poslova u Odjelu operacija na radnom mjestu Skladištar (članak II.), a 1. rujna 2024. sklopili Aneks br. II Ugovora o radu (list 15 spisa),
-da je tužitelj kao radnik i prethodno sklapanju Ugovora o radu bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca i to neprekidno od 25. studenoga 2015., od kojeg je dana pa do dana donošenja sporne Odluke o izvanrednom otkazu 13. studenog 2024. kod tuženika obavljao poslove niza radnih mjesta (Privezivač, Lučko transportni radnik, Disponent operative, Lučko transportni radnik, Disponent operative, Šef operacija 2, Šef operacija 1, Skladištar),
-da je tuženik kao poslodavac 13. studenoga 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list spisa 7 do 9 spisa) kojom je radniku BU, ovdje tužitelju, izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2024. i Aneks br. II od 01. rujna 2024. u istoj navodeći da se Ugovor o radu otkazuje iz razloga što je radnik osobito teško povrijedio obveze iz radnog odnosa, a što je dovelo do potpunog gubitka povjerenja poslodavca prema radniku te jer uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć; uz utvrđenje da radnik nema pravo na propisani ili ugovoreni otkazni
rok te da Ugovor o radu prestaje danom dostave te Odluke,
-da tužitelj (preinačenom) tužbom traži utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. studenog 2024. kojom odlukom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2024. te aneks br. II ugovora o radu od 01. rujna 2024. nedopuštena i da radni odnos stranaka nije prestao 13. studenog 2024., sudski raskid radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu stranaka s danom 31. siječnja 2025., naknadu plaće za razdoblje od 13. studenog 2024. do 31. siječnja 2025. sa zateznim kamatama te naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 10.903,14 eura sa zateznim kamatama,
-da sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć,
-da čl. 150. st. 1. ZR propisuje da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a st. 3. toč. 2. tog članka propisuje da se važnim odlukama iz stavka 1. tog članka smatraju osobito odluke o planu te razvoju i politici zapošljavanja i otkazu,
-da je čl. 153. st. 3. ZR propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. tog Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organe poslodavca iz čl. 164. st. 1. tog Zakona,
-da je visina bruto plaće isplaćene tužitelju u posljednja tri mjeseca rada ne uključujući mjesec u kojem je tuženik donio spornu Odluku o izvanrednom otkazu nesporna ,
-da tuženik prethodno donošenju Odluke o izvanrednom otkazu 13. studenog 2024. nije proveo savjetovanje o namjeravanom otkazu Ugovora o radu tužitelja u smislu odredbe čl. 150. st. 1. u svezi st. 4. i st. 5. ZR,
-da postupak savjetovanja ne predstavlja samo puku formalnost koju je nužno samo formalno ispuniti prethodno donošenju odluke o otkazu već na način da rezultat tog savjetovanja može stvarno utjecati na donošenje odluke poslodavca ,
-da navedeno osim iz samog etimološkog značenja riječi „savjetovanje“, izričito proizlazi i iz odredbe čl. 150. st. 4. ZR koja propisuje da je poslodavac dužan podatke o namjeravanoj odluci dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultat rasprave stvarno mogao utjecati na donošenje odluke,
-da upravo radi stvaranja uvjeta za raspravu koja će sadržajno moći utjecati na donošenje odluke poslodavca, čl. 150. st. 5. ZR propisuje rok u danima (ne u satima) koji radničko vijeće ima na raspolaganju za dostavu svog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavcu, a čl. 150. st. 2. ZR čak propisuje obvezu poslodavca omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na izneseno mišljenje po zahtjevu radničkog vijeća dok čl. 150. st. 8. ZR propisuje obvezu radničkog vijeća i obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca, sve kako bi poslodavac mogao razmotriti osnovanost takvog protivljenja i svoju odluku donijeti vodeći računa i o navodima radničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika (u slučaju nepostojanja radničkog vijeća kod poslodavca),
-da iz sadržaja zapisnika o savjetovanju sastavljenog 13. studenog 2024. (list 33 spisa) proizlazi da tuženik taj zapisnik (po zapisničaru ABC) sastavlja dana 13. studenoga 2024. u provođenju postupka savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom koji u skladu sa čl. 153. st. 3. ZR kod tuženika ima prava i obveze radničkog vijeća; da savjetovanje započinje u 9,30 sati u poslovnim prostorijama u sjedištu tuženika te da su istom prisutni sindikalni povjerenik ŠU, ABC kao zapisničar i član uprave tuženika GU; da su predmet savjetovanja Odluke o izvanrednom otkazu radnicima BU ovdje tužitelju te VU koji su prijedlozi odluka sindikalnom povjereniku dostavljeni putem e-maila; te da se sindikalni povjerenik protivi odlukama o izvanrednom otkazu navedenim radnicima te da navodi da će očitovanje dostaviti u zakonom određenom roku, da smatra da ovo nije osobito teška povreda i ako su radnici isto radili više puta zašto nisu upozoravani prije i samim time dobili pravo obrane, uz navod da kamere služe samo za zaštitu objekta, a ne za snimanje radnika,
-da iz sadržaja e-mail komunikacije iz studenoga 2024. s prilogom (list 63-68 spisa) proizlazi da je djelatnik tuženika ABC 13. studenog 2024. u 8,47 sati na e-mail ŠU istom kao sindikalnom povjereniku, sukladno čl. 150. ZR radi savjetovanja, dostavio izvanredne otkaze ugovora o radu za zaposlenike BU ovdje tužitelja i VU te ga pozvao da u 9,30 sati dođe u ured članice uprave tuženika gđe. GU kako bi proveli postupak savjetovanja , da je sindikalni povjerenik ŠU **.**.2024. u 18,10 sati djelatniku tuženika ABC (uz dostavu e-maila i članovima uprave tuženika) dostavio odgovor na izvanredne otkaze radnicima BU i VU, a koji odgovor je sastavljen 15. studenoga 2024. na dvije stranice A4 papira, naslovljen „Savjetovanje namjeravanih odluka o Izvanrednom otkazu ugovora o radu radnika VU i BU“ te sadrži protivljenje sindikalnog povjerenika donošenju namjeravanih odluka o izvanrednim otkazima kako i detaljno obrazloženje razloga tom protivljenju,
-da je tuženik za potrebe savjetovanja namjeravanog izvanrednog otkaza Ugovora o radu tužitelja sindikalnom povjereniku u 8,47 sati 13. studenog 2024. dostavio odluku o izvanrednom otkazu pri čemu mu osim sadržaja same odluke nije dostavio niti jednu drugu ispravu,
-da je sindikalni povjerenik bio dužan pristupiti na sastanak za potrebe savjetovanja svega 43 minute nakon što mu je tuženik dostavio e -mail kojim ga obavještava o namjeri donošenja odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja ,
-da je sindikalni povjerenik na sastanku održanom 13. studenog 2024. u 09,30 sati iznio protivljenje donošenju takve odluke uz kratke razloge tom protivljenju, ali odmah zatraživši da mu se omogući zakonom propisani rok za dostavu očitovanja u svezi namjeravanog izvanrednog otkaza Ugovora o radu,
-da tuženik sindikalnom povjereniku nije omogućio sukladno čl. 150. st. 5. ZR propisani rok za dostavu očitovanja o namjeravanoj odluci o otkazu Ugovora o radu tužitelja, a koja činjenica proizlazi iz u postupku nesporne činjenice da je tuženik Odluku o izvanrednom otkazu tužitelju uručio dana 13. studenoga 2024. kao i iz iskaza svjedoka ABC (list 123-124 spisa) koji iskazuje da je on zaprimio e-mail ŠU od 15. studenog 2024., ali da je otkaz Ugovora o radu BU uručen 13. studenog 2024. nakon razgovora sa ŠU,
-da vremenski razmak između trenutka kada tuženik sindikalnom povjereniku ŠU dostavlja sadržaj namjeravane odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelja i trenutka kada je sindikalni povjerenik bio dužan pristupiti na sastanak radi savjetovanja, logično i životno nije dovoljno vremensko razdoblje za sadržajno kvalitetnu pripremu za raspravu koja bi mogla utjecati na donošenje odluke,
-da se obavijest mora dostaviti na način i u roku koji omogućava radničkom vijeću zauzimanje stava o otkazu u propisanom roka te je sindikalni povjerenik ŠU izrijekom od tuženika tražio dodjelu roka za očitovanje na zaprimljeni sadržaj izvanrednog otkaza tužitelju, na što sukladno čl. 150. st. 5. ZR sindikalni povjerenik ima pravo, ali mu taj rok za davanje očitovanja tuženik nije omogućio,
-da je tuženik sadržaj namjeravane odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja sindikalnom povjereniku dostavio i sastanak 13. studenog 2024. u 09,30 sati održao samo radi formalnog ispunjenja obveze iz čl. 150. st. 1. i st. 2. toč . 2. ZR, međutim, kakve radnje tuženika ne predstavljaju provođenje savjetovanja u smislu odredbi čl. 150. st. 1. u svezi st. 4. i st. 5. ZR, budući tim radnjama tuženika nije sindikalnom povjereniku ŠU uistinu omogućeno davanje konkretiziranih i činjenično opravdanih primjedbi i prijedloga (za davanje kojih je životno i logično potrebno razumno vrijeme pripremne, a koje zakon za slučaj izvanrednog otkaza određuje u trajanju od 5 dana), kako bi rezultati rasprave (poslodavca i radničkog vijeća) u postupku savjetovanja stvarno mogli utjecati na donošenje odluke,
-da se odredbom čl. 150. ZR propisani postupak savjetovanja s radničkim vijećem ne može relativizirati jer je riječ o bitnoj obvezi u ostvarenju stvarne i primarne svrhe postojanja radničkog vijeća, organizacije radnika sa kojom ZR daje radnicima snažnu mogućnost da kod poslodavca sudjeluju u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima - kako bi unapređivali i štitili svoja radna i druga prava i interese,
-da zbog značaja te obveze - da se omogući stvaran utjecaj radnika na zakonitost samog postupka i donesenih odluka koje zadiru u njihova prava, odnosno da se radničkom vijeću pruži realna mogućnost da nakon upoznavanja s razlozima (namjeravane) odluke poslodavca izrazi svoje shvaćanje o nam jeravanoj odluci, a sve kako bi poslodavac pri odlučivanju o pravu radnika imao na umu i shvaćanje toga vijeća, poslodavac je namjeru otkazivanja ugovora o radu sa svim podacima važnim za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika dužan priopćiti radničkom vijeću,
-da čl. 150. st. 12. ZR propisuje da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama tog Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna,
-da s obzirom da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena već iz navedenog razloga, jer je ništetna u smislu odredbe čl. 150. st. 12. ZR , prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. studenog 2024. kojom Odlukom je tuženik Luka Zadar d.d. otkazao tužitelju BU Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2024. te Aneks br. II od 01. rujna 2024. nedopuštena i da radni odnos stranaka nije prestao 13. studenog 2024. ocijenio osnovanim, bez daljnjeg obrazlaganja pitanja da li je tužitelj počinio povredu radne obveze koju mu tuženik stavlja na teret ovom Odlukom i da li je ta povreda radne obveze opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu,
-da tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika te da je u međuvremenu (nesporno 1. veljače 2025.) zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca, pa je prvostupanjski sud temeljem čl. 125. st. 1. ZR raskinuo radni odnos stranaka i to s danom kako to traži tužitelj 31. siječnja 2025. kao danom koji prethodni danu početka njegovog radnog odnosa kod drugog poslodavca 1. veljače 2025., ocijenivši obzirom na okolnosti ovog slučaja, konkretno činjenicu da je vrijeme od spornog otkaza 13. studenog 2024. do pronalaska novog zaposlenja 1. veljače 2025. relativno kratko kao i razumno vrijeme za pronalazak novog zaposlenja, opravdanim odrediti sudski raskid radnog odnosa stranaka upravo s danom 31. siječnja 2025.,
-da je sud temeljem odredbe čl. 125. st. 1. ZR tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 5.451,57 eura, a koji iznos odgovara visini tri prosječne mjesečne bruto plaće tužitelja u razdoblju prethodno mjesecu u kojem je donesena sporna Odluka o izvanrednom otkazu,
-da je temeljem odredbe čl. 95. st. 3. ZR sud tuženiku naložio za razdoblje od 13. studenog 2024. do 31. siječnja 2025. naknaditi tužitelju plaću u iznosu od 1.817,19 eura bruto za svaki mjesec navedenog razdoblja sa zateznim kamatama koje teku od 16-tog u idućem mjesecu za plaću za prethodni mjesec do isplate,
-da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto plaći.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je odluka o otkazu donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem (u konkretnom slučaju sindikalnog povjerenika), a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.
8. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da se sindikalni povjerenik na otkaz očitovao već na sastanku 13. studenoga 2024. te da je time savjetovanje provedeno u skladu sa odredbom čl. 150. ZR, su u suprotnosti sa rezultatima provedenog postupka iz kojih proizlazi da je tuženik za potrebe savjetovanja namjeravanog izvanrednog otkaza Ugovora o radu tužitelja sindikalnom povjereniku u 8,47 sati 13. studenog 2024. dostavio odluku o izvanrednom otkazu pri čemu mu osim sadržaja same odluke nije dostavio niti jednu drugu ispravu, da je sindikalni povjerenik bio dužan pristupiti na sastanak za potrebe savjetovanja svega 43 minute nakon što mu je tuženik dostavio e-mail kojim ga obavještava o namjeri donošenja odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja, da je sindikalni povjerenik na sastanku održanom 13. studenog 2024. u 09,30 sati iznio protivljenje donošenju takve odluke uz kratke razloge tom protivljenju, ali je odmah zatražio da mu se omogući zakonom propisani rok za dostavu očitovanja u svezi namjeravanog izvanrednog otkaza Ugovora o radu, da je sindikalni povjerenik ŠU **.**.2024. u 18,10 sati djelatniku tuženika ABC (uz dostavu e-maila i članovima uprave tuženika) dostavio odgovor na izvanredne otkaze radnicima BU i VU, a koji odgovor je sastavljen 15. studenoga 2024. na dvije stranice A4 papira, naslovljen „Savjetovanje namjeravanih odluka o Izvanrednom otkazu ugovora o radu radnika VU i BU“ te sadrži protivljenje sindikalnog povjerenika donošenju namjeravanih odluka o izvanrednim otkazima kako i detaljno obrazloženje razloga tom protivljenju, a da je tuženik Odluku o izvanrednom otkazu donio i uručio tužitelju dana 13. studenoga 2024.
10. Nadalje, žalbeni navodi tuženika da je čekanje očitovanja sindikalnog povjerenika predstavljalo opasnost za poslodavca zbog mogućeg proteka roka od 15 dana za otkazivanje nisu od značaja za odlučivanje jer je poslodavac dužan paziti da u roku od 15 dana od saznanja za povredu radne obaveze provede zakonom propisani postupak otkazivanja, a koji rok je dovoljan da se sindikalnom povjereniku omogući očitovanje na zakonom propisani način.
11. Okolnost da je, prema tvrdnjama tuženika, sindikalni povjerenik obuhvaćen događajem koji je doveo do otkaza tužitelja, te da je, prema tvrdnjama tuženika, pisano očitovanje od 15. studenoga 2024. „prošireno ponavljanje navoda i stavova“, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Prvostupanjski sud je detaljno i argumentirano obrazložio zašto smatra da je, u okolnostima konkretnog slučaja, odluka poslodavca donesena protivno odredbama Zakona o obvezi savjetovanja, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
12. Stoga žalbeni navodi tuženika koji se svode na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost zaključka prvostupanjskog suda budući je prvostupanjski sud ispitao sve relevantne okolnosti i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
13. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti samo na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž 21/17-2 od 10. listopada 2017.).
14. Prvostupanjski sud je za primjenu odredbe čl. 125. st. 1. i 95. st. 3. ZR dao valjane razloge kako u osnovi tako i u visini s tim da tuženik žalbenim navodima posebno ne osporava prvostupanjsku presudu u tom dijelu.
15. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP jer je prvostupanjski sud odluku o trošku opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima s tim da tuženik određeno ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak.
16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
17. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).
18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Žulj
