REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I-1062/2025-10

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja tužitelja KO iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, radi utvrđivanja poreznih pogodnosti, 24. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/22-01/302, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. rujna 2025. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Virovitica, Ispostave Slatina, KLASA: UP/I-410-23/22-32/2, URBROJ: 513-07-10-02/22-2 od 9. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/22-01/302, URBROJ: 513- 04-25-2 od 25. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Virovitica, Ispostave Slatina, KLASA: UP/I-410-23/22-32/2, URBROJ: 513-07-10-02/22-2 od 9. svibnja 2022.

1.1. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđuje se da je porezni obveznik (sada tužitelj) korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu 274.000,00 kn na koje se obračunava porez na dohodak, prirez i pripadajući doprinosi na način u iznosima kako je to prikazano u točki II. izreke rješenja. Primici navedeni u točki II. izreke rješenja nakon priznavanja izdataka doprinosa, smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada (točka III. izreke rješenja). Točkom IV. izreke rješenja nalaže se uplata utvrđenih obveza na propisane račune uz napomenu da se na nepravodobno uplaćene obveze obračunava i plaća zatezna kamata.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost poreznih rješenja ističući da je Porezna uprava selektivno primijenila samo dva od ukupno osamnaest propisanih kriterija za utvrđivanje prikrivenog rada (financijsku kontrolu i odnos stranaka), ignorirajući pritom prevladavajuće elemente samostalnosti. Navodi se kako je s društvom Sixlix d.o.o. sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji koji ima sva obilježja ugovora o djelu za jednokratan projekt izrade GUI softvera, pri čemu su se fakture ispostavljale po fazama u različitim novčanim iznosima. Također, naglašava se da tužitelj snosi cjelokupni poslovni rizik, radi u vlastitom prostoru i s vlastitom opremom, sam snosi troškove edukacija te nema prava iz radnog odnosa poput plaćenog odmora ili bonusa. Činjenica ostvarivanja većine prihoda od jednog klijenta opravdana je složenošću projekta i ne predstavlja dokaz nesamostalnog rada, a tužitelj ukazuje i na pravnu prazninu jer u spornom razdoblju još nisu bile na snazi izmjene Zakona o radu vezane uz digitalne platforme. Zaključno, predlaže Upravnom sudu u Osijeku usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na navedenu tužbu ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 10. kolovoza 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a.

4.1. Opunomoćenik tužitelja na raspravi je ostao u cijelosti kod svih navoda iz tužbe i kod svih navoda iznesenih tijekom spora. Predložio je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora prema troškovniku predanom u spis.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka, isprave priložene istima te saslušao tužitelja.

5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZO s obzirom na to da opunomoćenik tužitelja navedeni dokazni prijedlog nije predložio na ročištu te je za očekivati kako je od istog odustao. Dodatno Sud smatra činjenično stanje u potpunosti utvrđenim.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka razvidno je da je predmetno prvostupanjsko tijelo provelo postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona poreznog obveznika (ovdje tužitelja), o čemu je 4. travnja 2022. sastavljen Zapisnik o utvrđivanju obilježja kriterija nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona prema članku 12-a OPZ-a (KLASA: UP/I-410-23/2021-32/3, URBROJ: 513-07-03/17-21-1).

8. U provedenom postupku uvidom u pojedinačni pregled prometa po računu poslovnog subjekta, IBAN: [broj bankovnog računa] otvorenog kod Addiko banke d.d. utvrđeno je da je porezni obveznik u promatranom razdoblju od isplatitelja primitka Sixlix d.o.o. primio sljedeće uplate: 15. siječnja 2020. 20.000,00 kn, 19. veljače 2020. 20.000,00 kn, 13. ožujka 2020. 20.000,00 kn, 15. travnja 2020. 20.000,00 kn, 14. svibnja 2020. 26.000,00 kn, 15. lipnja 2020. 26.000,00 kn, 14. srpnja 2020. 26.000,00 kn, 7. kolovoza 2020. 26.000,00 kn, 16. rujna 2020. 30.000,00 kn, 13. listopada 2020. 30.000,00 kn i 13. studenog 2020. 30.000,00 kn, što ujedno predstavlja i posljednju uplatu od isplatitelja primitka Sixlix d.o.o.

9. Iz dostavljenog ugovora o poslovnoj suradnji između tvrtke Sixlix d.o.o. i [obrt], obrt za računalno programiranje, vidljivo je da se [obrt] obvezao izrađivati i održavati programski kod GUI softvera, osmišljavati programske arhitekture s ciljem poboljšanja postojećih ili implementacije novih funkcija GUI softvera, izrađivati dokumentaciju GUI softvera te savjetovati u području povezivanja GUI softvera s vanjskim informacijskim sustavima. Također, ugovorne strane su se obvezale na čuvanje poslovne tajne za sve podatke i dokumentaciju s tim da se [obrt] posebno obvezao da će se prema primljenim informacijama, poslovnim tajnama, tehnologijama i idejama do kojih dođe prilikom obavljanja poslova odnositi sa strogom povjerljivosti i neće moći bilo koju od tih informacija koristiti bez prethodne pisane suglasnosti Sixlix d.o.o. Naplata izvršenih usluga obračunavat će se na temelju važećih cjenika Placeholdera s tim da je trajanje ugovora do 1. studenog 2020.

10. Nadalje, saslušan na ročištu tužitelj je izjavio kako je prije donošenja poreznog rješenja ostvarivao dohodak od Sixlix d.o.o. koja je jedina uplaćivala dohodak na račun obrta. Također, račune je izdavao na mjesečnoj razini, a do suradnje s nekim drugim poslovnim partnerima nije došlo. Naveo je kako mu Sixlix d.o.o. nije regulirao način i vrijeme rada kao ni pogodnosti poput godišnjeg odmora, a poslovna suradnja odvijala se tako da nije primao nikakve upute niti naloge u svezi obavljanja posla. Također je istaknuo kako je koristio isključivo vlastitu opremu te da mu Sixlix d.o.o. nije plaćao nikakve poslovne troškove niti ostale pogodnosti. S navedenom tvrtkom sklopio je pisani ugovor o poslovnoj suradnji, a u istome nije postojala odredba koja bi ga onemogućila u traženju drugih klijenata. Zaključno ističe kako ugovorom o poslovnoj suradnji nije bilo regulirano pitanje otkaznog roka niti isplate naknade u slučaju prijevremenog raskida ugovora.

11. Prema članku 12.a stavku 1. točki 1. OPZ-a, porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

11.1. U skladu sa stavkom 2. istog članka, u slučajevima iz stavka 1. točke 1. ovoga članka za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, a isplatitelj primitka koji se u tom odnosu smatra poslodavcem odgovara kao jamac platac.

11.2. Prema stavku 3. istog članka, utvrđeni doprinosi pripisuju se osnovi osiguranja poreznog obveznika/posloprimca pri nadležnim zavodima.

12. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20., dalje: ZPD) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada.

12.1. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

12.2. Nadalje, stavkom 3. istog članka propisana su obilježja kriterija:

- kontrola ponašanja obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, kroz upute, obuku ili druga sredstva

- financijska kontrola obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada te

- odnos stranaka obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama.

13. Člankom 32.a stavkom 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20., 138/20. i 1/21. - dalje: Pravilnik) propisano je da u skladu s člankom 12.a stavkom 1. točkom 1. OPZ-a i člankom 27.a Zakona o porezu na dohodak za potrebe pravilnog obračuna poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa Porezna uprava utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, obilježja nesamostalnog rada.

13.1. Prema članku 32.a stavku 2. Pravilnika, ako Porezna uprava u provedenom postupku utvrdi da posao iz stavka 1. ovoga članka ima obilježja nesamostalnog rada, provest će se postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos, prema poreznom obvezniku koji se u navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, neovisno od sljedećih činjenica: 1. načina kako je ugovoren posao, 2. je li izvršitelj posla osoba koja je registrirana za obavljanje samostalne djelatnosti obrta te je kao takva ugovorila posao, 3. bez obzira na rezidentnost isplatitelja primitka.

13.2 U skladu s člankom 32.a stavkom 3. Pravilnika, za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32. i ovoga Pravilnika.

13.3. Nadalje, prema članku 32.a stavku 4. Pravilnika, u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.

13.4. U smislu članka 32.a stavka 5. Pravilnika, postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje se presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla.

13.5. U skladu s člankom 32.a stavkom 6. Pravilnika, u slučaju iz stavka 2. ovog članka, a u skladu sa stavkom 3. članka 12.a OPZ-a, plaćeni doprinosi uvećavaju prava u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja, ne utječući na osnovu osiguranja poreznog obveznika izvršitelja posla temeljem koje je upisan u matičnu evidenciju obveznih osiguranika.

14. Slijedom navedenog, razvidno je da je kod tužitelja proveden postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, u kojem je utvrđeno da je tužitelj putem paušalnog obrta za programiranje kontinuirano u 2020. obavljao djelatnost za jedinog isplatitelja primitaka – Sixlix d.o.o. iz Osijeka. Mjerodavno porezno pravo daje primat ekonomskoj biti i stvarnom sadržaju transakcija i poslovnih odnosa nad njihovim formalnopravnim oblikom (načelo oporezivanja prema ekonomskoj biti iz Općeg poreznog zakona). U konkretnom slučaju, iz provedenog poreznog nadzora i prikupljene dokumentacije jasno proizlazi da je iznos 274.000,00 kn, ostvaren uplatama isključivo jednog isplatitelja, a što je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu. Nadalje, navedeni primici ostvareni su obavljanjem poslova računalnog programiranja, što predstavlja istovrsnu djelatnost koja čini temeljnu i redovitu djelatnost samog isplatitelja.

15. Također, tužitelj je za isplatitelja primitaka obavljao posao na temelju vrlo općenito sastavljenog ugovora o poslovnoj suradnji. Iz navedenog ugovora vidljivo je da će Placeholder izrađivati, održavati, analizirati i nadograđivati programski kod GUI softvera, osmišljavati programsku arhitekturu, izrađivati i izmjenjivati dokumentaciju GUI softvera te vršiti savjetovanje vezano uz povezivanje GUI softvera s vanjskim informacijskim sustavima. Također Sixlix d.o.o. se istim ugovorom obvezao podmirivati račune obračunate na temelju važećih cjenika Placeholdera. Navedeni ugovor sklopljen je na razdoblje od dana potpisivanja ugovora pa do 1. studenog 2020. Dakle, navedeni ugovor o poslovnoj suradnji sastavljen je na izrazito generalan i apstraktan način, bez specificiranja pojedinačnih, strogo definiranih zadataka ili sklapanja posebnih aneksa i novih ugovora po pojedinim razvojnim projektima. Takav kontinuirani, dugotrajni i neodređeni pravni okvir karakterističan je upravo za klasični radni odnos, a potpuno je atipičan za samostalno, neovisno poduzetništvo koje počiva na preuzimanju tržišnog rizika, izvršenju točno određenih jednokratnih činidbi te stalnom traženju novih klijenata na slobodnom tržištu.

16. Slijedom navedenog Sud ne prihvaća iskaz tužitelja koji je u navedenom dijelu suprotan materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, a koju je kao takvu sam tužitelj priložio u spis. Sud prihvaća iskaz tužitelja kada navodi da je surađivao samo s jednim poslovnim subjektom. Također, Sud prihvaća iskaz u dijelu u kojem tužitelj tvrdi kako Sixlix d.o.o. nije uvjetovao mjesto rada niti sam način rada, a niti da je oprema tužitelja bila u njihovom vlasništvu ili sufinanciranju. Međutim, navedeno nije od presudnog utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari, o čemu će više biti riječi u nastavku presude. Imajući na umu da se u konkretnom slučaju radi o identičnim djelatnostima te kako to proizlazi iz pisanog ugovora o obavljanju specifičnih poslova životno je logično zaključiti kako je tvrtka Sixlix d.o.o. imala izravan utjecaj u smislu nalaganja posla odnosno radnih zadataka i posljedično kontroliranja istih. Slijedom navedenog jasno je da isplatitelj kontrolira tužitelja, odnosno način i opseg pružanja usluga, gdje tužitelj kao izvršitelj/posloprimac za taj rad od tog isplatitelja prima isplate primitka u svakomjesečnim razdobljima što je razvidno uvidom u promet po multivalutnom računu obveznika IBAN: [broj bankovnog računa] otvorenog kod Addiko banke d.d. u promatranom razdoblju.

17. Sve ovo ukazuje na zaključak da tužitelj nije samostalan na tržištu, odnosno da su ispunjeni elementi kriterija kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stoga se ne mogu prihvatiti tužbeni navodi o tome da kriteriji nisu ispunjeni. Potrebno je naglasiti da prema članku 32.a stavku 4. Pravilnika, u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Dovoljno je da se sveobuhvatnom ocjenom i sagledavanjem cjelovitosti odnosa stranaka utvrdi presudan utjecaj i prevaga elemenata koji upućuju na nesamostalni rad. U provedenom postupku postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđeno je presudnim utjecajem kontrole ponašanja i financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i time da odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla, što sve proizlazi iz ugovora o poslovnoj suradnji i iskaza tužitelja, Shodno navedenom, ne prihvaćaju se tužbeni navodi o neispunjavanju kriterija kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

18. Vezano za pozivanje tužitelja na činjenicu da je zakonodavac tek 2022. uredio rad putem digitalnih radnih platformi Sud naglašava da se navedeno ne može prihvatiti kao zapreka za utvrđivanje stvarne prirode odnosa kada su u stvarnosti prisutni elementi redovitog poslovanja i dominantna financijska ovisnost o jednom poslovnom subjektu. Obilježja nesamostalnog rada se moraju tumačiti u kontekstu cje lovitog funkcioniranja subjekata, pri čemu ugovaranje suradnje na određeno vrijeme, uz ostvarivanje cjelokupnog prihoda od jednog isplatitelja jasno indicira visoku razinu ekonomske integracije, financijske ovisnosti i naručiteljeve kontrole.

19. Nadalje, nisu osnovani niti tužiteljevi navodi kojima osporava postojanje financijske kontrole i kontrole ponašanja pozivajući se na činjenicu da je sam snosio troškove nabave opreme da je samostalno snosio operativne rizike te da je izdavao račune u različitim novčanim iznosima. Varijabilnost pojedinačnih novčanih iznosa u konkretnom slučaju nije značajna te ne isključuje postojanje financijske kontrole naručitelja. Financijska kontrola, u smislu članka 27.a ZPD-a i mjerodavnih odredbi Pravilnika, manifestira se u mehanizmu prema kojem isplatitelj ima ovlast neposrednog uvida, verifikacije, kontrole i odobravanja izvršenog rada prije nego što izvrši isplatu, a što je tužitelj u svom iskazu i potvrdio.

20. Sud zaključuje kako je tužitelj kontinuirano obavljao djelatnost koja je istovjetna registriranoj osnovnoj djelatnosti isplatitelja te je faktično nastupao i djelovao kao integralni dio radnog i poslovnog procesa naručitelja, podvrgnut njegovim internim projektnim zahtjevima i ciljevima. Time je u cijelosti ostvaren i kriterij definiran u članku 27.a stavku 3. ZPD-a koji se odnosi na integriranost u strukturu i odnos stranaka. Poslovni odnos paušalnog obrtnika i dominantnog naručitelja nedvojbeno poprima obilježja nesamostalnog rada bez obzira na to što radno vrijeme nije bilo formalno mjereno ili fiksirano evidencijom prisutnosti, jer je ključan element puna integriranost izvršitelja u poslovno-tehnološki sustav i radne procese samog naručitelja.

21. Budući da je u postupku utvrđeno da je tužitelj u razdoblju oporezivanja 2020. koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12.a OPZ-a, na način da je za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada kod jedinog isplatitelja primitaka dohodak utvrđivao u paušalnom iznosu primjenom nižih poreznih stopa, to je na ostvarene primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada, utvrđena obveza poreza i prireza porezu na dohodak od nesamostalnog rada pripadajućim doprinosima. Takvo tumačenje Sud ne ocjenjuje kao ekstenzivno tumačenje na štetu tužitelja, već pravilnom primjenom relevantne odredbe materijalnog prava na konkretan slučaj.

22. S obzirom na to da je tužitelj kroz paušalni obrt za jedinog isplatitelja obavljao posao s obilježjima nesamostalnog rada, a za što mu je taj isplatitelj vršio isplate za rad, Sud zaključuje kako je u provedenom upravnom postupku pravilno ocijenjen porezni tretman isplata tužitelju kao primitaka po osnovi nesamosta lnog rada na koje je pravilno obračunat pripadajući porez na dohodak od nesamostalnog rada, prirez tom porezu uz umanjenje obveze kao i pripadajuće obvezne doprinose, uz priznavanje osobnog odbitka, sve u iznosima iz izreke poreznog rješenja.

23. Za istaknuti je da će prvostupanjsko porezno tijelo kada utvrdi korištenje poreznih propisa suprotno svrsi zakona, utvrditi postojanje obilježja nesamostalnoga rada te obračunati poreznu obvezu kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, tj. postojeće eventualne obveze uplate određenih paušalnih poreza ili doprinosa koje proizlaze iz statusa poreznog obveznika ne umanjuju utvrđene obveze s osnove radnoga odnosa sukladno članku 32.k st. 1.-3. Pravilnika. U ovom poreznom postupku predmet utvrđivanja nije formalni radnopravni status tužitelja u smislu Zakona o radu, već isključivo porezno-pravni karakter i kvalifikacija ostvarenih primitaka za točno određeno porezno razdoblje. Stoga se paušalni iznos poreza na dohodak plaćen po osnovi (fiktivnog) paušalnog obrta neće oduzeti od porezne obveze utvrđene s osnove (prikrivenog) nesamostalnog rada. Dakle, nije riječ o nezakonitom dvostrukom plaćanju poreza. U slučajevima kada je tužitelj kao obrtnik već platio doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje kao samozaposleni (paušalno), Porezna uprava naknadno obračunava doprinose kao da je bio u radnom odnosu dakle, prema osnovici nesamostalnog rada (plaći), što znači novi, dodatni doprinosi. Navedeno proizlazi i iz članka 32.a stavka 6. Pravilnika.

24. Naime, člankom 32. k. stavak 4. Pravilnika o porezu na dohodak, propisano je da postojeće eventualne obveze uplate određenih paušalnih poreza ili doprinosa koje proizlaze iz statusa poreznog obveznika ne umanjuju utvrđene obveze prema ovom članku.

25. Tužitelj, dakle, u konkretnom slučaju nije nezakonito penaliziran primjenom članka 12.a OPZ-a i ostalih relevantnih odredaba.

26. K tome, Sud ne nalazi povrede Ustavom zajamčene poduzetničke slobode i radničkih prava tužitelja. To stoga što zakonske odredbe kojima se regulira korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ne diraju u poduzetničke slobode niti radnička prava, već su usmjerene protiv poreznih obveznika koji koriste niže porezne stope protivno svrsi zakona, što inherentno, a niti u konkretnom slučaju, nije podrivanje poduzetničke slobode ni radničkih prava.

27. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, Sud ne nalazi povrede načela utvrđivanja materijalne istine jer je u postupku utvrđeno pravo stanje stvari i u tu su svrhu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Dakle, ne može se prihvatiti niti tužbeni navod da službena osoba nije utvrdila sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

28. Slijedom iznesenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka. Osporavano rješenje sadrži sve propisane dijelove, pri čemu je obrazloženje dano u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a, a prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu.

29. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim, a time i predmetno porezno rješenje prvostupanjskog tijela, slijedom čega je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke presude.

30. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS - a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 24. kolovoza 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku