Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: P- 211/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika pod 1), 2) i 3) LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], URUKALO ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i [adresa] IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženici pod 2) i 3) zastupani po Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 1. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i s punomoćnikom te tuženika pod 2) s punomoćnikom i objave presude dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnik za odgovarajući neutvrđeni dio nekretnine oznake č.z. 4687/2 k. o. [katastarska općina], s kojim dijelom je uspostavljen, odnosno neraskidivo povezan posebni dio nekretnine i to:

Etažne jedinice - stan oznake "S2" koji se nalazi na 1. katu zgrade, a sastoji se od sljedećih prostorija posebnog dijela: ulaz, hodnik, kupaonica, dvije spavaće sobe, kuhinja i dnevni boravak, ukupne korisne površine 69,60m2 te sporednog dijela: vanjsko stubište korisne površine 7,80 m2 i terasa korisne površine 4,60m2. Ukupna korisna površina etažne jedinice "S2" iznosi 82,00 m2, a ukupna korisna vrijednost površina iznosi 72,70 m2, što je sve u grafičkom dijelu etažnog elaborata označeno crvenom bojom, prema etažnom elaboratu broj: EE-08-20 iz kolovoza 2020. godine, kojeg je izradio HU dipl.ing. građ. stalni sudski vještak građevinske struke koji elaborat je potvrđen od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: 361-01/20-02/134 Ur.broj:2198/01-5/2-20-2 od 14.9.2020. koji su sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati, slijedom čega je tužitelj temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, ovlašten uknjižiti se kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnik za odgovarajući neutvrđeni dio nekretnine oznake č.z. 4687/2 k. o. [katastarska općina], s kojim dijelom je uspostavljen, odnosno neraskidivo povezan posebni dio nekretnine i to :

Etažna jedinica - stan oznake "S3" koji se nalazi na 1. katu zgrade, a sastoji se od sljedećih prostorija posebnog dijela: kuhinja i dnevni boravak, kupaonica, spavaća soba ukupne korisne površine 30,40 m2; sporednog dijela: vanjsko stubište korisne površine 7,20 m2 i terasa korisne površine 3,40 m2; u grafičkom dijelu etažnog elaborata označeno plavom bojom. Ukupna korisna površina etažne jedinice oznake "S3" iznosi 41,00 m2, a korisna vrijednost površina iznosi 33,05 m2, prema etažnom elaboratu broj: EE-08-20 iz kolovoza 2020. godine, kojeg je izradio HU dipl.ing. građ. stalni sudski vještak građevinske struke koji elaborat je potvrđen od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: 361-01/20-02/134 Ur.broj:2198/01-5/2-20-2 od 14.9.2020. koji su sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati, slijedom čega je tužitelj temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, ovlašten uknjižiti se kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, sve u roku od 15 dana.“

III. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik za odgovarajući neutvrđeni dio nekretnine oznake č.z. 4687/2 k. o. [katastarska općina] , s kojim dijelom je uspostavljen odnosno neraskidivo povezan posebni dio nekretnine i to:

a) Etažna jedinica -stan oznake "S2" koji se nalazi na 1. katu zgrade, a sastoji se od sljedećih prostorija posebnog dijela: ulaz, hodnik, kupaonica, dvije spavaće sobe, kuhinja i dnevni boravak, ukupne korisne povšine 69,60m2 te sporednog dijela:vanjsko stubište korisne površine 7,80 m2 i terasa korisne površine 4,60m2. Ukupna korisna površina etažne jedinice "S2" iznosi 82,00 m2, a ukupna korisna vrijednost površina iznosi 72,70 m2, što je sve u grafičkom dijelu Etažnog elaborata broj: EE-08-20 iz kolovoza 2020. godine označeno crvenom bojom i b) Etažna jedinica - stan oznake "S3" koji se nalazi na 1. katu zgrade, a sastoji se od sljedećih prostorija posebnog dijela: kuhinja i dnevni boravak, kupaonica, spavaća soba ukupne korisne površine 30,40 m2; sporednog dijela: vanjsko stubište korisne površine 7,20 m2 i terasa korisne površine 3,40 m2; u grafičkom dijelu Etažnog elaborata označeno plavom bojom. Ukupna korisna površina etažne jedinice oznake "S3" iznosi 41,00 m2, a korisna vrijednost površina iznosi 33,05 m2, a sve prema Etažnom elaboratu broj: EE-08-20 iz kolovoza 2020. godine, kojeg je izradio HU dipl.ing. građ. stalni sudski vještak građevinske struke koji elaborat je potvrđen od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: 361-01/20-02/134 Ur.broj:2198/01-5/2-20-2 od 14.9.2020.. Svoje je vlasništvo etažnih jedinica S2 i S3, tužitelj stekao Ugovorom od doživotnom uzdržavanju od 15. srpnja 2009. sklopljenim sa svojim ocem pok. AU, koji je ugovor potvrđen od strane Javne bilježnice Alkice Kolege Zubčić pod poslovnim brojem OV-1400/09 kao i građenjem 2007. godine. Tužitelj je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik nekretnine č.z.4687/2 k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom udjelu od 1/2, dok su tuženici upisani kao suvlasnici na nekretnini označenoj kao č.z.4687/2 k. o. [katastarska općina] u slijedećim suvlasničkim udjelima: LU za suvlasnički udio od 1/4, KUP za suvlasnički 1/8 i BU IU za suvlasnički udio od 1/8. Međutim, suvlasnički djelovi tuženika ne odnose se na dio predmetne nekretnine koji tužitelj ima u posjedu i koji je obuhvaćen ovom tužbom i predmetnim elaboratom. Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženici pod 2) i 3) osporavaju cijeli tužbeni zahtjev. U odnosu na stan „S2“ osporavaju jer nije razvidno koliki bi bio suvlasnički udio predmetnog stana u odnosu na cijelu nekretninu. Nadalje navode da je predmetni stan oznake „S3“ izgrađen dogovorom i zajedničkim ulaganjima djece pok. AU odnosno tužitelja FU, tuženika ad.1. ZU i njihove sestre odnosno majke i prednice tuženika ad.2. i ad.3. RU, te je i bio u njihovom suvlasništvu. Svojim suvlasničkim udjelom na predmetnom stanu tuženik ad.1. LU je raspolagao u korist pok. RU. Pokojna RU je je uložila znatna novčana sredstva u izgradnju navedenog stana, a posebno je indikativno da tužitelj ne nudi niti jedan dokaz kojim bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu, a navodi netočne adrese tuženika iako su mu dobro poznate. Tužitelj kao dokaz pokušava zloupotrijebiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ocem od srpnja 2009. godine, te pokušava dovesti sud u zabludu. Naime, iako se u navedenom ugovoru spominje da isti stječe pravo vlasništva na katu kuće navedeno se ne odnosi na stan odnosno Etažnu jedinica-stan oznake „S3“ nego na raniji kat kuće koji je u ovoj tužbi označen kao stan oznake „S2“. Naime, predmetna kuća se sastojala od prizemlja i kata, te je naknadnim dogovorom braće i sestre a kao što je to i objašnjeno dograđen predmetni stan oznake „S3“, te je i upravo zbog navedene dogradnje predmetni objekt legaliziran budući se izašlo izvan gabarita ranije građevinske dozvole. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik pod 1) podneskom od dana 12. svibnja 2022. priznao je tužbeni zahtjev tužitelja. Slijedom navedenog i na temelju čl. 331. st. 1. ZPP sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu na temelju priznanja u odnosu na ovog tuženika i odlučio kao u izreci pod točkom I.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk izvadak sa stanjem na dan 16. kolovoza 2020. (l.s. 20-21), Etažni elaborat s dokumentacijom (l.s. 9-27), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (l.s. 28-29), posjedovni list 755 (l.s. 32), ugovor o međusobnoj zamjeni dijelova kuće (l.s. 41-42), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (l.s. 43), rješenje od 21. veljače 2014. i 8. studenog 2021. (l.s. 53-58), građevinsku dozvolu (l.s. 77-83), arhitektonski snimak izvedenog stanja s prilozima (l.s. 86-125), arhitektonski snimak izvedenog stanja s prilozima (l.s. 126-153), knjiga računa (l.s. 154-198 i 284-334), rješenja (l.s. 199-200), priznanica (l.s. 202), dokaz o plaćanju kod strane banke (l.s. 203-205), ugovor broj: 7385 (l.s. 214), uplatnice (l.s.213-246), građevinsku dozvolu iz 2007. (l.s. 247-260), rješenje (l.s. 266), rješenje inspekcije (l.s. 318-351), saslušani su svjedoci CU i GU (l.s. 374-375), saslušani su svjedoci ĐU, UU, DU i JU (l.s. 377-379), saslušani su svjedoci SU i NU te tuženik pod 2) i tužitelja u svojstvu stranke na ročištu od dana 1. srpnja 2026. (l.s. 381-386).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je suvlasnik za odgovarajući neutvrđeni dio nekretnine oznake čest. 4687/2 k. o. [katastarska općina] odnosno vlasnik etažnih jedinica - stan oznake "S2" i „S3“ za cijelo i traži uknjižbu prava vlasništva tih etažnih jedinca u zemljišnu knjigu.

6. Iz činjenične osnove tužbe proizlazi da se tužitelj poziva na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između njega kao davatelja uzdržavanja i pravnog prednika, svoga oca, kao primatelja uzdržavanja.

7. Između stranaka nije sporno da su nasljednici pok. AU koji je bio tužitelju i tuženiku pod 1) otac, a djed tuženicima pod 2) i 3) koji su djeca pok. OU, sestre tužitelja i tuženika pod 1) koja je preminula prije pokretanja ove tužbe. Također je nesporno da je kuća oznake čest. 4687/2 k. o. [katastarska općina] bila vlasništvo pok. AU, zajedničkog prednika stranaka, izuzev etažne jedinice “S3“ oko čega postoji pravi spor.

7.1. Tužitelj tvrdi da je ovu etažnu jedinicu stekao sklapanjem ugovora o dosmrtnom s ocem dok tuženici pod 2) i 3) u bitnome navode da se radi o jedinici koja je građena u dogovoru s tužiteljem na način da će pok. VU sa suprugom financirati gradnju (živjeli su u Italiji) dok će KU nadzirati i voditi radove sve s ciljem da taj stan pripadne u odvojeni posjed i vlasništvo VU koja bi se onda odrekla u korist braće ostatka kuće.

8. Iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanu od dana 16. srpnja 2009. (dalje: ugovor o dosmrtnom/09) slijedi da se tužitelj obvezao uzdržavati oca AU, a zauzvrat isti daje u vlasništvo ½ dijela čest. 4687/2 k. o. [katastarska općina] - u naravi mu daje kat kuće i polovinu dvorišta.

8.1. S druge strane iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanu od dana 7. siječnja 2011. (dalje: ugovor o dosmrtnom/11) slijedi da su se VU i LU obvezali uzdržavati oca AU, a zauzvrat isti im daje u vlasništvo ½ dijela čest. 4687/2 k. o. [katastarska općina] - u naravi im daje prizemni dio i polovinu dvorišta.

8.2. Potom VU i LU sklapaju ugovor o međusobnoj zamjeni dijelova kuće u travnju 2015. kojim VU daje svoj dio šupe u prizemlju tj.1/4 dijela crne kuhinje, a on njoj svoju 1/4 stana broj 3 (nova gradnja) pa tako ona postaje vlasnica 2/4 dijela stana br. 3 jer je u članku 2. ugovora prethodno definirano da je: „u kući nova gradnja koji se nalaz na kolonama, stan br. 3 suvlasnici troje nasljednika, KU 2/4 stana, LU je vlasnik ¼ i OU je vlasnik ¼.“

8.3. Nitko od stranaka ove parnice nije osporio valjanost ovih ugovora, međutim se postavlja pitanje da li je etažna jedinica broj 3 postojala u vrijeme sklapanja ugovora o dosmrtnom/09 ili nije te nastavno ukoliko jest da li je AU bio njezinim vlasnikom pa da bi mogao pravnim poslom s istom raspolagat sa željenim pravnim učinkom – prijenosom prava vlasništva na sina jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ga sam ima.

8.4. Uvidom u povijesni prikaz zk izvatka za predmetnu nekretninu slijedi da je na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog u [adresa] 15. srpnja 2009.g., solemniziranog pred javnim bilježnikom Alkicom Kolega Zubčić u [adresa], uknjižen prijenos prava suvlasništva sa AU, u korist: LU za 1/4 djela dok je na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 7. siječnja 2011. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Suzani Hrabra iz [adresa] pod brojem OV-87/11, te prijedloga, uknjižen prijenos prava vlasništva iste nekretnine u korist: KU za 1/2 dijela.

Tuženici pod 2) i 3) svoju četvrtinu stekli su nasljeđivanjem majke OU.

8.5. Iz istog povijesnog prikaza slijedi da je kuća konačno legalizirana zabilježbom da je za građevinu na čest. broj 4687/2, priloženo rješenje o izvedenom stanju izdano od Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, Klasa: UP/I-361- 03/11-01/106, Ur. broj: 2198/01-4/2-13-14/OK, izdano u [adresa] dana 02. siječnja 2013. godine.

Uvidom u isto rješenje koje prileži spisu vidljivo je da su sve stranke ovog postupka (tuženici pod 2) i 3) po prednici) zajednički podnijeli zahtjev za legalizaciju, što nije sporno.

8.6. Stranke su tijekom postupka prilagale dokumentaciju koja se tiče upravnih postupaka vezanih za sređivanje papira za kuću koju sud nije posebno cijenio jer nije od značaja za utvrđivanje stvarnih prava na spornoj nekretnini.

8.7. Činjenica jest da se tužitelj knjižio na čitavu nekretninu za 1/2 dijela temeljem ugovora o dosmrtnom/09 i ključna okolnost za pravilno rješenje spora jest da li je ili nije AU sinu KU ugovorom prenio nekretninu „S3“ u vlasništvo ili nije odnosno je li bio njezinim vlasnikom u trenutku sklapanja ugovora.

8.8. Uvidom u knjigu računa proizlazi da je ista sastavljena od računa za građevinski materijal i bilješka koje je pisao KU što također nije sporno. Pa tako na l.s. 197 u knjizi računa piše: „DO 16.04.2008. DALA ZA IZGRADNJU 8500 E U OVOM RAČUNU MLADENOV KROV I DUG OCU KOJI ĆU SAD ODBITI“, pa se nastavljaju izračuni i popis troškova.

Sud je motrišta da nema sumnje da se dio: „DO 16.04.2008. DALA ZA IZGRADNJU 8500 E“ odnosi upravo na pok. OU, što je nepobitni dokaz da je ista financirala gradnju apartmana „S3“.

9. Na okolnost gradnje etažne jedinice „S3“ sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke.

Pa tako svjedok ĐU u bitnome navodi da ga je KU angažirao kao arhitekta radi potreba legalizacije. Poznato mu je da je nekretnina imala staru dozvolu, međutim, nije bila adekvatna jer kuća nije bila izvedena sukladno tome nacrtu, odnosno dozvoli. Poznato mu je da je KU angažirao projektantsku firmu Donat radi ishođenja građevinske dozvole upravo za jedinicu S3.

Ovaj iskaz sud cijeni nebitnim za odlučivanje, jer okolnosti o kojima svjedok iskazivao nisu sporne između stranaka niti je sadržaj iskaza od utjecaja na vlasničke odnose.

10. Svjedok UU punac je tužitelja te je kao takav subjektivan i pristran. Tvrdi da je gradnja jedinice S3 započeta 2008. godine, a završena 2009. godine te da je KU sve sam radio i iz svojih sredstava.

Sud prihvaća kao točan dio o vremenu gradnje jer je isto u skladu s drugim dokazima

– knjigom računa iz 2008. koja je tada nastala i iskazom svjedokinje JU i DU.

11. Svjedok DU radio je za Mladena Franova 2008. upravo na apartmanu na način da mu je dovozio građanski materijal. KU ga je plaćao za usluge prijevoza i čini mu se da je gradnja završena do kraja iste godine u smislu grubih radova. Tuženike ne poznaje.

Sud cijeni iskaz ovog svjedoka kao iskren i uvjerljiv. Iako svjedok nema saznanja o odnosima između stranaka, a tuženike niti ne poznaje, za njihovu majku je samo čuo, potvrđuje da je KU bio angažiran na gradnji apartmana te da ga je isti i platio 2008.. Činjenica da je KU vodio radove i sam radio nije sporna između stranaka o čemu će u daljnjem tijeku obrazloženja biti više riječi.

12. Svjedok JU živi na susjednoj nekretnini, radi se o dvojnoj kući. Da je viđala isključivo KU na predmetu spora dok se stan gradio, on je izvodio radove. To je bilo 2008. – 2009. i u to vrijeme AU nije bio živ. Ne zna iz kojih sredstava se financirala gradnja. Pok. VU zna samo iz viđenja, živjela je u Italiji. Iskaz svjedokinje sud cijeni kao uvjerljiv, vjerodostojan i iskren. Kao prva susjeda od 1985. godine svoja saznanja o gradnji crpi neposredno. Jedino dio u kojem navodi da u vrijeme gradnje AU nije bio živ sud odbacuje kao netočan jer je isti umro 2013. godine, što navodi tužitelj u svome iskazu i nije sporno.

13. Svjedoci NU i SU bliski su rod tuženika pod 2) i 3), polusestra i djeca, pa su kao takvi subjektivni, pristrani i osobno zainteresirani za ishod postupka. Međutim, oba svjedoka suglasno tvrde da je dogovor između VU i KU bio da se za nju i njezinu obitelj napravi stan u sklopu obiteljske kuće, a KU da će pomoći oko toga. Započeo je radove u dogovoru s njima. Oni su mu plaćali. Ne znaju točno koliko su ukupno dali, ali postoje računi i priznanice u sudskom spisu. Te račune je dobio (navod SU) na način da im je upravo KU iste predao, jer kad bi mu oni slali novac, on je to uredno pisao u bilježnicu i ispostavljao račune (knjiga računa).

13.1. Sud prihvaća iskaze kao životne i u skladu s materijalnim dokazima u spisu naročito s knjigom računa. Pojašnjenje da VU nikada nije pokrenula odgovarajući postupak radi sređivanja vlasništva na stanu S3 jer su bili u teškoj životnoj situaciji zbog invaliditeta kćeri i ozbiljnih problema povezanih s time sud prihvaća kao iskreno i uvjerljivo. Potom se Svetlana razbolila i umire 2017. godine.

14. Tužitelj u bitnome tvrdi da nikakav dogovor oko gradnje apartmana sa VU nije postojao. Odluku da krene u gradnju apartmana donio je u dogovoru sa svojom pok. ženom. Gradio je 2008. godine i potrošio 144.000,00 HRK na gradnju i o tome je vodio detaljnu evidenciju, radi se o knjizi računa. Tvrdi da je knjigu pokazao bratu ZU, a on ju je dao VU i SU, ali ne zna zašto je to napravio. Možda su se oni dokopali računa na način da su ih uzeli od ZU, a njemu je dao račune jer mu je to brat i cijeli život rade zajedno.

14.1. Neuvjerljiv je dio iskaza tužitelja kada objašnjava na koji način su se SU i VU domogli knjige računa. Neživotno je i nelogično da bi brat LU istima dao tu knjigu jer on nije imao nikakve veze s gradnjom apartmana, što nije sporno. Još je manje uvjerljivo da bi KU ostavio knjigu računa kod brata te da bi onda SU ili VU tu knjigu kriomice uzeli iz posjeda ZU. Ne postoji nikakav razuman razlog zašto bi to napravili. Životno je i logično objašnjenje da je KU pisao troškove u bilježnicu i to slao sestri da ista ima uvid na što se troši i koliko se plaćaju radovi te materijal kako bi mu mogla davati novce.

15. Tuženi pod 2) navodi da da su se njegova majka i KU dogovorili da će on formalno biti investitor gradnje s obzirom da kao hrvatski branitelj ima povlastice i njegova majka mu je vjerovala. Problemi su počeli kada je majka slučajno otkrila postojanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa ocem AU te je pitala KU zašto joj nije rekao. I tu je nastala svađa te je prestao svaki razgovor. Majka da mu je osobno rekla da se apartman gradi za njih, za njihovu obitelj i zna da je slala KU novac za gradnju.

15.1. Ovaj tuženik ostavio je na sud dojam iskrenosti i iskazivao je staloženo i uvjerljivo.

16. Prema čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i temeljem zakona.

17. U ovoj pravnoj stvari teret dokazivanja je na tužitelju koji da bi uspio u sporu mora dokazati tužbene navode.

Sud je nakon analize i ocjene provedenih dokaza stava da je isti uspio dokazati da je vlasnik za cijelo etažne jedinice „S2“ – stambeni prostor na 1. katu jer je nesporno da je ista postojala i bila dovršena za vrijeme života pok. AU koji ju je onda, kao i cijeli prvi kat, ostavio sinu ugovorom o dosmrtnom/09.

S druge strane primjena pravila o teretu dokazivanja – čl. 221a. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP) u vezi čl. 8. tog Zakona obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja, za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

17.1. Iz provedenog dokaznog postupka slijedi da je stan „S3“ uistinu dovršen 2008. godine, dakle prije sklapanja ugovora o dosmrtnom/09 koji je zaključen 16. srpnja 2009. godine pa bi tom logikom stan trebao biti obuhvaćen ugovorom jer se nalazi na 1. katu. Međutim, provedeni dokazi posebno knjiga računa dokazuju suprotno, a to je da se gradnji toga stana pristupilo u dogovoru sa VU za nju i njezinu obitelj da ima gdje doći na odmor iz Italije što je ista i financirala te je vrlo izvjesno trebala i ustupiti ostatak kuće braći. Sud je prihvatio objašnjenje tuženika pod 2) da problemi počinju kada je majka otkrila postojanje ugovora o dosmrtnom/09 i tu je nastala svađa te je potom uslijedilo i sklapanje ugovora o dosmrtnom/11 2011. godine gdje su se LU i VU praktički osigurali da ne ostanu bez svoga dijela nasljedstva iza smrti oca. Činjenica je sada da od prvotnog dogovora nema ništa i da su tuženici pod 2) i 3) stekli dio prizemlja nasljeđivanjem majke što ipak ne utječe na vlasništvo spornog stana za koji tužitelj nije uspio dokazati da je njegovo.

18. Tužitelj ističe da su tuženici pod 2) i 3) priložili samo dijelove knjige računa koji da idu njima u prilog, a da su izvađeni listovi koji im ne odgovaraju, a pretežito se to odnosi na račune, odnosno na listove na kojima piše ime KU pa da su tuženici iz te knjige računa izostavili otpremnicu br. 454/08 od 03. 04. 2008. godine i račun br.19 na iznos od 2.565,00 kn, na kojem piše Franov „privatno“. Također iz ove knjige računa vidljivo je da su tuženici krivotvorili posljednju stranicu na kojoj je pisalo privatni objekat vlasnik KU, kao i da su izostavili list pod naslovom „objekat KU“.

Ove okolnosti ne utječu na dokaznu snagu knjige računa kako je obrazlagano u točki 8.8. presude. Tuženici ne moraju raspolagati s računima koji se ne odnose na njih odnosno na etažnu jedinicu „S3“, to je u domeni poslova tužitelja.

19. Tužitelj nije uspio dokazati ni da bi građenjem stekao vlasništvo prijepora jer iz rezultata dokaznog postupka slijedi da se gradnja stana „S3“ u pretežnom dijelu financirala sredstvima prednice tuženika pod 2) i 3) da bi po okončanju gradnje istoj pripala u odvojeni posjed i vlasništvo do čega na kraju nikada nije došlo zbog čega je, a nakon svađe brata i sestre (brat KU je sestri spriječio stupanje u posjed prijepora) ista pristupila sklapanju ugovora o dosmrtnom/11 s ocem kako ne bi ostala bez ičega pa potom i sklapanju ugovora o međusobnoj zamjeni dijelova kuće s K. Slijedom iznijetoga kako tužitelj nije dokazao tužbene navode u odnosu na etažnu jedinicu „S3“ trebalo je u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Iako je tuženik pod 1) priznao tužbeni zahtjev sud u odnosu na njega nije donio presudu na temelju priznanja u odbijenom dijelu tužbenog zahtjeva jer osnovanost istoga ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi pa nema uvjeta za donošenje presude na temelju priznanja u opisanom dijelu.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. Sud je stava da su stranke približno u jednakim dijelovima uspjele u parnici jer je za jednu stambenu jedinicu prihvaćen tužbeni zahtjev, a za drugu je odbijen. Tuženici pod 2) i 3) su odgovorom na tužbu tužitelju osporili vlasništvo obje etažne jedinice što je sud uzeo u obzir prilikom donošenja ovakve odluke o troškovima postupka.

U Zadru, 24. kolovoza 2026.

Sudac

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Dostavna naredba:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženicima pod 2) i 3) po punomoćniku

3.Tuženiku pod 1) - osobno

Nakon pravomoćnosti:

MF – Porezna uprava Zadar