Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8138/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Drage Klasnića i Nade Horvatović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SF, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika, ,podnesenoj po branitelju Vladi Kartelo, odvjetniku u Sisku, protiv presude Općinskog suda u Sisku od 24. svibnja 2026., poslovni broj: Pp-1056/2026-5, na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika SF kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku okrivljenik SF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. i čl. 32. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.710,00 eura u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u zadržavanju tako da se novčana kazna umanjuje za 39,82 eura uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. stavak 1. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po branitelju podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj izrekao novčanu kaznu za prekršaj iz čl. 289. st.4. ZSPC u minimalnom zakonom predviđenom iznosu, jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, te za prekršaj iz čl. 32. st.4. ZSPC-a novčanu kaznu u iznosu od 390,00 eura, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

6. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 6 mjeseci, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka za: spis,ovlaštenom tužitelju,okrivljeniku, branitelju okrivljenika