Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2659/2024.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. VA i dr., zbog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08, 112/12), odlučujući o žalbi okr. VA, podnijete po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog društva ĆA, IA, SA, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, odvjetnicima iz Garešnice, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: 45. Pp-1150/2023-12 od 6. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. VA i prvostupanjska presuda se potvrđuje, u odnosu na žaliteljicu.

II. Na temelju čl. 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 ) okr. VA obavezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. VA i okr. EA

proglašeni su krivima za djelo prekršaja iz članka 25. stavke 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, te su kažnjeni uz primjenu ublažavanja, okr. VA novčanom kaznom u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, a okr. EA novčanom kaznom u iznosu od 100,00 (sto) eura.

1.1. Okrivljenici su obvezani platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki okrivljenik.

2. Protiv te presude okr. VA je pravodobno podnijela žalbu po svom branitelju zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnost u presudi, i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona na koje upire žaliteljica. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno čl. 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

5.1. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem on ističe kako je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, budući se presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 90. istog Zakona. Žaliteljica ističe kako je Zapisnik o ispitivanju okrivljenice kod policije nezakonit dokaz.

5.2. U odredbi čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona je propisano da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način odnosno na nezakonitim dokazima. Prvostupanjski sud ne temelji svoju odluku o krivnji žaliteljice na ovom nezakonitom dokazu, već samo u t. 2. pobijane presude nabraja što je priloženo optužnom prijedlogu, pa tako i Zapisnik o ispitivanju okrivljenice, stoga je ovaj žalbeni navod neosnovan.

6. Neosnovano žaliteljica ističe kako je donošenjem presude povrijeđeno materijalno pravo, jer djelo činjeničnog opisa iz izreke presude ne sadrži sve bitne elemente prekršaja iz čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije, jer da činjenični opis u dijelu koji ju tereti navodi kao posljedicu da je kod II okr. izazvalo ponižavanje i uznemiravanje, dok zakonski opis prekršaja kao posljedicu propisuje žrtvi povrijeđeno dostojanstvo.

6.1. Naime, ponižavanje i uznemiravanje se apsolutno podvode pod povredu dostojanstva. Prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije dostojanstvo pojedinca štiti se upravo od oblika ponašanja koje stvaraju neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje. S obzirom je u pobijanoj presudi utvrđeno kako je žaliteljica svojim ponašanjem s ciljem prouzročenja ponižavanja na temelju razlike u nacionalnom i etničkom porijeklu povrijedila dostojanstvo, ovaj žalbeni navod žaliteljice je neosnovan.

7. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žaliteljice.

7.1. Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je cijenio obranu okrivljenika i ostale dokaze u predmetu spisa. Sud je opravdano u cijelosti prihvatio obranu okr. EA, koji je iznosio logičnu i uvjerljivu obranu, iznio je životnu dinamiku događaja, te nije bilo razloga sumnjati i vjerodostojnost njegovog iskaza. Žaliteljica je imala mogućnost iznositi svoju obranu, dostaviti pisanu obranu, te je na izravna pitanja suca odbila odgovarati. Dakle, nije iskoristila niti jedno zakonom dopušteno pravo kojim bi osporila djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret.

7.2. Dakle, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

7.3. Dakle, razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žaliteljica nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu u mjeru kazne, te je okrivljenici izrekao kaznu primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud izričući novčanu kaznu ispod minimalno propisane za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne.

8.1. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena, držeći de se kako opća svrha kažnjavanja iz čl. 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka ovog suda temelji se na odredbi čl.138. stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N. broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka iz čl. 138. stavke 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 50,00 eura, što je po stanovištu ovog suda primjereno s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenice.

10. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 24. kolovoza 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

DA, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.