Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-57/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ČK zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog ČK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-558/2018-100 od 1. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ČK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi ČK proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode i to kaznenog djela prijetnja opisanog u članku 139. stavak 3.u vezi stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela nametljivo ponašanje opisanog u članku 140. stavak 1. u vezi članka 51. KZ/11 te je optuženiku za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavaka 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci dok mu je za kazneno djelo iz članka 140. stavak 1. KZ/11 na temelju članka 140. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Optuženi je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom primijenjena uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi ČK u tom roku ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 - dalje u tekstu:
ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) optuženik je dužan je podmiriti trošak kaznenog postupka o kojem će sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi ČK putem branitelja Denisa Pedića, odvjetnika u Popovači, a žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da oslobodi optuženika od optužbe, podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači na način da okrivljeniku izrekne blažu kaznu zatvor odnosno blažu uvjetnu osudu.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.
3. Žalba optuženog ČK nije osnovana.
4. Žaleći se iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik izrijekom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj obrazlaže tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su razlozi o navedenim odlučnim činjenicama nejasni, a ističe i znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Ovakvim obrazloženjem naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj zapravo parafrazira zakonski tekst naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka bez da je konkretizira i navede u čemu bi se točno ona sastojala. Navodeći bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 sam žalitelj navodi da je ista rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nasuprot stavu žalitelja sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za presuđenje u ovom predmetu, za svako je svoje utvrđenje dao dostatne i razumljive razloge pri čemu nije zapao u proturječje, pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
4.1. Valja primijetiti da je ovdje riječ o paušalnom i ničime argumentiranom prigovoru, odnosno o pukoj konstataciji kojom se ne može s uspjehom pobijati presuda iz naprijed naznačene žalbene osnove. Stoga je ovaj žalbeni sud pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, uključujući i onu koja se uopćeno sugerira predmetnom žalbom. Naime, osporena presuda je jasna i razumljiva u svim svojim dijelovima, a sud prvog stupnja je u njoj iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu ni u kakvoj uzajamnoj koliziji, tako da se ona u žalbenom postupku u potpunosti može meritorno ispitati.
4.2. Iduću povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/28 optuženik vidi u tome što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao valjane razloge za odmjeravanje pojedinačnih utvrđenih kazni kao niti jedinstvene kazne zbog čega se pobijana presuda u tom dijelu ne može ispitati.
4.3. Takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja kazni za svako od počinjenih djela u stjecaju (članak 51. stavak 1. KZ/11.), istaknuo one okolnosti koje su zajedničke za sva ta djela te nije bilo potrebe zasebno analizirati i ocijeniti olakotne i otegotne okolnosti imajući u vidu da su one bile iste za svako od počinjenih kaznenih djela. Prvostupanjski sud je istaknuo čime se rukovodio prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora čija visina se, kako to proizlazi iz odredbe članka 51. stavka 1. KZ/11., određuje na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti (dakle, ne na temelju olakotnih i otegotnih okolnosti koje su navedene u ranije citiranom članku 47. KZ/11. i koje utječu na pojedinačne kazne utvrđene za svako od kaznenih djela počinjenih u stjecaju), te je u obrazloženju pobijane presude dana ocjena tih okolnosti.
4.4. Optuženik navodi u svojoj žalbi da prvostupanjski sud je povrijedio na njegovu štetu načelo ''in dubio pro reo'' čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 u vezi sa člankom 3. stavak 3. ZKP/08.
4.5. Međutim, predmetnom žalbenom argumentacijom optuženik nije uspio dovesti u razboritu sumnju činjenične zaključke na kojima prvostupanjski sud gradi osporeni osuđujući dio svoje presude. Prema tome svi činjenični zaključci prvostupanjskog suda su pravilni i utemeljeni te isključuju primjenu pravila in dubio pro reo iz članka 3. stavak 2. ZKP/08 na koje se poziva žalitelj.
4.6. Nadalje optuženik putem svog branitelja u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 istu obrazlažući time da je okrivljenik prije podizanja optužnice ispitan dana 09. listopada 2017. i to u odnosu na inkriminirani događaj od 24. rujna 2017. iz čega bi slijedilo da prije podizanja optužnice okrivljenik nije ispitan u odnosu na sada terećeno kazneno djelo-prijetnje, a što je protivno odredbi članka 341. stavak 4. ZKP/08 te je radi gore navedenog počinjena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 obzirom da je nepravilno primijenjena odredba ZKP/08 te je povrijeđeno pravo obrane, a to je utjecalo na presudu.
4.7. Premda je žalitelj u pravu kada navodi da je se pouka o pravima odnosila na događaj inkriminirani događaj od 24. rujna 2017. te je optuženik u svojstvu osumnjičenika prvi put ispitan u odnosu na inkriminirani događaj od 24. rujna 2017. valja primijetiti da se ovdje ne radi o pogrešnoj primjeni citirane odredbe ZKP/08 do koje je došlo u fazi pripremanja rasprave, odnosno tijekom rasprave ili pri donošenju presude (Glava XX. - Rasprava i presuda), već u ranijoj fazi postupka, a koja faza postupka ne ulazi u okvire bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, budući da iz zakonskog teksta te odredbe jasno proizlazi da je o toj povredi riječ samo u situaciji kada sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08 pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Za istaknuti je i to da je protiv optuženika podignuta optužnica u odnosu na inkriminirani događaj od 30. rujna 2017. na koju optužnicu je optuženik imao pravo uložiti odgovor nakon čega se i na raspravi izjašnjavajući se o krivnji, izjašnjavao u odnosu na inkriminirani događaj od 30. rujna 2017.
5. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara zaključku suda o utvrđenju kaznene odgovornosti optuženika. Po žalitelju, presuda se temelji na pretpostavkama, slijedom čega ga je trebalo osloboditi optužbe. U okviru istaknute žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo paušalno i bez konkretnih obrazloženja polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza, pa se u tom pravcu žalitelj upućuje na obrazloženje pobijane presude.
5.1. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirana mu kaznena djela. Naime, u bitnome, optuženik poriče počinjenje kaznenih djela i tvrdi da inkriminiranog dana nije prijetio svojoj bivšoj KK nit se ponašao na nametljiv način prema njoj. Ističe da navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka FK, ĐK, ŽK i NK kao i iz činjenice da je oštećena prijetnju prijavila nakon znatnog proteka vremena.
5.2. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjujući iskaze optuženika i svjedoka FK i ĐK njihove iskaze ne prihvaća jer su svaki iz svog razloga (optuženik da ne bude osuđen, a FK i ĐK zbog obiteljskih razloga) zainteresirani da pomognu optuženiku da izbjegne kaznenu odgovornost, a i suprotno proizlazi iz iskaza oštećene kao svjedoka KK, svjedoka HK, AK i UK čije je iskaze prihvatio kao vjerodostojne, kao i isprava u spisu i to ispisa poruka na stranici 184 do 195 spisa i izlista poruka između okrivljenika i HK.
5.3. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.
5.4. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani okrivljenik, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje obrani okrivljenika kao i iskazima svjedoka FK i ĐK te zašto prihvaća iskaz oštećene KK te iskaze svjedoka HK, AK i UK, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na iskaze svjedokinja ŽK i NK u pravu je prvostupanjski sud kad tvrdi da navedene svjedokinje nemaju bitnih saznanja vezanih za inkriminirane događaje te je stoga neosnovan žalbeni navod optuženika kojim se sadržajem tih iskaza osporava vjerodostojnost iskaza žrtve.
5.5. Žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud nakon što je dao ocjenu izvedenih dokaza, pa i onih proturječnih, pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik ozbiljno prijetio smrću KK o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, oštećena KK detaljno je i okolnosno iskazivala o ponašanju optuženika tijekom inkriminiranog razdoblja, a njen iskaz je potvrđen je iskazom svjedoka HK, AK i UK.
5.6. Suprotno tvrdnji žalitelja, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda okolnost da oštećena nije odmah podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika radi kaznenog djela prijetnje na njenu štetu ne oslobađa optuženika od kaznene odgovornosti i ne upućuje nužno na nedosljednost u iskazivanju oštećenice budući se radilo o specifičnim obiteljskim okolnostima, te očigledno teško poremećenim odnosima.
5.7. Ponajprije treba konstatirati da je prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao vjerodostojna i istinita svjedočenja žrtve KK budući se ona u svom izravnom terećenju optuženika sasvim jasno, decidirano i određeno očitovala o predmetnoj prijetnji upućenoj od strane optuženika, a čije iskaz dodatno potkrjepljuju izlisti poruka razmijenjenih između optuženika i spomenute žrtve. Sadržaj svih tih poruka ujedno potvrđuje i navode žrtve oko konkretnih uvreda koje joj je također učestalo upućivao. Prema tome nema nikakve dvojbe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, na temelju ispravno i cjelovito utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog stanja, osnovano donio pobijanu osuđujuću presudu, budući da je na bazi takvog činjeničnog supstrata, koji je preciziran u predmetnim inkriminacijama, sasvim opravdano zaključio da je opisanim postupanjem optuženik ostvario sva bitna obilježja bića kaznenih djela prijetnje i nametljivog ponašanja, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu.
5.8. U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja za koje je pobijanom presudom optuženik proglašen krivim, izvedenim dokazima je utvrđeno da je optuženik imao usmeni dogovor sa oštećenom, da viđa zajedničko dijete, a unatoč tome pratio je oštećenu po gradu, zvao je na kavu što je odbila, kao što je u blizini njenog stana parkirao vozilo, dio puta vozio se iza njezinog automobila, te je učestalo čekao znajući u koje vrijeme se vraća s posla i slična ponašanja koja uključuju učestale telefonske pozive, a sve pod izlikom da se radi o viđanju djeteta, zapravo predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik u odnosu na oštećenu poduzeo radnje koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja, jer, iako mu je oštećena s kojom je bio u vezi jasno i određeno dala do znanja da je njihova veza gotova, te da su imali dogovor oko viđanja sina, unatoč činjenici da je oštećena izričito odbila kontakte s optuženikom, upravo upućuje na zaključak da optuženi namjerno, ustrajno i učestalo prati oštećenu, te s njom uspostavlja neželjene kontakte, a što sve nije prestalo dragovoljno, već je oštećena uslijed osjećaja uznemirenosti i straha za vlastitu sigurnost obavijestila Centra za socijalnu skrb.
5.9. Dakle, optuženik je ostvario neželjeni kontakt sa oštećenom, što je kod nje izazvalo osjećaj nesigurnosti i tjeskobe, pa slijedom iznijetog iskaz oštećene ničim nije doveden u sumnju, a upravo zbog ustrajnosti optuženika da prati oštećenu, te da na različite načine i na različitim mjestima pokuša stupiti s njom u neželjeni odnos, iz čega nedvojbeno proizlazi da je optuženik ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11 za kojeg ga je prvostupanjski sud proglasio krivim.
5.10. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirana mu kaznena djela prijetnje i nametljivog ponašanja.
5.11. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je kazna izrečena optuženiku prestroga iz razloga što je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kazni u ovom predmetu. Tako je kao olakotno na strani optuženika utvrđeno i cijenjeno to što je do sada neosuđivana osoba. Otegotne okolnosti nisu nađene. Pravilnom ocjenom naprijed navedenih olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku zbog počinjenih kaznenih djela izrekao adekvatnu kaznu, koja će i po stavu ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom.
6.1. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog naprijed iznesenog žalba optuženika na odluku o kazni nije osnovana.
7. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 24. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Pero Miloglav
