REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-656/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1450/2025-45 , od 14. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  je

I. Žalba tužitelja BR djelomično se uvažava te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1450/2025-45., od 14. travnja 2026., u odnosu na odluku o glavnoj stvari i troškovima postupka sadržanoj u točki I. izreke, tako da se nalaže tuženiku ŽR isplatiti tužitelju BR iznos od 500,00 eura ( umjesto iznosa od 200,00 eura), te troškove postupka u iznosu od 616.36 eura (umjesto iznosa od 357,48 eura), dok izreka u odnosu na zateznu kamatu ostaje neizmijenjena.

II. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.154,46 eura

III. Nalaže tuženiku ŽR isplatiti tužitelju BR iznos od 47,71 eura na ime troškova drugostupanjskog postupka s zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1450/2025-45 od 14. travnja 2026., u točki I. izreke presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 200,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22.12.2014. do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 357,48 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude (14.4.26.) do isplate, sve u roku 15 dana.

1.1. U točki II. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.454,46 eura.

2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva sadržan u točki II. izreke, kao i u odnosu na troškove postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi tužitelju zatraženi parnični trošak u cijelosti.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP-a, tužitelj nalazi u tome što smatra da je prvostupanjski sud protivno odredbi čl. 338. stavak 4. ZPP-a, propustio u obrazloženju presude navesti koje je činjenice utvrdio, na temelju kojih dokaza, te kako ih je ocijenio i što nije pravilno primijenio odredbu čl. 12. st. 3. ZPP-a, jer nije prihvatio činjenična utvrđenja iz opisa bića kaznenog djela sadržana u izreci presude kaznenog suda, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

2.2. Da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, tužitelj smatra iz razloga što nalazi u tome što smatra da presuda ima nedostatak zbog kojeg se ne može ispitati jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i jer analiza zapisnika o iskazu tužitelja od 5. rujna 2017. proturječi sadržaju tog zapisnika.

2.3. U sadržaju žalbe tužitelj prije svega ističe da prvostupanjski sud odlučujući o visini pravične novčane naknade nije vodio u dovoljnoj mjeri računa o jačini povredom izazvanih duševnih boli, a koja proizlazi iz velike količine iznesenih tvrdnji, te o okolnostima pod kojima je tuženik povrijedio tužitelju pravo osobnosti. Tim tvrdnjama je tuženik isključivo pokušao ocrniti tužitelja pred sucem u parnici kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-590/07 i tako dovesti u sumnju istinitost njegovih iskaza i tvrdnji kako bi izbjegao svoju odgovornost za naknadu štete.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23. 146/25; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, ali materijalno pravo nije u potpunosti pravilno primijenjeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, tako da nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

5.2. Nisu počinjene ni relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP-a, jer te povrede nisu mogle biti od utjecaja na ishod ove parnice. Isto tako navod da tuženik nije mogao dostaviti nakon zaključenja pripremnog postupka prvostupanjskom sudu kao dokaz presude iz kaznenog predmeta Općinskog suda u Zagrebu br. Kzm-180/2005, nije od utjecaja na tijek ovog postupka, jer se radi o sudskom spisu koji je dostupan prvostupanjskom sudu.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 2.654,46 eura zbog iznošenja uvredljivih tvrdni u podnesku od 31.12.2008., u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-590/07.

6.1. U postupku je sporno da li su navodi iz podneska kod tužitelja doveli do povrede prava osobnosti u toj mjeri da bi to opravdalo dosudu pravične novčane satisfakcije.

7. Iz uvida u dokumentaciju u spisu utvrđeno je:

- iz uvida u spis poslovni broj Pr-590/07 utvrđeno je tužitelj vodio spor protiv tuženika radi naknade štete zbog pretrpljene ozljede na radu, koji je okončan donošenjem presude 19.10.2011. koja je postala pravomoćna po odluci višeg suda o žalbi stranaka 28.04.2015.

- da je u tom postupku utvrđeno da postoji podijeljena odgovornost za nastalu štetu, a da je doprinos tužitelja 50%.

- da je tijekom postupka 31.12.2008. zaprimljen podnesak tuženika u kojem tuženik za tužitelja iznosi tvrdnje zbog kojih tužitelj smatra da je kod njega došlo do povrede prava osobnosti.

- da je povodom tvrdnji iznesenih u podnesku od 31.12.2008. tužitelj pokrenuo kazneni postupak protiv tuženika koji je okončan donošenjem pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1599/2015, potvrđene presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Kž-132/2016 od 18. kolovoza 2016.

- da je tuženik pravomoćnom presudom proglašen krivim što je u podnesku od 31.12.2008. u predmetu broj Pr-590/07 za tužitelja naveo slijedeće:

a) da je tužitelj osoba kriminalnog ponašanja;

b) da je tužitelj neposredno prije zapošljavanja kod tuženika došao s izdržavanja zatvorske kazne;

c) da je u TV emisiji "Zagrebačka panorama" supruga tužitelja izjavila da je bila teško zlostavljana u obitelji od strane istoga te da je isti osuđen pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu;

d) da se radi o osobi asocijalnog ponašanja, sklonoj alkoholu te općenito nesklonom adaptaciji u društvenu sredinu.

- da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pod poslovnim brojem Kzm-180/2005 u kojem je pravomoćno oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta i maloljetne osobe, te kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, kao i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola.

- da je Županijski sud u Zagrebu je u odluci broj Kžm-67/06 od 8.6.2006. potvrdo presudu o duljini trajanja kazne zatvora, ali je ukinuo sigurnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola.

8. Tužitelj saslušan kao stranka između ostalog iskazao je da su navodi iz podneska tuženika od 31.12.2008., kod njega stvorili dojam da ga sutkinja zbog iznesenih inkriminacija više nije htjela pogledati u sudnici pa su navodi tuženika i ponašanje sutkinje na njega utjecali stresno za cijelo vrijeme trajanja postupka.

9. Medicinski vještak dr. Gordan Makarić u svom nalazu i mišljenju naveo je da je sadržaj podneska kod tužitelja uzrokovao duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 2%-3% tijekom jedne godine. Kao izravna posljedica okolnosti predmetnog štetnog događaja, kod tužitelja se razvila klinička slika elemenata poremećaja prilagodbe. U tim je okolnosti tužitelja bio izložen situacijama stresogenog potencijala, uvažavajući objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja podataka iznesenim u podnesku o tužitelju koje u pravilu izazivaju značajnu društvenu pozornost i osudu. Navedeno je rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje, odnosno, radilo se o smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju.

10. Drugostupanjski sud kao i prvostupanjski sud, smatra da su takve izjave kod svake prosječne osobe mogle dovesti do povrede prava osobnosti časti i ugleda. Naime, sadržaj navedenih izjava ukazuje upravo na cilj da se uvrijedi drugoga, jer se nikako ne mogu dovesti u kontekst normalnog i uobičajenog komuniciranja pred sudom. Kontekst takvih iskaza ne može biti dio „umjetničke slobode“, vrijednosni sud ili neki drugi kontekst koji bi se mogao tako tumačiti u nekoj neslužbenoj komunikaciji. Pri tome treba imati u vidu da sadržaj spora zbog naknade štete radi povrede na radu nema nikakve veze s tužiteljevom obiteljskom i privatnom situacijom ili ranijom osuđivanošću ili karakteristikama njegove osobnosti.

10.1. Stoga budući su predmetne izjave dane u cilju omalovažavanja digniteta tužitelja, opravdan je zaključak da se ne radi o beznačajnoj povredi prava osobnosti, već se radi o povredi koja opravdava dosudu pravične novčane naknade primjenom odredbi članka 1046. stavka 1. i članka 1100. stavka. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11, 76/15 - dalje: ZOO), u vezi sa člankom čl. 19. st. 2. ZOO-a, budući su tvrdnje iz podneska povrijedile čast i ugled tužitelja, vrijeđajući pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života tužitelja.

11. Vezano uz ocjenu težine i posljedica nanesene povrede, treba imati u vidu da je povreda nanesena u okviru sudskog spora i da kao takva nije mogla biti od utjecaja na zakonitost i pravilnost sudske odluke i u pravu je prvostupanjski sud kada smatra da se osobe koje su imale tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka doticaja sa spisom, kao profesionalci (suci, zapisničari, djelatnici pisarnica), sa takvim sadržajem redovito susreću i tome ne pridodaju nikakvu posebnu pažnju.

11.1. S druge strane prema nalazu i mišljenju vještaka kao izravna posljedica okolnosti predmetnog štetnog događaja, kod tužitelja se razvila klinička slika elemenata poremećaja prilagodbe, te je tužitelja bio izložen situacijama stresogenog potencijala, što je rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje, odnosno, radilo se o smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju. To je kao posljedicu kod tužitelja uzrokovao duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 2%-3% tijekom jedne godine.

11.2. Međutim, tuženik ne može biti odgovoran za poremećaje u obiteljskom životu tužitelja koje je prouzročio svojim ponašanjem kao i za dugotrajnost sudskih postupaka.

12. Uvažavajući sve navedene okolnosti drugostupanjski sud smatra da je s obzirom na posljedice koje su izazvale uvredljive tvrdnje tuženika iznos od 500,00 eura primjereni iznos novčane satisfakcije za taj vid neimovinske štete, pa je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda.

13. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno članku 1103. ZOO-a, od 22. prosinca 2014., kada je tužitelj kaznenom postupku postavio imovinsko pravni zahtjev.

14. Djelomično je osnovana žalba glede troškova parničnog postupka, jer je preinakom presude promijenjen i uspjeh stranaka u postupku.

14.1. Prilikom odlučivanja o opravdanosti troškova postupka treba cijeniti i kvalitativni i kvantitativni uspjeh u sporu, sukladno odredbama članka 154. st. 2 i čl. 155 ZPP-a i primjenom Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

14.2. Tužitelj je uspio sa osnovom zahtjeva 100%, a sa visinom 19% pa je njegov uspjeh 59,5%, a tuženikov 40,50%, zbog čega je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi 19% priznatog troška.

14.3. Tužitelju je pravilno priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima

15.5.17, 5.9.17, 11.2.19, 10.3.26. i sastav obrazloženog podneska od 17.11.25. po 200,00 eura; za sastav žalbe 250,00 eura; za podneske od 20.11.18, 7.3.19, 11.3.20. po 50,00 eura; za pristup na ročište za objavu odluke 100,00 eura ili ukupno 1.700,00 eura, što je uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.125,00 eura. Tom je trošku pribrojen troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 15,26 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 14,60 eura , što iznosi ukupno 2.154,86 eura. S obzirom na uspjeh u parnici priznat mu je iznos od 409,42 eura, te trošak medicinskog vještačenja od 206,64 eura, ili ukupno 616,06 eura.

14.4. Tužitelju je priznat i srazmjerni trošak drugostupanjskog postupka prema uspjehu s žalbom u iznosu od 47,71 eura.

15. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 373. st. 1. točka 3. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 24. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić