Poslovni broj: 8 Gž Ovr-183/2023-3

1

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z.b. d.d., OIB: 92963223473, iz Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B., Š., D. i S. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika: 1) M. Đ., OIB: ..., iz V., i 2) J. Đ., OIB: ..., iz V., zastupanih po punomoćnici N. R., odvjetnici iz O. društva V. & R. & C. C. d.o.o. V., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-217/2022-14 od 16. lipnja 2023., dana 19. veljače 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika 1) M. Đ. i 2) J. Đ. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-217/2022-14 od 16. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.“

2. Protiv uvodno označenog rješenja žalbu su izjavili ovršenici pod 1) i 2) (dalje ovršenici) navodeći da je isto zahvaćeno bitnim povredama Zakona o parničnom postupku iz razloga što ne sadrži nikakve razloge o tome zašto je sud odbio prigovor ovršenika koji se odnosi na Konvencijsko pravo - pravo na dom. Isto tako i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, ovršenici su se u žalbi protiv rješenja i ovrsi pozivali i na svoje pravo na dom koje im je zajamčeno Konvencijom o temeljnim ljudskim pravima zahtijevajući i iz tog razloga odgodu ovrhe. Međutim, sud u obrazloženju nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg smatra da ovršenicima provedbom ovrhe ne bi bilo povrijeđeno navedeno pravo. Ovrha u ovom predmetu određena je na nekretnini  ovršenika, a ista im služi za život, njih i njihove obitelji. Prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi razmjernost u tome čije je pravo u konkretnim slučaju pretežnije, pravo ovrhovoditelja na naplatu svoje tražbine ili pravo ovršenika na mirno uživanje nekretnine, koja kao jedina, služi za stanovanje ovršenika i njihove obitelji. Prodaja nekretnine narušila bi pravičnu ravnotežu između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika, a s obzirom na visinu tražbine koja je višestruko manja od vrijednosti nekretnine u kojoj stanuju ovršenici sa svojom obitelji. Drugoovršenica je jedan od vlasnika, a s ovrhovoditeljem nije nikada bila u nikakvom poslovnom odnosu niti je nekretninu "dala pod dug". Ukoliko izgube pravo na stanovanje na spornoj nekretnini, zbog poodmakle dobi više se ne mogu snaći. Pozivaju se na odredbu čl. 75. st. 1. Ovršnog zakona, zatim odredbu čl. 5. istog Zakona, kao i čl. 75. st. 1. Ovršnog zakona navodeći kako su u konkretnom slučaju ovršenici osobe iz čl. 75. st. 1. Ovršnog zakona, a ovrha je, prema podacima iz prijedloga iz spisa predložena na nekretnini namijenjenoj za stanovanje ovršenika i radi ostvarenja (naplate) novčane tražbine koja, prema ovršnoj ispravi, ne potječe iz izvanugovornog obveznog odnosa (čl. 75. st. 6. Ovršnog zakona). S obzirom na izneseno predlažu pobijano rješenje preinačiti ili ukinuti isto u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19. dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.; dalje OZ) na koju u žalbi ukazuju ovršenici budući da je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 381. istog Zakona, na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona, a u svezi čl. 21. OZ, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe budući da je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ.

7.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj 21. ožujka 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ovršne javnobilježničke isprave radi ostvarivanja tražbine određivanjem ovrhe na nekretnini kat. čest. ... u naravi oranica, kat. čest. ... u naravi kuća, zgrada i dvorište, sve k.o. P., kat. čest. ... u naravi dvorište, gospodarska zgrada i kuća – zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

7.2. Povodom prijedloga ovrhovoditelja doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-217/2022, protiv kojeg rješenja su ovršenici izjavili žalbu, a Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž Ovr-1565/2022 od 15. ožujka 2023. istu odbio te potvrdio pobijano rješenje o ovrsi - izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

8. Člankom 65. OZ propisano je da sud, na prijedlog ovršenika, može odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je ispunjen koji od uvjeta propisanih čl. 65. st. 1. toč.1. - 11. OZ.

8.1. Navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

10. Naime, u prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenici se sadržajno pozivaju na uvjet propisan u čl. 65. st. 1. toč. 11. OZ kojim je određeno da ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

10.1. Ocjenjujući da li je ispunjen navedeni uvjet za odgodu ovrhe navesti je da iz spisa predmeta slijedi da je sklopljen Ugovor o založnom pravu i da je isti javnobilježnički akt koji sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti te da je sklopljen 6. studenoga 2018. između ovrhovoditelja kao vjerovnika, tvrtke Đ. d.o.o., kao dužnika i ovršenika pod 1), kao založnog dužnika, kojim je utvrđeno da vjerovnik ima tražbinu prema dužniku temeljem mjenice po viđenju izdane u V. dana 25. listopada 2018. u iznosu od 600,000,00 kn s kamatom.

10.2. Međutim, iz navoda ovrhovoditelja, koje ovršenici nisu doveli u pitanje, slijedi da je mjenica izdana u svrhu naplate tražbine vjerovnika, između ostalog, po osnovi kredita, ali i to da je ugovor o kreditu sklopljen između vjerovnika i tvrtke Đ. d.o.o. što bi značilo da je riječ o ugovoru sklopljenom između trgovaca i da u smislu čl. 65. st. 1. toč. 11. OZ javnobilježnička isprava ne potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač.

10.3. Prema tome nije ispunjena prva pretpostavka za odgodu ovrhe odnosno ona propisana čl. 65. st. 1. toč. 11. OZ.

11. Osim toga u pogledu navoda ovršenika u svezi ništavosti ugovora o kreditu radi promjenjive kamatne stope već se referirao Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž Ovr-1565/2022 od 15. ožujka 2023. pozivajući se na Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. (U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe) - smatrajući da ovršenici svoje paušalne tvrdnje vezano za ništavost i da se radi o potrošačkom ugovoru, nisu dokazali adekvatnim dokaznim sredstvima radi čega da izneseni žalbeni navodi protiv rješenja o ovrsi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi, ali niti predmetnog pobijanog rješenja.

12. Nadalje, tvrdnjom da bi provedbom ovrhe ovršenicima nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta nije udovoljeno pretpostavci iz citiranog članka. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ, ne može biti ona šteta koja je redovita po samom tijeku stvari u ovršnom postupku, a koji postupak je po samoj svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja koji raspolaže ovršnom ispravom.

13. U odnosu na žalbeni razlog da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njihovo pravo na dom reći je da u prilog takvih tvrdnji ovršenici nisu dostavili raspoložive dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetna nekretnina njihova jedina nekretnina u kojoj stanuju, ali je navesti i to da iz ugovora o založnom pravu koji je ovršna isprava proizlazi da je ovršenik dozvolio uknjižbu prava zaloga na predmetnoj nekretnini i istovremeno se suglasio da se ta nekretnina može prodati radi naplate tražbine ovrhovoditelja, dakle dao je suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine može provesti ovrha na predmetnoj nekretnini, sve i da je riječ o nekretnini ovršenika u kojoj stanuju.

13.1. Što se tiče navoda žalbe da je visina tražbine višestruko manja od vrijednosti nekretnine reći je da u prilog te tvrdnje ovršenici nisu dostavili odgovarajuće dokaze pa tako paušalnim navodima nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava.

13.2. U odnosu na žalbene navode, da je ovršenica pod 2) jedan od vlasnika, a s ovrhovoditeljem da nije nikada bila u nikakvom poslovnom odnosu niti je nekretninu "dala pod dug“, također se referirao Županijski sud u Zagrebu u navedenoj odluci te ovršenica pod 2) nije s uspjehom dovela u pitanje upis založnog prava na njezin suvlasnički dio tako da navedeni žalbeni razlog nije doveo u pitanje niti zakonitost i pravilnost predmetnog pobijanog rješenja.

14. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz navedenog članka za odgodu ovrhe, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

15. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, pa kako ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje kako je to odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zadru, 19. veljače 2024.

Sutkinja

Sanja Dujmović, v.r.