Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-289/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 323/2019-17 od 23. prosinca 2025., 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-323/2019-17 od 23. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 497,71 EUR/3.750,00 HRK, sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svaku polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope nas tanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana 22.04.2016. pa do isplate."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 450,00 EURa sa kamatom koja teče od dana presuđenja, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 7. siječnja 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove i troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije naveo koju je pisanu dokumentaciju pregledao, zbog čega da se presuda ne može ispitati.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, pa iako je točno da u obrazloženju svoje odluke nije pojedinačno pobrojao dokumentaciju koju je pročitao u svrhu dokazivanja, kako je ta dokumentacija pročitana na ročištu na kojem je zaključenja glavna rasprava, to je jasno o kojoj se dokumentaciji radi i zbog toga navedena bitna povreda nije učinjena.

5.2. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati kao naknadu štete iznos od 497,71 euro, a što odgovara iznosu nagrade za zastupanje okrivljenika u predmetu Županijskog suda u Splitu broj Kov-27/2014 na ročištu 22. travnja 2016., a koje zastupanje nije mogao izvršiti jer mu je izrečena mjera zabrane obavljanja odvjetništva zbog toga što je Županijski sud u Splitu donio presudu broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. kojom je oglašen krivim za kaznena djela iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona i izrečena mu je osuda na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a koja presuda je dostavljena Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje: HOK).

6.1. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo kako nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu članka 186.a ZPP-a jer da zahtjev za mirno rješenje spora koji je tužitelj podnio nadležnom državnom odvjetništvu od 25. listopada 2018. nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba pa se ne može smatrati da se tužitelj uopće obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Istaknut je prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da nije dokazao da li je odvjetničku djelatnost obavljao samostalno ili u zajedničkom uredu ili odvjetničkom društvu te prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je mjeru privremene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju izrekla HOK kao samostalna i neovisna strukovna organizacija, a ne tuženik koji za postupanje HOK-a ne odgovara.

6.2. Prvostupanjski sud je odbio prigovor tuženika da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje postupka jer da se tužitelj obratio nadležnom državnom odvjetništvu u Splitu 25. listopada 2018. te je u zahtjevu naveo da je u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-646/14 odbijena optužba protiv tužitelja zbog čega je on pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 15.170.000,00 kuna te je zahtijevao isplatu tog iznosa. Kako je zahtjev za mirno rješenje spora bio dovoljno određen da se po njemu moglo postupati, a nadležno državno odvjetništvo je po tom zahtjevu i postupalo na način da je njegov zahtjev odbilo, to da su se ostvarile pretpostavke za podnošenje tužbe.

6.3. Prvostupanjski sud navodi da je između stranaka nesporno da se protiv tužitelja kod Županijskog suda u Splitu pod brojem K-16/01 vodio kazneni postupak koji je završio donošenjem presude dana 27. lipnja 2014. kojom je tužitelj oglašen krivim za kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZ-a i dr. te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine. Navedena presuda da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta te je optužba protiv tužitelja odbijena.

6.4. Nesporno je i da je HOK po obavijesti suda o donošenju kaznene odluke donijela rješenje broj 7070/2014 dana 8. rujna 2014. kojim je tužitelju zabranjeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, a koja zabrana je prestala rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. kojim je ukinuto rješenje od 8. rujna 2014.

6.5. Također je nesporno da je tužitelj kao odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. prije nego što mu je izrečena zabrana obavljanja odvjetničke djelatnosti zastupao ĐŽ u predmetu Županijskog suda u Splitu broj Kov-27/2014, ali nakon što mu je izrečena mjera zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti da on UŽ nije mogao zastupati na ročištu 22. travnja 2016.

6.6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ĐŽ na raspravi 22. travnja 2016. zastupala Jelena Mandarić, odvjetnica iz Splita, koja je u to vrijeme bila odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d.

6.7. Kako je tužitelj osnivač i član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., a da članovi društva sukladno članku 27. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 19/11., 126/21.; dalje: ZO) u vezi s člankom 10. stavak 1. i 68. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023. i 130/2023.; dalje: ZTD) solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva i da je u vrijeme izrečene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti u istom Odvjetničkom društvu radio i odvjetnik Branko Čutura, kao i odvjetnici Jelena Mandarić i Zdeslav Lozo, te da je UŽ bio uredno zastupan od strane odvjetnice Jelene Mandarić na raspravi 22. travnja 2016., zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi zbog izrečene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti njemu i njegovom Odvjetničkom društvu nastala šteta u vezi nemogućnost zastupanja okrivljenika ĐŽ na navedenom ročištu.

6.8. Izvanugovorna odgovornost za štetu zbog protupravne radnje da nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, a da u konkretnom slučaju tužitelj ne navodi u čemu se sastoji protupravna radnja suda te nije dokazao da bi njemu ili Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. uopće nastala bilo kakva šteta zbog toga što mu je izrečena zabrana obavljanja odvjetničke djelatnosti, a niti je dokazao visinu eventualne štete zbog čega je njegov zahtjev odbijen.

6.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.).

7. Kako se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti, to drugostupanjski sud ne ispituje žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se zbog tog razloga ne može podnositi žalba u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a.

7.1. Osporava se pravilnost primjene materijalnog prava te se navodi da je tužitelj odvjetnik koji zarađuje zastupanjem stranaka, a da je na temelju disciplinske prijave suca Marka Pribislavića, HOK privremeno zabranio obavljanje odvjetničke djelatnosti tužitelju jer je osuđen na kaznu zatvora odlukom Županijskog suda u Splitu koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske kasnije ukinuo i optužnicu odbio, pa se šteta sastoji u tome što je Županijski sud u Splitu kao prvostupanjski sud nezakonito osudio tužitelja. Iako mu stranka UŽ nije otkazala punomoć, on ga nije mogao zastupati zbog nezakonitog postupanja suda pri čemu je po njegovoj ocjeni nebitno tko je zastupao ĐŽ na raspravi 22. travnja 2016. u vrijeme kada je tužitelju bio zabranjen rad.

7.2. I po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Glava XXX Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) ne sadrži odredbu po kojoj bi naknada štete pripala osobi protiv koje se vodio kazneni postupak, a na kraju je pravomoćno oslobođena, samo zbog činjenice da je protiv nje vođen kazneni postupak. Uvjet za dosudu naknade štete je da je tužitelj bio pravomoćno osuđen ili da mu je bila oduzeta sloboda, a što nije slučaj u konkretnom postupku.

7.3. U članku 74. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11.) propisano je da se disciplinski postupak protiv odvjetnika pokreće od strane disciplinskog tijela HOK-a po službenoj dužnosti ili na zahtjev tijela HOK-a određenog statutom ili na zahtjev ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Iz toga proizlazi da sudac ne može pokrenuti disciplinski postupak protiv odvjetnika, već može kao i svaki drugi građanin ili pravni subjekt obavijestiti HOK o određenoj činjenici koja bi mogla dovesti do pokretanja disciplinskog postupka, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Međutim, HOK je samostalan u odlučivanju hoće li pokrenuti disciplinski postupak protiv odvjetnika i kakvu će mjeru odrediti ili sankciju izreći, pa je tako u članku 53. stavak 2. navedenog Zakona propisano da se odvjetniku može obustaviti obavljanje odvjetništva ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak za djelo koje je po svojoj prirodi takvo da ga čini nedostojnim za obavljanje odvjetništva, ali ne i da se mora obustaviti obavljanje odvjetništva.

7.4. U dostavljanju nepravomoćne presude protiv tužitelja HOK od strane suca Županijskog suda u Splitu nema elementa protupravnosti, a niti je taj događaj uzročno povezan s obustavom obavljanja odvjetništva jer je HOK mogao donijeti i drugačiju odluku, odnosno izreći drugačiju mjeru. Time što je sudac Županijskog suda u Splitu donio presudu koja je povodom žalbe bila preinačena te je u konačnici tužitelj oslobođen optužbe, na strani tuženika nije nastala odgovornost po članku 105. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15. i 82/16.), jer donošenjem nepravomoćne kaznene presude nije automatizmom tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, već je za to odluku trebao donijeti HOK koji je samostalan u odlučivanju.

7.5. Kad se radi o nepravilnom ili nezakonitom radu suca mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. U konkretnom slučaju, tužitelj osim iznošenja činjenice da je presuda Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 bila ukinuta od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a povodom pravnog lijeka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava u tom predmetu, ne navodi koje su to izuzetno teške povrede zakona učinjene od strane suca Županijskog suda u Splitu. Pogrešno tumačenje propisa i donošenje pogrešne odluke ne povlači za sobom istovremeno i pravo na naknadu štete.

7.6. Na dan 22. travnja 2016. tužitelj je djelatnost odvjetništva obavljao u sklopu Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., pa se njemu ne može pripisati cjelokupni iznos nagrade za zastupanje jer se taj iznos stječe za račun društva i jer prema članku 3. stavak 1., 3. i 6. ZTD-a, javna trgovačka društva postoje da bi stjecala dobit, te se dobit utvrđuje na kraju svake poslovne godine (članak 86. stavak 1.). Kako je tužitelj jedan od osnivača društva, njemu bi se šteta očitovala u vidu iznosa za koji mu je smanjena dobit zbog toga što Odvjetničko društvo Lubina i Čutura j.t.d. nije uprihodilo iznos od utuženih 3.750,00 kuna, odnosno 497,71 euro. Međutim, kako je na ročištu **.**.2016. ĐŽ zastupao odvjetnik iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d., to tužitelju nije nastupila šteta jer je na ročištu bio prisutan zaposlenik društva, odnosno nagrada za zastupanje ĐŽ je naplaćena.

7.7. Zbog navedenih razloga ovaj sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijanu presudu primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Vesna Rep