Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr Ob-32/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja mlljt. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po majci i zakonskoj zastupnici ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gregurić, Hrvoje Mladinić, Bjelovar, odvjetnicima iz Bjelovara, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1546//2026-4 od 7. srpnja 2026., dana 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1546//2026-4 od 7. srpnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:
"Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 10. lipnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju sudske nagodbe broj P Ob-73/2019 Općinskog suda u Bjelovaru od 03. lipnja 2019. godine i temeljem presude P-467/2013 Općinskog suda u Ivanić Gradu – Stalna služba u Čazmi od 28. siječnja 2014. godine."
2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog savih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP). Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Ovršenik je dana 10. lipnja 2026. podnio prijedlog radi donošenja rješenja za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju sudske nagodbe broj P Ob-73/2019 Općinskog suda u Bjelovaru od 03. lipnja 2019. godine i temeljem presude P-467/2013 Općinskog suda u Ivanić Gradu – Stalna služba u Čazmi od 28. siječnja 2014.
U prijedlogu navodi da je dana 28. ožujka 2022. ovrhovoditeljica je protiv ovršenika pokrenula postupak izravne naplate za novčane iznose po dva ovršna naslova u cijelosti, time da se potražuju navodno dužne alimentacije još od 2014. na ovamo, iako cijelo vrijeme ovršenik uredno plaća uzdržavanje.
Ističe da iz Očevidnika proizlazi da je ovršenik blokiran za 8.547,59 eura, a da je naplaćeno 146,00 eura po ovršnom naslovu – sudska nagodba P Ob-73/2019, dok po ovršnom naslovu – presuda P-467/2013 proizlazi da je blokiran za 212,36 eura, a da je naplaćeno 96,24 eura.
Ovršenik cijelo vrijeme od kada su ovršne isprave na snazi podmiruje obvezu za plaćanje alimentacije uplatama u korist računa majke ovrhovoditeljice, ĆS, koji je otvoren u Privrednoj banci Zagreb d.d., dok joj je manji dio platio gotovinski na ruke.
Kako je bio je na radu u SR Njemačkoj od 2016. do 2024 ., to je pretežno sve uplate vršio preko svojeg tekućeg računa otvorenog u njemačkoj banci SPARKASSE, dok je dio uplata vršen sa računa njegove sada bivše supruge VS, također na račun ĆS.
Ovršenik od 2024. više nije zaposlen u Njemačkoj, pa je zatražio od svoje banke u Njemačkoj dokaze o izvršenim uplatama. Od kada boravi u [adresa], uplate vrši gotovinski, putem naloga za plaćanje koji ovršenik dostavlja uz prijedlog. Kako u razdoblju od predaje zahtjeva za izravnu naplatu do 2024. nije živio u [adresa] j niti koristio hrvatski tekući račun, to je dolaskom u Republiku Hrvatsku ustanovio da je blokiran za iznose koje je plaćao.
S obzirom da je račun ovršenika neosnovano i nepotrebno blokiran jer je ĆS primila sve uplate za korist ovrhovoditeljice mldb. ĐS na svoj tekući račun, a u jednom kraćem razdoblju je primila i gotovinu na ruke, to ovršenik navodi da nema nikakvog osnova da se račun ovršenika tereti nepostojećim obvezama. U svakom slučaju, za dio obveza je zasigurno i nastupila zastara jer se radi o potraživanjima starijima od pet godina.
Ističe da majka ovrhovoditeljice ĆS nije bila suglasna riješiti pitanje prestanka prisilne naplate mirnim putem, iako joj je se ovršenik obratio sa zahtjevom da se pred FINA-om regulira postupak izravne naplate i podnese zahtjev za obustavom prisilne naplate, a što je ista odbila.
6. Prema odredbama iz čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 44/16, 73/17, 131/20), na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe istoga zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. Ovršnog zakona).
7. Odredbom čl. 65. st.1. Ovršnog zakona propisano je da sud na ovršenikov prijedlog može ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. Ovršnog zakona.
8. Ovršenik se temeljem čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona u svezi čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona poziva na žalbenu osnovu iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona.
Zbog navedenoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je potrebno ovršenika uputiti u parnicu po žalbenim osnovama iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona , ali navedeno nije od utjecaja na osnovanost žalbe o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe.
9. Nadalje, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da iz navoda ovršenika u prijedlogu za odgodu ovrhe, odnosno za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, ne proizlazi da bi ovršeniku mogla nastati nenadoknadiva šteta.
Prema čl. 176. Ovršnog zakona ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj novčanoj tražbini, a pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi, odnosno u ovom slučaju zahtjeva za izravnu naplatu, kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu. Zbog toga niti nakon odgode ovrhe ovršenik ne bi mogao raspolagati sa novčanim sredstvima na računu.
Kako je jedini učinak odgode ovrhe u konkretnom slučaju odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju, sud bi mogao odrediti odgodu ovrhe jedino u slučaju da ovršenik učini vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je ovršenik učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
10. Ovršenik navedeno nije učinio vjerojatnim.
Okolnost da mu je račun "u blokadi" i da bi ga ovršenik želio koristiti sama po sebi ne predstavlja vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno potrebu sprječavanja nasilja. Čak sam tuženik u žalbi navodi da ne namjerava otvoriti račun dok mu se naplaćuje predmetna tražbina, dakle nema vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete time što se neće udovoljiti prijedlogu za odgodu ovrhe.
Niti "zatvaranje" računa u Njemačkoj ne predstavlja navedeno.
11. Ovršenik može u parnici u kojoj će dokazivati podmirenje obveze uzdržavanja uspjeti sa zahtjevom za proglašenje ovrhe nedopuštenom , ali zbog toga se ne može zaključiti da su nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe.
12. Slijedom navedenoga, žalba je kao neosnovana odbijena i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.
13. Kako ovršenik nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP -a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Sutkinja:
mr.sc. Iris Gović Penić
