Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-265/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivone Rupić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Višnje Strinić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GN, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika GN, protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja K-67/2026-16, od 5. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026., u prisutnosti okrivljenika GN i njegove braniteljice Josipe Glavičić, odvjetnice u Otočcu, koja je osigurana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu sa Zatvorom u Gospiću,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomice žalba okrivljenog GN te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni GN, za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11, u vezi s člankom 228. stavka 1. i člankom 34. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Na temelju članka 54. KZ/11, u kaznu zatvora na koju se osuđen, okrivljenom GN se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2026. u 19,00 sati pa nadalje.

II. U preostalom dijelu, žalba okrivljenika GN odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom okrivljeni GN proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11, u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11 te je, za počinjeno kazneno djelo, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju odredbe članka 455. stavka 2. točke 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenom GN je u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to vrijeme uhićenja od 27. siječnja 2026. u 19,00 sati pa nadalje, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Karlovcu poslovnog broja Kir-54/2026-3 od 29. siječnja 2026., pravomoćno 5. veljače 2026. pa nadalje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja Kov-24/2026-7 od 17. veljače 2026. pravomoćnog 26. ožujka 2026. pa nadalje. Ispravno bi, međutim, bilo da je odluka o uračunavanju istražnog zatvora donesena na temelju odredbe članka 54. KZ/11.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, u vezi s člankom 145. stavkom 2., točkama 6. i 7. i stavkom 3. ZKP/08, okrivljeni GN je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

3. Protiv ove presude okrivljeni GN je podnio žalbu po svojoj braniteljici Josipi Glavičić, odvjetnici u Otočcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni , s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem, podredno da se preinači pobijana presuda i okrivljenika oslobodi optužbe, a krajnje podredno da se preinači odluka o kazni i okrivljeniku izrekne blaža kaznenopravna sankcija. U žalbi je predloženo da se okrivljenika i braniteljicu izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

4. Žalbu protiv prvostupanjske presude okrivljeni GN je podnio i po svom branitelju Sandru Biondiću, odvjetniku u Otočcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku te da se predmet dodijeli u rad drugom sucu, podredno da se preinači pobijana presuda i okrivljenika oslobodi optužbe i sasvim podredno da se preinači odluka o kazni i okrivljeniku izrekne znatno blaža kaznena sankcija. U žalbi je predloženo da se okrivljenika i njegovog branitelja izvijesti o vremenu i mjestu održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. S obzirom na to da su se žalbe koje je okrivljenik podnio po različitim braniteljima odnosile na iste žalbene osnove i identične žalbene razloge te su se međusobno nadopunjavale, ovaj drugostupanjski sud ih je razmatrao kao jednu jedinstvenu žalbu podnesenu u korist okrivljenika.

7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnji nadležni postupak.

8. Sjednica vijeća je, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika te branitelja okrivljenika GN, odvjetnika Sandra Biondića, a ista je održana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu marke Polycom, kojim je upravljao informatičar ovog suda ON, na način da su u prostorijama Zatvora u Gospiću bili nazočni okrivljenik GN i njegova braniteljica, odvjetnica Josipa Glavičić. Braniteljica okrivljenika je na sjednici vijeća iznijela najvažnije dijelove žalbe te je navela da ostaje kod svih žalbenih navoda, a posebno je istakla da je okrivljenik imao namjeru samo prespavati u kući u kojoj je zatečen te da ništa nije htio otuđiti. Okrivljenik se u potpunosti pridružio navodima svoje braniteljice.

9. Žalba okrivljenika GN je djelomično osnovana.

10. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik nije pravno označio, ali je naveo kako je izreka presude proturječna razlozima presude i izvedenim dokazima u pogledu vremena i tijeka događanja, iz čega proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, međutim razlozi koje je okrivljenik vezao uz tu žalbenu osnovu se u stvari odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te će biti ocijenjeni u sklopu odgovora na navode iz te žalbene osnove. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, okrivljeni vidi u tome što je sud najprije prihvatio dokazni prijedlog obrane za pribavljanjem i čitanjem zapisnika s rasprave u predmetu Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja K-236/2025, a potom taj dokaz nije izveo, čime se ustvari ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, odnosno da je u tijeku rasprave, prvostupanjski sud nepravilno primijenio neku odredbu Zakona o kaznenom postupku, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Međutim, na opisani način nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer, bez obzira na to što sud nije izveo dokaz obrane koji je prethodno prihvatio, a nije donio ni rješenje kojim odustaje od izvođenja tog dokaza, takva nepravilnost u postupanju prvostupanjskog suda nije utjecala niti je mogla utjecati na presudu, što mora biti nužna posljedica nepravilne primjene neke od odredbi ZKP/08, da bi se moglo govoriti o počinjenju ove bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, ovaj dokaz je bio predložen na okolnost utvrđivanja stvarnog razloga zbog čega je okrivljenik uopće bio u [adresa], kako je doveden iz [adresa] i je li nakon rasprave vraćen u [adresa]. Navedene okolnosti su tijekom postupka bile potpuno nesporne budući da nije bilo upitno kako je okrivljenik bio po policijskim službenicima iz [adresa] priveden na raspravu na Općinski sud u Gospić te da poslije rasprave nije vraćen natrag u [adresa], radi čega se dokazom kojeg sud nije izveo ne bi mogle utvrditi činjenice koje su odlučne za donošenje presude u ovom postupku pa stoga ta nepravilnost nije ni mogla utjecati na presudu.

11. Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni na način što su policijski službenici NN i ŽN ispitani bez prethodnog procesnog rješenja o izvođenju tog dokaza i to prvenstveno stoga što su ti svjedoci u postupku bili ispitani upravo na okolnosti načina na koji je okrivljenik iz [adresa] došao u [adresa], zbog kojeg razloga i je li nakon rasprave vraćen natrag u [adresa], koje okolnosti, kako je već prije navedeno, nisu ni od kakvog utjecaja na utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku. Suprotno navodima iz žalbe okrivljenika, sud ima inkvizitorne ovlasti te je, prema članku 419. stavku 3. ZKP/08, ovlašten odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi, kao i oni od kojih je predlagatelj odustao, pri čemu ne postoji obveza suda da se strankama omogući očitovanje u odnosu na dokaze koje je odlučio izvesti po službenoj dužnosti.

12. Svi ostali žalbeni navodi se ustvari odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u okviru koje okrivljenik opširno i detaljno polemizira sa zaključkom suda da su se u njegovom postupanju kritične prigode ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1., u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. Glavna teza obrane pri tome jest da okrivljenik nije pokušao provaliti u kuću oštećenika UN, već da je ušao u istu pomoću ključa kojeg je pronašao na tavanu, kako bi tamo prespavao i ugrijao se, a ne kako bi pronašao vrijedne predmete s namjerom da ih otuđi. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je o svim svojim zaključcima dao logične, uvjerljive i valjano obrazložene razloge pa je tako u točki 20.6. vrlo argumentirano obrazložio zbog čega drži dokazanim da je okrivljenik pokušao ući u kuću, najprije provaljujući stražnja vrata, a potom u točki 21.6. uvjerljivo obrazložio i zbog čega drži utvrđenim da je okrivljenik u kuću ušao kako bi pronašao vrijedne predmete koje bi otuđio, u čemu, međutim, nije uspio. Naime, već iz same obrane okrivljenika proizlazi kako on nije imao novca da bi se vratio kući u [adresa] i sasvim je jasno kako on ne bi nastavio živjeti u kući u [adresa] u koju je ušao , već da je to napravio prvenstveno s namjerom da na bilo koji način pribavi sredstva kako bi se mogao vratiti kući u [adresa]. Stoga, prvostupanjski sud opravdano činjenicu što je okrivljenik otvarao i premetao ladice i ormare, a što je sve vidljivo i na fotodokumentaciji očevida, tumači na način da je okrivljenik to radio s ciljem pronalaska novca ili vrijednih predmeta, kako bi se mogao vratiti kući. U takvoj situaciji žalbeni navodi da je okrivljenik to možda radio kako bi našao hranu, odjeću ili pokrivače je doista neživotan i neuvjerljiv te ga se nije moglo prihvatiti.

13. Isto tako, nije osnovan niti žalbeni navod okrivljenika u tome da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovelo i do pogrešne primjene kaznenog zakona kada se aludira na to da bi se moglo raditi o neprikladnom pokušaju jer da nije utvrđeno je li u kući uopće bilo vrjednijih predmeta. Naime, kako je već to ranije obrazloženo , očigledna namjera okrivljenika bila je ta da se domogne vrjednijih predmeta provaljivanjem u kuću te je on doista poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, time što je najprije pokušao provaliti stražnja vrata kuće, a potom, kada nije u tome uspio te kada je pronašao originalni ključ kuće, ušao unutra gdje je otvarao i ispremiješao ladice i ormare, s ciljem pronalaska novca i vrijednih predmeta. Činjenica da takve predmete nije uspio pronaći ne znači da nije svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja ovog kaznenog djela, već samo to da je ovo kazneno djelo ostalo u pokušaju. U situaciji da u kući doista nije bilo vrjednijih predmeta, tada bi se moglo govoriti o neprikladnom pokušaju, ako bi se utvrdilo da je okrivljenik postupao iz grube nerazumnosti, ali je i takav pokušaj kod ovog kaznenog djela kažnjiv, a neprikladnost pokušaja je samo fakultativna osnova za oslobođenje od kazne što u konkretnom slučaju zbog višestruke kažnjavanosti okrivljenika nije dolazilo u obzir. Stoga se, okrivljenik neosnovano žali zbog žalbenih osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

14. Međutim, u pravu je okrivljenik kada u svojoj žalbi ističe da je izrečena kazna prestroga, pogotovo kada se ima u vidu činjenica da je ovo kazneno djelo ostalo u pokušaju. Naime, prvostupanjski sud je potpuno pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela, međutim nije ih odgovarajuće vrednovao, odnosno preveliki značaj je dao otegotnoj okolnosti u vidu ranije višestruke kaznene osuđivanosti okrivljenika zbog kaznenih djela protiv imovine. Potpuno ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o specijalnom povratniku koji iskazuje upornost u protupravnom postupanju, radi čega je opravdano zaključio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti isključivo osudom na zatvorsku kaznu. Međutim, u situaciji kada je ovo kazneno djelo ostalo u pokušaju te je s druge strane materijalna šteta tek neznatna pa oštećenik nije ni postavio imovinskopravni zahtjev, tada se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen ukazuje prestrogom, radi čega je ovaj drugostupanjski sud u tom dijelu prihvatio žalbu okrivljenika i preinačio prvostupanjsku presudu na način da ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci jer je ocijenjeno da će se kaznom zatvora u navedenom trajanju uspješno ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, osobito da će se kaznom u navedenom trajanju postići odvraćajući učinak na okrivljenika te da će se on ubuduće suzdržati od činjenja novih kaznenih djela.

15. Slijedom navedenog, djelomično je prihvaćena žalba okrivljenika GN te je preinačena prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni, sukladno članku 486. stavku 1. ZKP/08, dok je u preostalom dijelu žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana, te je u pobijanom ali preinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda sukladno članku 482. ZKP/08.

Split, 25. kolovoza 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivona Rupić