Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11348/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog UŠ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-1279/2023 od 3. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković i pobijana presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-1279/2023 od 3. studenog 2025. okrivljeni UŠ je na temelju članka 182. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem, da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka analize i ocjene provedenih dokaza zaključio da optužni akt ne sadrži dovoljnu konkretizaciju djela koji se okrivljeniku stavlja na teret pa dakle na temelju citirane odredbe zakona okrivljenik je oslobođen od optužbe za djelo za koje se optužuje jer isto po propisu nije prekršaj.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Metković je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog oslobađanja od optužbe okrivljenika iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi navodeći da iz provedenih dokaza analize i ocjene iste proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti te da u prekršajnom postupku pred sudom tužitelj nije sudjelovao jer nije pozvan kao stranka u postupku.
3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim zbog prekršaja za koji se tereti optužnim prijedlogom.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („NN“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 144/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tom ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti a niti onih povreda na koje žalitelj ukazuje.
6. Naime, prvostupanjski sud je nakon izvedenih dokaza navedenih u točki 3. obrazloženja prvostupanjske presude, utvrdio da u optužnom prijedlogu nije navedeno je li okrivljenik postupanjem navedenim u izreci prvostupanjske presude a koje je označeno kao psihičko nasilje, ostvario obilježje prekršaja psihičkog nasilja zbog kojeg je kod oštećenih nastupila uznemirenost ili povreda dostojanstva.
1. Naime, iz sadržaja optužnog prijedloga ne proizlazi da bi postupanje navedeno u izreci imalo posljedicu povrede dostojanstva ili uznemirenosti oštećenika zbog čega optuženo djelo nije prekršaj, s tim da je potrebno napomenuti da bi pravilno postupanje prvostupanjskog suda bilo da je odmah prilikom ispitivanja optužnog prijedloga u kojem nedostaju bitna obilježja prekršaja, donio presudu kojom oslobađa okrivljenika od optužbe za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona a ne da provodi dokaze i onda utvrdi da djelo kako je opisano u optužbi nije prekršaj.
7. Slijedom iznesenog nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je odluka prvostupanjskog suda pogrešna jer da iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Bitno obilježje prekršaja psihičkog nasilja u obitelji je uznemirenost ili povreda dostojanstva žrtve koje mora biti ostvareno kod žrtve prema kojoj je nasilje usmjereno u konkretnom slučaju kod brata te ta posljedica kod žrtve mora biti jasno naznačena i opisana u samom činjeničnom opisu optužnog prijedloga što u konkretnom prijedlogu nije navedeno. Pri tom se ističe da čak i kada bi iz rezultata dokaznog postupka proizlazilo postojanje te odluke odlučne činjenice uznemirenosti ili povrede dostojanstva a koja nije navedena u optužbi, sud ju nije ovlašten dodavati u činjenični opis bez optužnog prijedloga od strane tužitelja budući da je sud vezan onim činjeničnim opisom događaja navedenim u optužnom prijedlogu. U protivnom bi došlo do miješanja procesnih uloga suda i tužitelja te bi se time povrijedilo optužno načelo dovodeći u pitanje objektivnost suda, čime bi se ujedno i prekoračila optužba i počinila bitna povreda odredba prekršajnog postupka z članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona.
8. Slijedom navedenog kako iz činjeničnog opisa prekršaja navedenim u optužnom prijedlogu, ne proizlazi posljedica koju je okrivljenikovo ponašanje izazvalo kod žrtve odnosno da je takvo postupanje kod okrivljenika izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, te kako je odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran pojam nasilja u obitelji pa je tako u točki 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, dakle, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve je jedan od konstitutivnih elemenata koju čini biće inkriminiranog prekršaja, jer se radi o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji nego u svom biću sadrži posljedicu kao učinak na objektu radnje pa dakle žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
9. Zbog navedenih razloga trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
