Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ob-51/2026-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Guštek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Turkalj, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje mlljt. VL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. AL,OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa posebna skrbnica SL iz Centra za posebno skrbništvo, radi razvoda braka s mlt. djecom, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-563/2026-14 (R1 Ob-1072/2026) od 7. svibnja 2026., 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika OL i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-563/2026-14 (R1 Ob-1072/2026) od 7. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Određuje se privremena mjera na način da se nalaže ocu, OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. VL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. AL,OIB [osobni identifikacijski broj] mjesečni iznos od 224,00 EUR po djetetu najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec počevši od 7. svibnja 2026. godine pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve na račun majke ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. broj: IBAN [broj bankovnog računa].

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-563/26 ili do drugačije odluke suda.

III. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ), uz prijedlog da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. U postupku radi razvoda braka stranaka i donošenja odluke o skrbi nad zajedničkom mlljt. djecom te njihovom uzdržavanju, tužiteljica predlaže donošenje privremene mjere uz tvrdnju da zajednička mlljt. djeca AL i VL stanuju s njom, da otac djece ne doprinosi za njihovo uzdržavanje te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za osobne i druge važne interese djece.

5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj, budući da rješenje sadrži jasne i dovoljno obrazložene razloge te se može ispitati.

6. Neosnovano žalitelj ističe da mu je donošenjem pobijanog rješenja prije isteka roka za odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom te da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

7. Naime, okolnost da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P Ob-563/2026- 10 od 27. travnja 2026. žalitelju ostavio rok od 30 dana za odgovor na tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere ne znači da je time isključena mogućnost suda da, kada to okolnosti slučaja zahtijevaju, o prijedlogu za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja mlljt. djece odluči prije isteka navedenog roka. Riječ je o procesnom rješenju kojim sud nije vezan na način da ne bi mogao odlučiti o privremenoj mjeri i prije nego što se tuženik o tome izjasni, s obzirom na zakonsku ovlast zaštite najboljeg interesa mlljt. djeteta. Odredbom čl. 539. ObZ izričito je propisano da sud može odrediti privremenu mjereu radi uzdržavanja djeteta i prije nego što se stranke o tome izjasne, ako to okonosti slučaja zahtijevaju. Navedena odredba predstavlja posebno zakonsko uređenje, koje, radi osiguranja učinkovite i pravodobne zaštite prava i dobrobiti djeteta, dopušta odstupanje od načela prethodnog saslušanja stranaka, slijedom čega donošenjem pobijanog rješenja prije isteka roka ostavljenog za odgovor nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

8. Također, nisu utvrđene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Pobijano rješenje doneseno je na temelju utvrđenja:

- da su stranke roditelji mlljt. VL, rođenog **.**.2022., te mlljt. AL

VL, rođene **.**.2021.,

- da je bračna zajednica stranaka prestala te da od prestanka bračne i obiteljske zajednice mlljt. djeca stanuju s majkom,

- da iz dostavljenog Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi proizlazi da su stranke dogovarale da mlljt. djeca stanuju s majkom, a da će otac doprinositi za uzdržavanje mjesečni iznos od 130,00 EUR po djetetu,

- da je tuženik podneskom od 17. veljače 2026. obavijestio sud da se nalazi u istražnom zatvoru te da je suglasan sa sporazumnim razvodom braka, ali nije suglasan s planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi,

- da iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 2186/2025-7 od 26. siječnja 2026. proizlazi da je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje upućene tužiteljici te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.,

- da iz presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-322/25 od 11. siječnja 2025. proizlazi da je tuženik proglašen krivim za počinjenje nasilja u obitelji prema tužiteljici u prisustvu djece (psihičko i fizičko nasilje),

- da otac ne doprinosi za uzdržavanje mlljt. djece.

10. S obzirom da je tuženik na izdržavanju kazne zatvora i time privremeno nedostupan, a da tužiteljica samostalno skrbi o svim potrebama mlljt. djece, prvostupanjski sud ocjenjuje da navedene okolnosti slučaja opravdavaju donošenje privremene mjere radi uzdržavanja mlljt. djece i bez saslušanja stranaka te pobijanim rješenjem na ime uzdržavanja djece nalaže tuženiku plaćanje iznosa od 224,00 eura mjesečno za svako dijete.

11. U smislu odredbe čl. 531. st. 1. OZ sud može o privremenoj mjeri radi uzdržavanja djeteta odlučiti i bez rasprave, a prema odredbi čl. 539. st. 1. toga Zakona u postupcima u kojima odlučuje o uzdržavanju djeteta sud je dužan žurno postupati te ako okolnosti zahtijevaju i neovisno o tome da li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri dužan je naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

12. Stoga, suprotno stavu žalitelja, u ovom slučaju sud nije bio dužan, za razliku od parničnog postupka, detaljno utvrđivati sve činjenice o potrebama djece za uzdržavanje kao i njegovim mogućnostima plaćanja uzdržavanja. Naime, pobijanim rješenjem nije konačno odlučeno o visini obveze uzdržavanja, već je radi privremenog uređenja uzdržavanja mlljt. djece određen zakonski minimum uzdržavanja koji prema Odluci o minimalim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/25) za djecu u dobi do 6 godina kao što su mlljt. VL i AL iznosi 224,00 eura kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Za navesti je i da je nakon donošenja pobijanog rješenja u Narodnim novinama broj 66/26 objavljena nova Odluka o minimalnim novčanim iznosima potebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta prema kojoj minimum iznosa ukupnih materijalih potreba za mjesečno uzdržavanje mlljt. djeteta do 6 godina iznosi i više od navedenog iznosa, odnosno 246,00 eura.

13. Stoga za donošenje takve privremene mjere nije bilo nužno u cijelosti provesti dokazni postupak radi utvrđivanja svih okolnosti odlučnih za konačno određivanje visine uzdržavanja, uključujući opseg potreba djece i ukupne materijalne i imovinske mogućnosti obveznika. Navedene će se okolnosti, u potrebnom opsegu, utvrditi u postupku o glavnoj stvari, u kojem će se konačno odlučiti o obvezi i visini uzdržavanja.

14. Pri tome žalitelj ne navodi koje bi konkretne okolnosti vezane uz njegove materijalne i imovine mogućnosti, odnosno potrebe djece, bile takve da bi zbog njih bilo potrebno odrediti uzdržavanje u iznosu različitom od zakonskog minimuma određenog pobijanim rješenjem, niti dovodi u pitanje samo postojanje obveze uzdržavanja. Postojanje obveze uzdržavanja više djece ne znači da žalitelj nije dužan doprinositi uzdržavanju djece na koju se odnosi ovaj postupak, već predstavlja okolnost koja može biti od značaja pri konačnom određivanju visine uzdržavanja.

15. Kako žalbeni navodi nisu osnovani, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Velikoj Gorici 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović