Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-78/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Vrnjački partizanski odred 15A/7, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vučković odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o., OIB: 98319803940, Sesvete, Slatinska 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Borsky odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu od 21. travnja 2026. poslovni broj Pr - 1384/2024-32, dana 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu od 21. travnja 2026. poslovni broj Pr-1384/2024-32.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbacuje se tužba tužitelja EJ kao nepravovremena.

II. Nalaže se tužitelju EJ naknaditi tuženiku LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, kao neosnovan."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i usvojiti zahtjev, odnosno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8. srpnja 2023. i da radni odnos između stranaka nije prestao, na zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao i povjeriti mu poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkaza i da mu uspostavi i prizna kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od otkaza ugovora o radu do povratka na posao uključujući sva prava iz radnog odnosa, te sporne činjenice - je li tužitelj pravodobno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava i posljedično tome pravodobno zatražio sudsku zaštitu , pa s tim u vezi i sporne činjenice je li tužitelju i kada dostavljena Odluka o otkazu, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tuženik uputio tužitelju preporučenu poštansku pošiljku pod brojem RG488294183HR 8. srpnja 2024. na adresu u [adresa] i da je navedenu pošiljku Hrvatska pošta d.d. vratila tuženiku 22. srpnja 2024., da se na navedenoj pošiljci (omotnici) nalazi štambilja „obaviješten nije podigao pošiljku“, da se na istoj pošiljci nalazi štambilja tuženika od 22. srpnja 2024. kada je pošiljka stavljena na oglasnu ploču i štambilja tuženika od 25. srpnja 2024. kada je pismeno skinuto s oglasne ploče (opisano pod toč. 6. do 8. obrazloženja)

- da je Pravilnikom o radu tuženika u čl. 108. st. 4. propisano da ako radnik ne dolazi na rad ili je otežano da mu se akt neposredno uruči na radnom mjestu, dostava će se izvršiti preporučenom pošiljkom s povratnicom, na posljednju poznatu adresu radnika, a dostava se smatra izvršenom ako je primitak pošiljke potvrdio radnik ili netko od članova njegova domaćinstva, dok čl. 108. st. 6. Pravilnika o radu tuženika propisuje da ako radnik odbije primitak preporučene poštanske pošiljke ili telegrama, te ako se pošiljka ili telegram vrati iz bilo kojeg razloga ili u slučaju da je adresa radnika nepoznata akt će se izvjesiti na oglasnu ploču poslodavca u mjestu rada radnika uz zabilješku dana i razloga objavljivanja, a dostava se smatra izvršenom nakon proteka roka od 3 dana od stavljanja akta na oglasnu ploču poslodavca

- da je nesporno tužitelj imao prijavljenu adresu boravišta u [adresa] gdje je faktično i boravio, kao i da nije bio na radu kod tuženika radi prekida rada nakon prijave povrede dostojanstva

- da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava 6. rujna 2024.,

pa primjenjujući čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju dostavljena Odluka o otkazu putem oglasne ploče 25. srpnja 2024. kada mu je počeo teći rok za zaštitu prava radnika u smislu čl. 133. st. 1. ZR i da je taj rok istekao 10. kolovoza 2024., pa kako je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 6. rujna 2024. po proteku roka iz čl. 133. st. 2. ZR, a posljedično tome je i tužbu podnio nepravovremeno to je prvostupanjski sud istu odbacio kao nepravovremenu pod toč. I. izreke rješenja. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP pod toč. II. i III. izreke rješenja.

6. U žalbi tužitelj ustraje u tvrdnjama da mu Odluka o otkazu nije dostavljena unatoč tome što je istu u više navrata tražio od tuženika i da radi toga za isticanje Odluke o otkazu na oglasnoj ploči tuženika nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. Tvrdi da tuženik nije poslao tužitelju 8. srpnja 2024. pošiljku u obliku preporučene poštanske pošiljke pa iz tog razloga nije bilo uvjeta za dostavu Odluke putem oglasne ploče. Nadalje, tvrdi da je čl. 132. ZR uređen način dostave odluke o otkazu ugovora o radu koji u st. 2. propisuje supsidijarnu primjenu ZPP, radi čega smatra da je tuženik bio dužan prilikom dostave primijeniti čl. 143. ZPP te u slučaju neuspjele dostave istu ponoviti nakon isteka roka od 30 dana, pa tek ukoliko ponovljena dostava ne bude uspješna da je imao ovlasti staviti pismeno na oglasnu ploču „suda“ pa kako je Zakonom o radu način dostave odluke povoljnije riješen nego Pravilnikom o radu tuženika to smatra da je tuženik bio dužan postupiti po Zakonu o radu , a ne po Pravilniku o radu, kao povoljnijem pravu u smislu čl. 9. st. 3. ZR. Protivnim postupanjem tužitelju je uskraćeno pravo na pristup sudu kao jedno od temeljnih prava na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukazujući da je u činjenično i pravno identičnom slučaju Ustavni sud RH u odluci od 15. veljače 2022. br. U-III-3104/2020 vezano uz dostavu odluke o otkazu putem oglasne ploče istakao da je sud zauzeo pretjerano formalistički pristup koji je u konačnici onemogućio tužitelja u ostvarivanju prava u postupku do mjere da je narušena sama bit tog prava, a što je primjenjivo i na konkretan slučaj kada je tužitelj odbacivanjem tužbe onemogućen u meritornom raspravljanju.

7. Ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda tužitelja ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj obzirom da rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva te nema proturječnosti niti nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ispitati njegovu zakonitost, kao niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer postupanjem prvostupanjskog suda tužitelj nije onemogućen u raspravljanju, nije mu onemogućen pristup sudu, niti povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj tvrdi da poštanska pošiljka koju je tuženik uputio tužitelju 8. srpnja 2024. - nije preporučena pošiljka.

8.1. To iz razloga što iz dokumentacije koju je prvostupanjski sud naveo pod toč. 6 ., 7. i 8. obrazloženja, a koju je analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP, jasno proizlazi da je tuženik uputio tužitelju preporučenu poštansku pošiljku 8. srpnja 2024. pod brojem preporuke RG488294183HR na adresu u [adresa] i da je ista tuženiku vraćena 22. srpnja 2024. s napomenom „obaviješten nije podigao pošiljku“ . Iz očitovanja Hrvatske pošte od 8. listopada 2025. i 11. veljače 2026. uz priloženu dokumentaciju o vraćanju preporučene poštanske pošiljke na listu 176 i 197 spisa i preslika povratnice s lista 106 spisa nedvojbeno proizlazi da se radi o preporučeno j poštanskoj pošiljci koju je tuženik uputio tužitelju 8. srpnja 2024. i koja nije isporučena tužitelju jer istu nije preuzeo na pošti, pa je ista vraćena pošiljatelju (tuženiku) 22. srpnja 2024.

9. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je u pogledu dostave Odluke o otkazu trebalo primijeniti čl. 143. ZPP u vezi čl. 132. st. 2. ZR i to - kao pravo koje povoljnije propisuje način dostave odluke o otkazu u smislu čl. 9. st. 3. ZR.

9.1. Odredba čl. 132. ZR propisuje da dostava odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz članka 133. toga Zakona te dostava potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku može se urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu (st.1.), a ako dostava odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. toga Zakona nije uređena na način iz stavka 1. toga članka, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak (st.2).

9.2. Iz citirane odredbe čl. 132. st. 1. i 2. ZR jasno proizlazi da se dostava odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. ZR (time i odluke o otkazu) može urediti (između ostalih) i pravilnikom o radu poslodavca, te samo ukoliko na taj način nije uređena dostava dolazi do supsidijarne primjene propisa kojima se uređuje parnični postupak (odredbe ZPP).

9.3. Kako je u konkretnom slučaju dostava Odluke o otkazu uređena Pravilnikom o radu tuženika (čl. 108.) to nisu osnovane tvrdnje tužitelja da odredbe ZR povoljnije reguliraju način dostave odluke, odnosno da se to pravo (supsidijarnom primjenom odredaba ZPP) može primijeniti kao povoljnije pravo za tužitelja u smislu čl. 9. st. 3. ZR.

10. Dakle, tuženik je dokazao da je Odluku o otkazu pokušao dostaviti preporučenom poštanskom pošiljkom na tužiteljevu adresu prijavljenog boravišta sukladno čl. 108. st. 4. Pravilnika o radu tuženika i nakon što je pošiljka vraćena tuženiku bile su ispunjene pretpostavke za dostavu Odluke o otkazu putem oglasne ploče sukladno čl. 108. st. 6. Pravilnika o radu, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelju dostava Odluke izvršena 25. srpnja 2024. i da je posljednji dan roka za izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava iz čl. 133. st. 1. ZR istekao (ispravno) 9. kolovoza 2024. (ne 10. kolovoza 2024.). S obzirom da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava 6. rujna 2024. to je pravilan daljnji zaključak da je zahtjev podnesen nepravodobno, a kako zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev primjenom st. 3. citirane zakonske odredbe to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužbu za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu odbacio.

11. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva - za utvrđenje da radni odnos između stranaka nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao i povjeriti mu poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkaza te da mu uspostavi i prizna kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od otkaza ugovora o radu do povratka na posao uključujući sva prava iz radnog odnosa - ne postoji obveza traženja zaštite prava u strogo propisanim zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR, pa stoga propust tužitelja da tužbu podnese u zakonskom roku nema istu procesnopravnu posljedicu u odnosu na preostali zahtjev kao na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu.

11.1. Međutim, procesnopravne posljedice nepravovremenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu imaju materijalnopravni učinak na preostali zahtjev na način da ga čini neosnovanim, s obzirom da nakon što je odbačena tužba radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu ista u konkretnom slučaju i nadalje proizvodi pravne učinke i ima za posljedicu prestanak radnog odnosa između stranaka, radi kojeg prestanka tužitelj ne može ostvariti prava koja zahtijeva preostalim dijelom zahtjeva (za vraćanje na rad i priznavanje svih prava iz radnog odnosa) jer ih nema.

11.2. Dakle, prvostupanjski sud nije imao osnova odbaciti tužbu u odnosu na preostali zahtjev tužitelja, nego je bio dužan meritorno odlučiti o tom dijelu zahtjeva presudom (tako i VSRH u odluci od 11. veljače 2020. broj Rev-1778/2019-3). Međutim, kako tužitelj niti meritornim odlučivanjem ne može ostvariti pozitivnu pravnu zaštitu u odnosu na preostali dio zahtjeva iz razloga koji su navedeni pod toč. 11. 1. ovog obrazloženja, to činjenicom što je odbačena tužba (a trebao je biti odbijen zahtjev) prvostupanjska odluka nije donesena na štetu tužitelja.

12. U vezi odluke Ustavnog suda RH od 15. veljače 2022. broj U-III/3104/2020, na koju se poziva tužitelj navodeći da je u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji izraženo pravno shvaćanje da dostavljanje odluke o otkazu putem oglasne ploče poslodavca predstavlja pretjerani formalizam, valja istači da navedena odluka nije donesena niti u približno sličnoj činjeničnoj situaciji kao što je predmetna.

12.1. U navedenom postupku u kojem je odlukom Ustavnog suda RH od 15. veljače 2022. broj U-III/3104/2020 ukinuta presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1778/2019-3 od 11. veljače 2020., odluka o otkazu je dostavljena radniku koji je bio na bolovanju putem oglasne ploče iako je poslodavac bio obaviješten da radnika zastupa punomoćnik. Po ocjeni Ustavnog suda RH nije postojala zapreka izvršiti paralelnu dostavu te odluke radniku i njegovom opunomoćenom odvjetniku, odnosno za takvo postupanje poslodavca postojala je nužnost jer radnik koji je bio na bolovanju nije mogao „primiti“ odluku na taj način (isticanjem na oglasnoj ploči).

13. U konkretnom slučaju, a što prvostupanjski sud ne navodi iako je tuženik isticao tijekom postupka, dostava Odluke o otkazu je izvršena i punomoćnici tužitelja Ivani Dunger Dalbello (odvjetnici) preporučenom poštanskom pošiljkom broj RG488294855HR 22. srpnja 2024. Navedena odvjetnica se deklarirala tuženiku kao punomoćnica tužitelja u postupku koji je prethodio otkazu kada se interesirala o produljenju boravišne dozvole tužitelja te je tužitelja zastupala u sudskom postupku protiv tuženika radi povrede dostojanstva, a tijekom postupka tužitelj je potvrdio da ga je zastupala u ostvarivanju prava iz radnog odnosa prema tuženiku (u 5., 6. i 7. mjesecu 2024.).

13.1. S obzirom da je čl. 108. st. 7. Pravilnika o radu propisano da ako radnik ima punomoćnika da se dostava vrši osobi koja je temeljem pisane punomoći određena za punomoćnika, to valja zaključiti da je dostava Odluke o otkazu izvršena i punomoćnici tužitelja - 22. srpnja 2024.

13.2. Međutim, kako je tuženik Odluku o otkazu izvjesio na oglasnoj ploči čime se dostava smatra izvršenom protekom tri dana od stavljanja Odluke na oglasnu ploču, to se postupanjem tuženika in favorem tužitelju smatra da je dostava izvršena 25. srpnja 2024.

14. S obzirom na sve navedeno u okolnostima konkretnog slučaja ocjena je ovoga suda da tuženik nije tužitelju uskratio pravo na pristup sudu , nego da je postupanjem sukladno čl. 108. st. 4. i 6. Pravilnika o radu u vezi čl. 132. st. 1. ZR na zakoniti način , koji se ne može smatrati pretjerano formalističkim, izvršio tužitelju dostavu Odluke o otkazu, a što nije imalo za posljedicu onemogućavanje tužitelja u ostvarivanju prava na sudsku zaštitu.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380 toč. 2. u vezi čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku odluku pod toč. I. izreke.

16. Kako tužitelj sadržajno ne iznosi žalbene razloge u odnosu na odluku o troškovima postupka, a ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je odbio žalbu i u tom dijelu i potvrdio toč. II. i III. izreke rješenja primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Varaždinu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun