Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-217/2024-3
U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Dom zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Šarengradska 3, OIB: 10561585601, kojeg zastupa punomoćnik Željko Jutriša, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2023., poslovni broj Pr-3427/2021-23, u sjednici vijeća 25. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2023., poslovni broj Pr-3427/2021-23.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati 12.556,12 eur/94.604,05 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao troškove postupka. U toč. II. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka od 580,55 eru/4.374,15 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba tužiteljice je neosnovana.
3.1. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
3.2. Također, pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da tuženik u utuženom razdoblju travnja 2017. do srpnja 2020. tužiteljici isplati razliku plaće koja bi joj bila isplaćena primjenom koeficijenta 2,134 umjesto koeficijenta 1,794 u ukupnom iznosu od 12.556,12 eur/94.604,05 kn.
5. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da je tužiteljica sklopila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 14. ožujka 2017., za obavljanje poslova voditelja Službe za ekonomsko-financijske i računovodstvene poslove,
- da su stranke su ugovorile da tužiteljica ima pravo na obračun i isplatu plaće prema osnovama i mjerilima utvrđenim Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika i prema Kolektivnom ugovoru.
- da je tuženik donio Odluku o plaći 23. ožujka 2017., kojom je tužiteljici utvrđeno pravo na osnovnu plaću, te joj je određen koeficijent složenosti poslova 1,794, osnovica za izračun plaće prema Odluci Vlade RH,
- da je tuženik donio Odluku o plaći 2. listopada 2019., kojom je tužiteljici utvrđeno pravo na osnovnu plaću, te joj je određen koeficijent složenosti poslova 1,794, uz osnovicu za izračun plaće prema Odluci Vlade RH,
- da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika kojeg je tuženik donio 10. lipnja 2016., određeno da Voditelju Službe za ekonomsko-financijske poslove, pripada koeficijent za obračun plaće u visini od 1,794,
- da Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (»Narodne novine«, br. 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 – ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 – ispravak i 74/17, dalje: Uredba), radno mjesto tužiteljice nije utvrđeno,
- da odgovarajući koeficijent od 1,794 kako je određen u navedenim Pravilnicima tuženika, odgovara radnom mjestu rukovoditelja odjela u područnoj službi koje radno mjesto je definirano u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13),
- da čl.7. Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/2001, 39/2009, 155/2023 dalje: ZPJS) propisuje mogućnosti da za radna mjesta I. vrste (koje je tužiteljičino) odredi koeficijent tužiteljičinog radnog mjesta u rasponu od 1,05 do 3,50, pa ga je tuženik odredio u visini od 1,794.
6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik sukladno navedenim Pravilnicima, donio Odluke o plaći dana 23. ožujka 2017. i 2. listopada 2019., te tužiteljici odredio navedeni koeficijent složenosti poslova od 1,794 i isplatio plaću sukladno određenom koeficijentu.
7. Suprotno žalbenim navodima, činjenica da Uredba propisuje u čl. 1. st. 1. al) a toč. 1. i 3. da rukovoditelj (predstojnik, pročelnik) područnog ulreda ili službe , rukovoditelj načelnik službe/odjela za unutarnji reviziju ima koeficijent od 2,134 nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.
8. To stoga što je tuženik Pravilnikom (list 36 spisa) jasno i nedvosmisleno propisao da tužiteljičino radno mjesto voditelja službe za ekonomsko-financijske poslove ima koeficijent od 1,794, a što je u skladu s čl. 7. ZPJS i rasponom koeficijenta koji je tuženik kao zdravstvena ustanova može internim aktom odrediti za pojedina radna mjesta.
9. Nadalje, dobrovoljnost pri sklapanju ugovora o radu jedna je od osnovnih karakteristika sklapanja ugovora o radu te je tužiteljica slobodnom voljom sklopila ugovor o radu s tuženikom, a koji nije osporavala. Također je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije osporavala Odluke o plaći, a kojim odlukama je utvrđen koeficijent koji tužiteljica ostvaruje, pri čemu treba dodati da ne postoji mogućnost da se u parničnom postupku za tužiteljicu utvrdi neki drugi koeficijent. Valjana je ocjena prvostupanjskog suda da obzirom na to da tužiteljica nije osporavala tj. pobijala odluke o plaći koje je donio tuženik u odnosu na sporno razdoblje, sada ne može s uspjehom tražiti drugačiju plaću od one koju su stranke (tužiteljica kao radnica i tuženik kao poslodavac) ugovorile, a visina koje je utvrđena odlukom poslodavca.
10 . Također, s obzirom na navedeno te da je u ovom predmetu bila sporna primjena prava, saslušanje tužiteljice na okolnost jesu li poslovi koje je obavljala određeni kao voditelja službe, ne bi dovelo do drugačijeg zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
11. I odluka o troškovima postupka je pravilna kako u osnovi tako i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), a tužiteljica ne pobija određeno.
12. Stoga je valjalo primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
