Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-93/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, JTR, izvjestiteljice i članice, JT, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-881/2024-30 od 10. prosinca 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-881/2024-30 od 10. prosinca 2025. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete preko iznosa od 700,00 eura do iznosa od 900,00 eura (za iznos od 200,00 eura) i za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 168,00 eura do iznosa od 210,00 eura (za iznos od 42,00 eura) te u stavcima V. i VI. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 881/2024-30 od 10. prosinca 2025. u stavku IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 210,00 eura za razdoblje od 8. veljače 2024. do 9. prosinca 2025. po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 881/2024-30 od 10. prosinca 2025. u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu tekuću na iznos od 2.000,00 eura za razdoblje od 24. srpnja 2024. do 24. srpnja 2025., bez vraćanja na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 78,12 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici ET, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete daljnji iznos od 1.110,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 900,00 eura teku od 8. veljače 2024. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 210,00 eura od 10. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 2.000,00 eura, tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva 8. veljače 2024. do dana plaćanja 24. srpnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 105,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2024. do isplate.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 210,00 eura, tekućih od 8. veljače 2024. do 9. prosinca 2025.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime izgubljene zarade iznos od 2.504,71 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 327,99 eura teku od dana 15.01.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 204,84 eura teku od dana 15.02.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 327,99 eura teku od dana 15.03.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 603,63 eura teku od dana 15.03.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 550,92 eura teku od dana 15.05.2024.god. pa do isplate,

- na iznos od 489,34 eura teku od dana 15.06.2024.god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.987,50 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 10. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 437,50 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2025. do isplate.“

2. Protiv presude u stavku IV. izreke žali se tužiteljica iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a/) predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

3. Protiv presude u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete preko iznosa od 700,00 eura do iznosa od 900,00 eura (za iznos od 200,00 eura) i za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 168,00 eura do iznosa od 210,00 eura (za iznos od 42,00 eura); u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu tekuću na iznos od 2.000,00 eura za razdoblje od 24. srpnja 2024. do 24. srpnja 2025. te u stavcima V. i VI. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP- a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete, koju ista trpi kao posljedicu povrede na radu 13. studenoga 2023. i koju joj je dužan naknaditi tuženik kao osiguratelj poslodavca [obrt] u vrijeme nastanka štetnog događaja (čl. 111. st. 1. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 u daljnjem tekstu: ZR-a/, u svezi s čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu /"Narodne novine", broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 u daljnjem tekstu: ZZR- a/ u svezi s čl. 19. st. 2., čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1100. /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 129/18, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a/); za isplatu zatezne kamate zbog kašnjenja u isplati (čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1103. i čl. 1086. ZOO-a) te za naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP -a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23 - u daljnjem tekstu: OT/).

8. U žalbenom stadiju postupka sporno je da li težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a u nižem iznosu od onoga dosuđenog prvostupanjskom presudom, tj. da li je sud prvog stupnja, utvrdivši osnovanim tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete po svim utuženim kriterijima u ukupnom iznosu od 2.900,00 eura (suđeno 900,00 eura imajući u vidu da je tijekom postupka isplaćen iznos od 2.000,00 eura), pogrešno primijenio materijalno pravo; sporna je visina dosuđene naknade štete na ime tuđe pomoći i njege (dosuđen iznos od 5,00 eura po satu, dok tuženik priznaje 4,00 eura po satu); sporan je tijek kamate na dosuđeni iznos na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu te je sporno da li tužiteljici pripada pravo na naknadu štete na ime izgubljene zarade u visini razlike između bruto plaće koju bi primala da nije bilo štetnog događaja i bruto naknade plaće koju je primala za vrijeme bolovanja, kao posljedice ozljede na radu, ili istoj ta naknadu pripada u visini neto razlike tih primanja.

9. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

10. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

11. Međutim, odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 210,00 eura na za tuđu pomoć sud prvog stupnja gubi iz vida činjenicu da u konkretnom slučaju tužiteljica potražuje naknadu štete od tuženika temeljem ugovornog osiguranja koje je poslodavac tužiteljice [obrt] zaključio za svoje radnike s tuženikom kao osiguravateljem.

11.1. Prema odredbi čl. 943. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. toga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.).

11.2. Kako je nesporno da se tužiteljica tuženiku s odštetnim zahtjevom obratila 8. veljače 2024. (u kojem trenutku je tuđa pomoć već bila pružena), a tuženik njezinom zahtjevu za isplatu nije udovoljio u rokovima iz čl. 943. ZOO-a, to je isti dužan platiti zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do konačne isplate tog vida štete.

12. Prema mišljenu ovog višeg suda, imajući u vidu (jednako kao i sud prvog stupnja) povrede, koje je tužiteljica zadobila (udarac u glavu i leđa), jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, trajne posljedice koje će tužiteljica trpjeti u budućem životu i radu (3%), njihov utjecaj na svakodnevni život tužiteljice, osobna svojstva tužiteljice (po zanimanju liječnica, rođena 1970.) i sve druge okolnosti slučaja, primjereno visokim za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukazuje se iznos od 2.900,00 eura pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. ZOO-a (pri čemu valja imati u vidu da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete i da se novo pravno shvaćanje primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete na način da se do tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama /kune/ povećavaju za 50%), prethodnim oduzimanjem nesporno isplaćenog iznos od 2.000,00 eura, tužiteljici dosuđen iznos od 900,00 eura, radi čega su žalbeni navodi tuženika o suprotnome bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

13. Također pravilna je i odluka sud prvog stupnja o visini naknade štete za tuđu pomoć i njegu, koju su tužiteljici nesporno pružali ukućani i to u visini od 5,00 eura po satu (42 sata), odnosno ukupno 210,00 eura (čl. 223. st. 1. ZPP-a i čl. 1095. ZOO-a).

14. Na žalbene navode kojima tuženik osporava pravo tužiteljici na dosudu naknade štete na ime izgubljene zarade u visini razlike između bruto plaće koju bi primala da nije bilo štetnog događaja i bruto naknade plaće koju je primala za vrijeme bolovanja, kao posljedice ozljede na radu, valja odgovoriti da je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da tužiteljici pripada pravo na razliku izbuljene zarade u bruto iznosu (parametar za izračun visine izgubljene zarade), budući da tek isplatom iznosa dobivenog takvim izračunom tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu štete u punom opsegu imajući u vidu da bruto plaća predstavlja imovinu radnika, koja imovina je umanjena štetnom radnjom tuženika, tako da se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika (pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojim odlukama broj Rev x-365/2018-3 od 18. veljače 2020., broj Rev-3068/2018-2 od 28. kolovoza 2019. i Rev 394/2017 od 30. rujna 2020.).

14.1. Pogrešno se tuženik u žalbi poziva na oduku VSRH poslovni broj Revd - 2720/2020, jer ista nije primjenjiva na ovu pravnu stvar, budući da se ista odnosi na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, dok je u ovom premetu ta osnova polica osiguranja od odgovornosti za djelatnike [obrt], tako da tuženik u ovom postupku, temeljem takve police osiguranja, stupa u pravnu poziciju poslodavca, radi čega se i naknada štete koju tužiteljica potražuje na ime izgubljene zarade ima smatrati primitkom od nesamostalnog rada (čl. 21. st. 1. Zakona o porezu na dohodak /“Narodne novine“, broj: 115/16 i 106/18).

15. Dosudivši tužiteljici zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos od 2.000,00 eura za razdoblje od 8. veljače 2024. do 24. srpnja 2025., sud prvog stupnja prekoračio je tužbeni zahtjev, budući da tužiteljica tu zateznu kamatu potražuje zaključno do 24. srpnja 2024., kada je plaćanje i izvršeno.

16. Odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a u vezi s OT) pa tako i u odnosu na trošak sastava odštetnog zahtjeva od strane punomoćnika odvjetnika, kao i podnesaka od 22. kolovoza 2024., kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu te podneska od 7. listopada 2024., kojim je dostavila daljnju medicinsku dokumentaciju (dajući time priliku tuženiku da eventualno korigira visinu isplaćene štete), radi čega se može smatrati da se radi o podnescima koji su bilu potrebni za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

17. Tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 78,12 eura (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 10/1, 46. i 54. OT).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II.) i rješenja (čl. 369. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac