Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9484/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice, te članica VR i DR, uz sudjelovanje Ivice Ožbolta u svojstvu sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐR , zbog prekršaja iz članka 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( „ Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-5085/2024-34 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-5085/2024 od 14. svibnja 2025., okr. ĐR je na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnio je tužitelj žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13. , 110/15. 70/17 , 118/18 i 114/22 ) uz ocjenu navoda žalbe, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (nastavno: Suda) je utvrdilo kako prvostupanjski sud pobijanom presudom nije počinio povrede materijalnog prekršajnog prava i bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, te da je pravilno i zakonito oslobodio okrivljenika od optužbe za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
6. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao argumentirano obrazloženje kroz koje daje ocjenu obrane okrivljenog, ocjenjuje iskaz svjedoka GR, NR, IR i FR, te cijeni dokaz provedenog suočenja između okrivljenika i svjedokinje GR kao i između svjedokinja GR i FR. Prvostupanjski sud cijeni materijalne dokaze u predmetu spisa, dovodeći u vezu sve izvedene dokaze međusobno.
7. Dakle, činjenično stanje u postupku je u potpunosti pravilno utvrđeno.
8. Naime, u ovom predmetu okrivljenik je poricao da bi navedenog dana i vremena kao u izreci pobijane presude počinio psihičko nasilje naspram svoje bivše supruge u prisustvu njihove zajedničke djece. Ispitana svjedokinja GR, bivša supruga okrivljenika tereti okrivljenika za počinjeno psihičko nasilje naspram nje u prisustvu njihove djece. Svjedokinja FR koja je bila neposredni očevidac događaja je iskazala kako nije čula da je okrivljenik vikao na oštećenu, već naprotiv da je GR bila dosta neugodna i napeta sama po sebi kritične zgode. Ostali svjedoci nisu bili neposredni očevidci događaja. Prvostupanjski sud daje razloge zbog čega ne vjeruje iskazu oštećene, dovodeći njezin iskaz u vezi s ostalim materijalnim dokazima u predmetu spisa, napose psihijatrijskim nalazom i mišljenjem ovlaštene sudske vještakinje Snježane Soldo, dr. med. specijalistice psihijatrije. Sud detaljno, argumentirano i logično cijeni svaki dokaz zasebno dovodeći ih u međusobnu vezu, te na kraju zaključuje kako nakon provedenih personalnih i materijalnih dokaza u postupku nije bez svake sumnje utvrđeno da bi okrivljenik doista počinio nasilje u obitelji prema bivšoj supruzi GR. Navedene razloge u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Iz ovako provedenog dokaznog postupka se ne može nedvojbeno zaključiti kako je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. Dakle, prvostupanjski sud je valjano zaključio da provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu, odnosno nisu takve kvalitete da bi se okrivljenika proglasilo krivim za počinjenje djela prekršaja iz članka 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi krivnju okrivljenika , te je oslobodio okrivljenika optužbe , obrazlažući svoju odluku valjanim razlozima koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, a žalbeni navodi žalitelja nisu doveli u sumnju ovakvu odluku prvostupanjskog suda.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilnom ocjenom provedenih i predmetu raspoloživih dokaza, izveo valjan i na zakonu osnovan zaključak te okrivljenika oslobodio od optužbe za prekršaje iz članka 22. st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
11. Zbog izloženih razloga, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Zapisničar
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt , v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenu i tužiteljicu.
