Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-468/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BT, zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-866/2017-34 od 12. svibnja 2025., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ODO-a te se pobijana presuda ukida i premet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP- 25 – valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti broj „Narodnih novina“ 72/25.) optuženi ŽT oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 231. st. 1. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I. izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 158. st. 3. ZKP-25 oštećeni Tommy d.o.o. Split s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, dok je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP- 25 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP-25 (sud prvog stupnja se u konkretnom slučaju očitom omaškom u pisanju pozvao na KZ/11) te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-25 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-541/2025 od 12. kolovoza 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmetnu oslobađajuću presudu prvostupanjski sud temelji na dva bitna nedvojbena utvrđenja: 1. da prvo ispitivanje oštećene LT kod nadležnog ODO-a, u kojem je ona izravno teretila optuženika za konkretno kazneno djelo razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ-a, predstavlja nekonfrontirani dokaz na kojem se u smislu čl. 431. st. 2. ZKP-25 ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda; i 2. da je imenovana oštećenica na raspravi u cijelosti promijenila svoj prvobitni nekonfrontirani iskaz na način da je od njega reterirala.

7. U pravu je za sada ODO kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazujući da je oštećena HT, nakon što joj je na raspravi predočen njen prijašnji iskaz s prvog ispitivanja, izjavila da se zbog proteka vremena ne može sjetiti svih detalja pa da bi se ipak trebao uzeti kao vjerodostojan njen raniji iskaz pred državnim odvjetnikom, ali i na činjenicu da je svjedokinja VT ostala ustrajna u svom svjedočenju, dakle, kako prilikom prvog ispitivanja u državnom odvjetništvu, tako i na raspravi, da ona nije vidjela da bi optuženik prilikom izlaska iz prodavaonice udario ili odgurnuo HT, ali da joj je to kasnije potonja sama rekla.

7.1. Iz naprijed prezentiranog dade se zaključiti da oštećena HT de facto nije do kraja povukla svoj nekonfrontirani iskaz, već da ga je zapravo ponovno reaktivirala i izložila mogućnosti da ga stranke na raspravi podvrgnu kontradiktornom i konfrontacijskom postupku. U tom kontekstu je sud prvog stupnja trebao pomnije i s većom dozom kritičnosti prići analizi iskaza imenovane oštećenice s prvog ispitivanja, tim više što u konkretnom slučaju postoji i posredni personalni dokaz u vidu svjedočenja ZT koja je dosljedno ustrajala kod tvrdnje da joj je oštećenica poslije inkriminiranog događaja rekla da ju je optuženik, u namjeri da zadrži ukradenu pancetu, odgurnuo u trenutku kada ga je pokušala zaustaviti. U svemu tome ne treba smetnuti s uma da je oštećena HT prvi put ispitana 28. studenog 2016., odnosno ubrzo nakon predmetnog incidenta, a da je na raspravi svjedočila tek 25. rujna 2024., dakle, gotovo punih osam godina nakon prvog ispitivanja, pa je prema pravilima općeg ljudskog iskustva prihvatljivo njeno opravdanje da se zbog proteka vremena više ne može sjetiti svih detalja događaja, zbog čega je i sama navela da je njen prvi iskaz dat kod nadležnog ODO-a vjerodostojan.

8. Slijedom iznijetih razloga ovaj je drugostupanjski sud prihvatio žalbu ODO -a i stoga na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) donio odluku kao u izreci ovog rješenja.

9. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će iznova provesti sve do sada izvedene dokaze, a i druge za koje se ukaže potreba, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene cjelokupnog dokaznog materijala u smislu čl. 450. st. 2. ZKP -26 pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i zatim donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, za koju će iznijeti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge u skladu s obvezom iz čl. 459. st. 5. ZKP-26.

U Varaždinu 24. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic