Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1057/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, koju zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, protiv ovršenika SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr- 108/2025-9 od 8. travnja 2026., 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice Erste&Steiermärkische Bank d.d. i ukida rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr- 108/2025-9 od 8. travnja 2026. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr- 108/2025-9 od 8. travnja 2026., odbačen je prijedlog ovrhovoditeljice za ovrhu od 6. ožujka 2025.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditeljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže pobijanu odluku ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.302,62 eura.

3. Žalba ovrhovoditeljice je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.

5. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl. 178. ranije važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, dalje: OZ/96), rukovodeći se time da je ovrhovoditeljica predložila odrediti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu poslovni broj OV-697/2006, kao ovršnoj ispravi, a da predmetna Izjava o suglasnosti za zapljenu (prema odredbi čl. 178. OZ/96), ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi na plaći, odnosno drugom stalnom novčanom primanju ovršenika, pri čemu da je u to vrijeme i plaća predstavljala ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika (čl. 173. OZ/96), pa da ovrhovoditeljica na temelju takve ovršne isprave nije ovlaštena tražiti ovrhu protiv ovršenika na novčanoj tražbini, već eventualno ovrhu na drugim predmetima, u kojem slučaju bi Izjava o suglasnosti za zapljenu predstavljala ovršnu ispravu, cijeneći da se u konkretnom slučaju radi o izvansudskoj ovrsi, a ne o sudskoj ovrsi.

6. Žalbenim navodima ovrhovoditeljica upire na to da je predmetnu sudsku ovrhu pokrenula ovršnim prijedlogom od 6. ožujka 2025. na temelju ovršne isprve - Izjave suglasnosti o zapljeni ovjerene po javnom bilježniku 23. veljače 2006. pod poslovnim brojem OV-697/2006, a radi naplate novčane tražbine iz Ugovora o kreditu od 23. veljače 2006., tražeći provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika (pljenidbom i prijenosom sredstava po svim njegovim računima i oročenim novčanim sredstvima ), tvrdeći da navedena Izjava suglasnosti o zapljeni ima svojstvo ovršne isprave prema čl. 23. sada važećeg OZ-a, na temelju koje se može tražiti ovrha u skladu s odredbom čl. 202. st. 5. OZ-a, sudskim putem, a ne pokrenuti izvansudsku ovrhu pred Financijskom agencijom.

7. U žalbenom stupnju postupka, dakle, sporno je - može li ovrhovoditeljica na temelju predmetne Izjave suglasnosti o zapljeni, kao ovršnoj ispravi, osnovano zatražiti sudsku ovrhu u ovom postupku (pljenidbom i prijenosom sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama).

8. Po stavu ovoga suda drugog stupnja, u pravu je ovrhovoditeljica kada osporava zakonitost pobijanog rješenja.

9. Naime, u konkretnom slučaju ovršna isprava na temelju koje je ovrhovoditeljica pokrenula predmetnu sudsku ovrhu je Izjava o suglasnosti ovršenika o zapljeni, a zapljena po pristanku dužnika je propisana odredbom članka 202. OZ-a.

10. Člankom 202. st. 1. OZ-a određeno je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe, a da suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke, dok je stavkom 2. propisano da se isprava iz stavka 1. toga članka izdaje u jednom primjerku, da ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavka 1. toga Zakona, a da je poslodavac ovršenika na temelju te isprave dužan zaplijenjeni dio plaće isplatiti, odnosno isplaćivati ovrhovoditelju po isteku roka od šezdeset dana od dana njezina primitka.

11. U st. 5. naprijed citirane odredbe propisano je da isprava iz stavka 1. ovoga članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

12. Iz sadržaja čl. 202. st. 1. i 5. OZ-a nedvojbeno proizlazi zaključak da suglasnost o zapljeni po pristanku dužnika, kada se ovrha protiv dužnika traži na drugim predmetima ovrhe, ima svojstvo ovršne isprave, kojoj ispravi sam zakon daje svojstvo ovršne isprave iz odredbe čl. 23. st. 1. toč. 7. OZ-a, podobne da se na temelju nje odredi ovrha na drugom predmetu ovrhe.

13. Kako se prema odredbi čl. 23. st. 7. OZ-a pod ovršnom ispravom smatra i svaka druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava, tako se i Suglasnost o zapljeni po pristanku dužnika ima smatrati ovršnom ispravom, jer je to tako određeno odredbom čl. 202. st. 5. OZ-a.

14. Stoga, suglasnost o zapljeni po pristanku dužnika dana u formi Izjave ima dvostruki karakter, ona može imati svojstvo rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 202. st. 2. OZ- a, ali i svojstvo ovršne isprave kada se ovrha provodi na drugim sredstvima ovrhe , a ne na plaći, odnosno drugom stalnom novčano primanju ovršenika, kako je to propisano odredbom čl. 202. st. 5. OZ-a i kako je to u konkretnom slučaju.

15. S obzirom na izneseno, kako vjerovnik (ovdje ovrhovoditeljica) ima ovršenikovu Suglasnost o zapljeni po pristanku dužnika, koja pored rješenja o ovrsi ima i posve ravnopravno svojstvo ovršne isprave, ovrhovoditeljica može tražiti ovrhu na drugim predmetima ovrhe bez ikakvih dodatnih uvjeta i ograničenja, a kojem traženju je sud bio dužan udovoljiti, čemu ovrhovoditeljica žalbenim navodima osnovano upire.

16. Naime, u odnosu na druge predmete ovrhe, zapljena po pristanku dužnika ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se tek od suda može tražiti da odredi i provede ovrhu, dok je u odnosu na plaću odnosno drugo stalno novčano primanje dužnika ovrhovoditelju na temelju te isprave dopušteno neposredno provesti ovrhu i to na način da tu ispravu dostavi poslodavcu putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika.

17. Dakle, u konkretnom slučaju suglasnost o zapljeni ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se u smislu odredbe čl. 22. OZ-a određuje ovrha na prijedlog ovrhovoditelja. Zbog toga je u pravu ovrhovoditeljica kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešnog stava da je u konkretnom slučaju trebala pokrenuti izvansudsku ovrhu pred Financijskom agencijom.

18. Bez obzira na navedeno, odredbom čl. 209. OZ-a propisane su isprave temeljem koji se može tražiti izravna naplata putem Agencije (FINE), a među tim ispravama na temelju kojih se može tražiti izravna naplata od FINE nije navedena i isprava - suglasnost o zapljeni po pristanku dužnika.

19. Uostalom, ni u važećem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20), u čl. 3. st. 1. toč. 1., kao osnova za plaćanje nije navedena zapljena po pristanku dužnika.

20. Na temelju naprijed navedenog, proizlazi da je u pravu ovrhovoditeljica kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je njezin prijedlog za ovrhu odbacio, zbog čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP -a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditeljice valjalo uvažiti, a prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će ponovno ocijeniti prijedlog za ovrhu u skladu s navodima iz ovoga rješenja (točka I. izreke ovog rješenja).

21. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža