Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-838/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 14. svibnja 2026. poslovni broj P- 708/2023-9, dana 24. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 14. svibnja 2026. poslovni broj P-708/2023-9.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti rješenje sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice radi isplate temeljem nepoštene ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 3208077639/06 koji je sklopljen između stranaka 28. prosinca 2006. , a kojim je ispunjenje kreditne obveze vezano uz valutnu klauzulu u CHF i da je tuženica istaknula prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da je temeljem pravila općemjesne nadležnosti iz čl. 46. i čl. 48. ZPP nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Utvrdivši da bi prema pravilima o općemjesnoj nadležnosti tuženice bio nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, prvostupanjski sud navodi da ta odredba sama po sebi ne smije dovesti do pretjeranog ograničenja prava potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu, a o pretjeranom ograničenju prava potrošača radi se u situaciji kada bi sud pred kojim se vodi parnica bio previše udaljen od njegova prebivališta, pa cijeneći iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da živi u [adresa] u blizini [adresa] koje je udaljeno od [adresa] km i da je po zanimanju ugostitelj, prvostupanjski sud zaključuje da bi putovanje do sjedišta Općinskog građanskog suda u Zagrebu tužitelju prouzročilo velike troškove putovanja te ga onemogućilo/ograničilo u ostvarivanju pravne zaštite, zaključno ukazujući da tuženica ima poslovnicu u [adresa] i [adresa] pa bi u konkretnom slučaju „bila primjenjiva i odredba čl. 59. ZPP“.
6. U žalbi tuženica navodi da je prigovor odbijen iz razloga što se „odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu ima smatrati nepoštenom“ primjenom Zakona o zaštiti potrošača jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da je sud pritom zanemario čl. 55. navedenog Zakona i nije uzeo u obzir narav proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, kao što je zanemario i čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača i pritom onemogućio tuženicu u dokazivanju da se o toj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo, pa je paušalnim zaključcima počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. U nastavku žalbe tuženica citira odluke drugostupanjskih sudova u kojima je izraženo pravno stajalište o načinu utvrđivanja neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana u situacijama kada se radi o nepoštenoj prorogacijskoj klauzuli, stajalište da se udaljenost tužiteljevog prebivališta ne može cijeniti kao „značajna neravnoteža“ zaključujući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada je paušalno zaključio da je ugovorna odredba o ugovorenoj nadležnosti ništetna . Smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 59. ZPP na koje se poziva sud jer se pojam „poslovna jedinica“ ima tumačiti kao podružnica upisana u sudski registar a što poslovnica tuženice u [adresa] nije i nikada nije bila, a nema mjesta niti primjeni čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju temeljem koje potrošač ima pravo pokrenuti postupak pred sudom u mjestu prebivališta jer se ista odnosi na pitanje međunarodne nadležnosti, pa je rješenje doneseno i pogrešnom primjenom materijalnog prava.
7. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa koji je plaćen tuženici na temelju ništetne ugovorne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHR iz Ugovora o kreditu od 28. prosinca 2006. broj 3208077639/06.
8. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, navodeći da je Općinski građanski sud u Zagrebu općemjesno nadležan za tuženicu prema čl. 46. i čl. 48. ZPP.
9. Prvostupanjski sud je nakon saslušanja tužitelja zaključio da nije dopušteno ograničiti tužitelja u pristupu sudu u postupku zaštite potrošačkih prava i da bi njegov dolazak iz mjesta prebivališta do sjedišta Općinskog građanskog suda u Zagrebu imao odvraćajući učinak na ostvarivanje potrošačke zaštite, zaključno navodeći da se nadležnost suda temelji na čl. 59. ZPP.
10. Prije svega valja istači da tuženica prigovor mjesne nenadležnosti činjenično ne temelji na tvrdnji da je između stranaka ugovorena mjesna nadležnost, već navodi da je Općinski građanski sud u Zagrebu općemjesno nadležan za tuženicu u smislu čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP.
10.1. Stoga su suvišni razlozi iz obrazloženja rješenja (navedeni pod toč. 4.) u kojima prvostupanjski sud opisuje da bi tužitelj bio onemogućen/ograničen u ostvarivanju prava na potrošačku zaštitu kao da ocjenjuje poštenost odredbe kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost u Ugovoru o kreditu, odnosno kao da se tuženica pozvala na prorogacijsku klauzulu kojom je ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu u smislu čl. 70. ZPP.
10.2. Jednako tako su bespredmetni žalbeni navodi kojima tuženica osporava takve zaključke prvostupanjskog suda, tvrdeći (i) da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama na temelju kojih je sud zaključio da se o ugovornoj odredbi nije pregovaralo, da ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao i da nije uzeta u obzir narav proizvoda koji predstavlja predmet ugovora, pa stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje kojima smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
11. Razumijevanja radi valja istači da mjesna nadležnost može biti općemjesna ili izberiva, te da je u konkretnom slučaju za tuženicu općemjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Međutim, tužitelj se očito opredijelio za izberivu općemjesnu nadležnost prema mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica tuženice u smislu čl. 59. ZPP.
11.1. S obzirom da stranke nisu dostavile u spis Ugovor o kreditu od 28. prosinca 2006. broj 3208077639/06 jer tužitelj s istim ne raspolaže, a tuženica je istakla da je proteklo vrijeme u kojem je imala zakonsku obvezu čuvanja, da je tužitelj dostavio I Dodatak Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 28. prosinca 2006. iz kojeg je evidentno da je sklopljen u [adresa], te da iz iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor sklopio u [adresa] u auto kući gdje je kupovao vozilo u prisutnosti djelatnika tuženice, to valja zaključiti da su stranke sklopile ugovor u [adresa] u poslovnici tuženice i da se tužitelj opravdano opredijelio za izberivu nadležnost u smislu čl. 59. ZPP. Za primjenu navedene odredbe nije relevantno je li poslovnica formalno bila podružnica i da li je bila upisana u sudskom registru jer cit. odredba navedenu obvezu ne nameće.
12. S obzirom na navedeno nadležnost prvostupanjskog suda nije utemeljena na čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., 156/23.), koji se odnosi na nadležnost u sporovima s međunarodnim elementom, nego je utemeljena na čl. 59. ZPP za koju se tužitelj legitimno opredijelio.
13. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 24. kolovoza 2026.
Sutkinja
Sanja Bađun
