Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-2837/2019-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci po sucu Milena Ivančević u pravnoj stvari tužitelja HS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Ivoni Rus, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku HSE, odvjet. u OD Porobija, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 09.srpnja 2026., u nazočnosti pun.tužitelja Ivone Rus, odvjetnice iz Rijeke i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 24.kolovoza 2026., temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2, 7, 23 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208839562/2007 od 17.travnja 2007. zaključen između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazano u valuti CHF koji glasi:
"…iznos kredita od 215.000,00 CHF sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja",
"…u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važeće na dan plaćanja za CHF, prvi anuitet iznosi 1.077,89 CHF",
"…izrijekom potvrđuju da pristupaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanaj ugovornih odnosa na temelju ovog ugovora"
II/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 31.627,35 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
2,58 € od 01.02.2008.
19,35 € od 01.03.2008.
10,42 € od 01.04.2008.
20,95 € od 01.10.2008.
49,93 € od 01.11.2008.
10,30 € od 01.12.2008.
70,44 € od 01.01.2009.
77,41 € od 01.02.2009.
55,10 € od 01.03.2009.
59,41 € od 01.04.2009.
61,88 € od 01.05.2009.
52,43 € od 01.06.2009.
56,63 € od 01.07.2009.
45,81 € od 01.08.2009.
57,48 € od 01.09.2009.
47,64 € od 01.10.2009.
55,04 € od 01.11.2009.
51,59 € od 01.12.2009
72,73 € od 01.01.2010.
85,20 € od 01.02.2010.
82,55 € od 01.03.2010.
96,40 € od 01.04.2010.
116,78 € od 01.05.2010.
125,82 € od 01.06.2010.
157,48 € od 01.07.2010.
147,04 € od 01.08.2010.
194,62 € od 01.09.2010.
167,64 € od 01.10.2010.
177,00 € od 01.11.2010.
208,72 € od 01.12.2010.
225,24 € od 01.01.2011.
197,17 € od 01.02.2011.
216,07 € od 01.03.2011.
201,44 € od 01.04.2011.
232,52 € od 01.05.2011.
289,01 € od 01.06.2011.
319,80 € od 01.07.2011.
385,21 € od 01.08.2011.
293,56 € od 01.09.2011.
246,94 € od 01.10.2011.
244,72 € od 01.11.2011.
247,12 € od 01.12.2011.
273,14 € od 01.01.2012.
279,97 € od 01.02.2012.
277,32 € od 01.03.2012.
271,26 € od 01.04.2012.
274,85 € od 01.05.2012.
281,86 € od 01.06.2012.
273,59 € od 01.07.2012.
273,74 € od 01.08.2012.
255,02 € od 01.09.2012.
268,14 € od 01.10.2012.
276,34 € od 01.11.2012.
272,24 € od 01.12.2012.
271,92 € od 01.01.2013.
256,09 € od 01.02.2013.
260,93 € od 01.03.2013.
276,55 € od 01.04.2013.
250,86 € od 01.05.2013.
251,24 € od 01.06.2013.
249,40 € od 01.07.2013.
250,09 € od 01.08.2013.
256,11 € od 01.09.2013.
264,08 € od 01.10.2013.
265,41 € od 01.11.2013.
275,58 € od 01.12.2013.
264,92 € od 01.01.2014.
16.500,54 € od 20.01.2014.
140,47 € od 01.02.2014.
143,13 € od 01.03.2014.
140,89 € od 01.04.2014.
135,81 € od 01.05.2014.
137,38 € od 01.06.2014.
140,04 € od 01.07.2014.
142,44 € od 01.08.2014.
143,28 € od 01.09.2014.
144,85 € od 01.10.2014.
149,21 € od 01.11.2014.
150,10 € od 01.12.2014.
150,48 € od 01.01.2015.
150,36 € od 01.02.2015.
150,36 € od 01.03.2015.
150,36 € od 01.04.2015.
150,36 € od 01.05.2015.
150,36 € od 01.06.2015.
150,36 € od 01.07.2015.
150,36 € od 01.08.2015.
150,36 € od 01.09.2015. godine
po stopi koja za period do 31.12.2007. godine iznosi 15%, za period od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine iznosi 14%, od 01.07.2011. nadalje iznosi 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 2 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208839562/2007 od 17.travnja 2007. zaključen između tužitelja i tuženika odnoseći se na redovnu kamatu koja glasi:
"…u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d."
IV/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.505,64 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
78,86 € od 01.11.2007.
78,85 € od 01.12.2007.
78,83 € od 01.01.2008.
78,82 € od 01.02.2008.
147,72 € od 01.03.2008.
147,70 € od 01.04.2008.
147,69 € od 01.05.2008.
147,67 € od 01.06.2008.
147,65 € od 01.07.2008.
147,63 € od 01.08.2008.
147,62 € od 01.09.2008.
147,59 € od 01.10.2008.
147,57 € od 01.11.2008.
147,54 € od 01.12.2008.
147,52 € od 01.01.2009.
147,50 € od 01.02.2009.
147,47 € od 01.03.2009.
147,44 € od 01.04.2009.
147,42 € od 01.05.2009.
147,39 € od 01.06.2009.
147,36 € od 01.07.2009.
199,32 € od 01.08.2009.
199,29 € od 01.09.2009.
199,26 € od 01.10.2009.
199,23 € od 01.11.2009.
199,20 € od 01.12.2009.
199,17 € od 01.01.2010.
199,13 € od 01.02.2010.
199,10 € od 01.03.2010.
199,06 € od 01.04.2010.
199,02 € od 01.05.2010.
198,98 € od 01.06.2010.
198,94 € od 01.07.2010.
198,90 € od 01.08.2010.
198,86 € od 01.09.2010.
198,81 € od 01.10.2010.
198,77 € od 01.11.2010.
198,72 € od 01.12.2010.
198,67 € od 01.01.2011.
198,62 € od 01.02.2011.
198,57 € od 01.03.2011.
198,51 € od 01.04.2011.
198,46 € od 01.05.2011.
198,40 € od 01.06.2011.
198,35 € od 01.07.2011.
173,02 € od 01.08.2011.
172,96 € od 01.09.2011.
92,28 € od 01.10.2011.
92,23 € od 01.11.2011.
92,18 € od 01.12.2011.
92,13 € od 01.01.2012.
92,08 € od 01.02.2012.
92,02 € od 01.03.2012.
91,97 € od 01.04.2012.
91,92 € od 01.05.2012.
91,86 € od 01.06.2012.
91,81 € od 01.07.2012.
91,75 € od 01.08.2012.
91,69 € od 01.09.2012.
91,63 € od 01.10.2012.
91,57 € od 01.11.2012.
91,51 € od 01.12.2012.
91,45 € od 01.01.2013.
91,39 € od 01.02.2013.
91,33 € od 01.03.2013.
91,26 € od 01.04.2013.
91,20 € od 01.05.2013.
91,14 € od 01.06.2013.
91,07 € od 01.07.2013.
91,00 € od 01.08.2013.
90,94 € od 01.09.2013.
90,87 € od 01.10.2013.
90,80 € od 01.11.2013.
90,73 € od 01.12.2013.
90,66 € od 01.01.2014. godine
po stopi koja za period do 31.12.2007. godine iznosi 15 %, za period od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine iznosi 14%, od 01.07.2011. nadalje iznosi 12%, a za slučaj promjene kamatne stope po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.753,04 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi,da je s tuženikom zaključio ugovor o namjenskom kreditu,17.4.2007.,radi kupovine stana za stanovanje,ugovor je zaključen uz valutnu klauzulu u CHF i promjenljivu kamatno stopu ,odlukom banke,da su takve odredbe u kolektivnom sporu utvrđene ništetnim,stoga traži isplatu ,koji je preplatio u odnosu na prvobitno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu,koji tz.,će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja,za slučaj da sud ne usvoji glavni tz.,postavlja i eventualno istaknuti tz.
2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare tražbine, prigovor nedostatka pravnog interesa, s obzirom da je kredit konvertiran i da je stranka obeštećena konverzijom, navodi da konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama, osporava dalje tijekom postupka ,da bi tužitelj bio potrošač, protivi se dokaznom prijedlogu tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, a ako sud odluči provesti, tada navodi da je potrebno vještačiti tzv.negativne razlike, odnosno one slučajeve u kojima je tužitelj manje platio u odnosu na početni otplatni plan,i iznos priznat tužitelju u konverziji od 60.366,23kn.
3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (list 18-20 spisa),uvid u Dodatak ugovoru o kreditu(list 21-24spisa) uvid u izračun konverzije (list 26-28 spisa),pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 29 spisa), uvid u dodatak ugovora o kreditu (list 22 spisa), uvid u promet po kreditu (list 29 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financijske Darinki Cimera, dipl.oec., (list 230-240 spisa), sastavni dio je i tabelarni prikaz , saslušan je tužitelj kao stanka (list 138 spisa).
4.Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi, da je kredit podigao za kupnju stana za stanovanje s rokom otplate od 30 godina, bio je vezan za valutnu klauzulu u CHF, u Ugovoru nije bilo navedeno kako će se mijenjati kamatna stopa, rata kredita iznosila je 4800,00 kuna prilikom zaključenja ugovora, dobio je otplatni plan, nakon nekog vremena rata je počela rasti tako da je narasla na 8000,00 kuna, kredit je podigao kod tuženika,jer je to bila njegova matična banka, kredit je konvertiran, konverzijom nije obeštećen, sjeća se, da je u banci rečeno ,da kamatna stopa može se mijenjati ali neznatno, nije upozoren na rizike radi ugovaranja kamatne stope, na sadržaj Ugovora i na sadržaj Anexa ugovora nije imao utjecaja, prilikom zaključenja Anexa nije se odrekao prava potraživati naknadu štete,kako je rata znatno rasla,morao je odseliti iz RH radi zaposlenja i ,jer više nije mogao plaćati kredit i stan je iznajmio,kredit je vratio nakon konverzije. konverziju kredita je prihvatio s obzirom da je bila vezana na valutu EUR pa je vjerovao da EUR neće imati oscilacije kao što ima CHF u pogledu rasta tečaja, nakon što je rata kredita počela znatno rasti išao je u banku vidjeti što se može učiniti, ali je bankarica kazala da se tu ne može učiniti ništa.
5.Uvidom u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darinke Cimera, dipl.oec., sud utvrđuje, da je tužitelj preplatio kamatu u odnosu na prvobitno ugovorenu u iznosu od 10.505,64 Eur-a,po osnovi tečajne razlike izvršena je preplata u odnosu na prvobitno ugovoreni tečaj od 31.627,35 Eur-a,tuženik je prilikom konverzije tužitelju priznao preplatu u iznosu od 60.366,23 kn/7905/61 Eur.
6.Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, sukladno istom je 16.2.2026., precizirao tužbeni zahtjev kao u podnesku (list 246-250 spisa), tuženik je prigovorio matematičkom izračunu,jer da je vještak trebao od izvršenih preplata oduzeti iznos priznat u konverziji,predlaže dopunsko vještačenje na te okolnosti,protivi se preinaci tz.,i ističe prigovor zastare za preinačeni dio tužbe i tz.,istče procesni prigovor radi prebijanja s osnova negativne razlike.
7.Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika,dopunskim vještačenjem,jer isti drži suvišnim i nepotrebnim,vještak je u cijelosti postupila po zadaći suda,sukladno prijedlogu stranaka.Sud je dopustio preinaku tužbe,drži da je svrhovita za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka,osim toga,tužitelj je iz iste činjenične i pravne osnove potraživao utuženi iznos,koji je precizirao nakon provedenog financijskog vještačenja.
8. Sud je stava, da ne bi bio osnovan prigovor tuženika da u ovom ugovornom odnosu tužitelj nije dokazao status potrošača. Prema odredbi čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a uvidom u Ugovor o kreditu, koji su zaključile parnične stranke, sud utvrđuje, da je kredit stambeni, što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao stranke, tužitelj je vjerno iskazivala pred sudom iz kojeg razloga se odlučio za podizanje predmetnog kredita kod tuženika, sud vjeruje iskazu tužitelja, jer je potkrijepljen i materijalnom dokumentacijom u spisu,pa prigovor tuženika sud cijeni paušalim i ničim dokazanim. Sud dalje utvrđuje,uvidom u naprijed cit.,materijalnu dokumentaciju i cijeneći iskaz tužitelja uvjerljivim i istinitim,da je tuženik sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate,tečaja i mjesečne rate, jer, iz ugovora nije vidljivo, da bi bila utvrđena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamate, pa je stoga tuženik na takav način tužitelju nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tako bez pravnog osnova, tuženik stekao veći iznos radi preplaćene kamate zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Iz odluke Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, pravomoćno je utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne a prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kroz primjenu odredbe čl. 322 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok odredba čl. 324 st. 1 ZOO-a, normira, da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća ponuda zbog koje je ugovor sklopljen.
9. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na odredbu čl. 502.c ZPP-a, što je po stavu ovog suda osnovano, jer odredba čl. 502.c ZPP-a normira, da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi, u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Osim toga i odredba čl. 118 ZZP-a,normira , da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106 st.1 ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa iz čl.106 st.1 ZZP-a, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužitelj potražuje preplaćeni iznos i s osnova tečajne razlike, a prema pravnom stajalištu VS RH u odluci Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., banke su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ili u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time banke postupale suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbi čl. 83 ZZP-a, trgovac je u obvezi potrošaču dostaviti obavijest o financijskoj usluzi koja je predmet ugovora, opis osnovnih obilježja financijske usluge, ukupnu cijenu koju je potrošač dužan platiti za tu uslugu, naznaku da financijska usluga uključuje financijske instrumente povezane sa posebnim rizikom koji proizlazi iz specifičnosti tog instrumenta, te , ako je potrebno naznaku da cijena ili rezultati financijske usluge ovise o promjenama na financijskom tržištu na koje trgovac nema utjecaja, naznaku da dosadašnja cijena i rezultati financijske usluge nisu pokazatelj buduće cijene i budućih rezultata te financijske usluge. Međutim, sve navedeno tuženik nije dokazao da je dostavio tužitelju, niti je predložio provođenje dokaza na te okolnosti, stoga je sud stava, da je tužitelj i u ovome dijelu dokazao osnovanost potraživanja. Po stavu suda, predmetni ugovor bio je opterećen sa dva bitna promjenjiva elementa, a to je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Kroz primjenu odredbe čl. 22 st. 1 ZOO-a (NN 35/05), valutna klauzula je zaštita stvarne vrijednosti vjerovnikove novčane tražbine, odnosno, održavanje one vrijednosti kakva je postojala u trenutku zasnivanja ugovornog odnosa, kao i osiguranje ravnopravnosti stranaka i jednake vrijednosti ugovornih činidbi i održavanja ugovorne ravnoteže, a nikako narušavanje načela ekvivalentnosti činidbi, niti na štetu vjerovnika, niti na štetu dužnika, jer je cilj valutne klauzule zaštitni, a ne profitni, odnosno valutna klauzula ne može postati sredstvo remećenja ugovorne ravnoteže i remećenja ravnopravnosti stranaka. Prema odredbi čl. 52 ZZP-a, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a što se "a contrario" zaključuje, da su nepoštene odredbe ugovora koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, a odredba čl. 55 st. 1 ZZP-a, normira, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da se kamatna stopa mijenja prema odluci banke,stoga po stavu suda, ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo, da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke, u predmetnom ugovoru nisu vidljivi kriteriji prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope,niti je bilo vidljivo iz ugovora o krediti,kako će se mijenjati tečaj CHF.
10. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije,prihvatio je tužitelj,dok je tuženik paušalno osporio,sud je isti prihvatio,jer je vještak u cijelosti postupila po zadaći suda.
11. Sud je tužitelju na tako dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog uplaćenog anuiteta do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.
12. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik , jer prema objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05 (čl. 104 st. 1 ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema odredbi čl. 225 ZOO-a, tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen kakav drugi rok zastare. Prema pravnom shvaćanju VSRH u odluci Rev-2245/2017 pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, dovodi se do prekida zastare sukladno čl.241ZOO-a i zastarni rok kod individualnih restitucijskih zahtjeva počinje ponovo teći u trenutku kada ta odluka postane pravomoćna. Presudom VTS-a,PŽ-6632/2017 od 14.6.2018 potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013,u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,uz koju je vezana glavnica švicarski franak(valutna klauzula),stoga za ovo potraživanje ne bi bio osnovan prigovor zastare,jer je tužba podnesena 11.6. .2019.,dakle u okviru zastarnog roka od 5 godina. Presudom VTS-a, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.,potvrđena je presuda P- 1401/12 u t.2 izreke,glede potraživanja s osnova preplaćene kamate, a kako je tužba podnesena 11.6.2019., dakle unutar zastarnog roka od pet godina, stoga je neosnovan prigovor zastare za potraživanje s osnova preplaćene kamate.
13. U odnosu na prijedlog tuženika ,da je potrebno od preplate odbiti iznos priznat u konverziji i negativnu razliku,sud nije cijenio,i nije o tome odlučivao,jer prema recentnoj sudskoj praksi VSRH,Rev549/23-4, od 18.12.2023.,u postupovnopravnom smislu sudski prijeboj ne postoji,ako ga tuženik nije na nesumnjiv način istaknuo i određeno naveo koju tražbinu stavlja u prijeboj,a jednako tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj,odnosno ,ako nije podnesena protutužba,tada nema niti postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ,odnosno neosnovanosti tuženika na ime restitucije s negativnim tečajnim razlikama temeljem ništetnih ugovornih odredbi, niti je tuženik do zaključenja prethodnog postupka podnio protutužbu za preplatu priznatu u konverziji.
14. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 265 spisa: i to za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 500,00 EUR Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava obrazloženog podnesaka od 16.1.2020.,500,00 EUR Tbr.8/1 Tarife, trošak pristupa na ročište 27.3.2025 i 28.8.2025 svako ročište u iznosu od 500,00 EUR Tbr. 9/1 Tarife, i 1000Eur-a ,na svako ročište (16.2.2026, i 9.7.2026,.), što iznosi 3000,00 EUR, uvećano za trošak pristojbe na tužbu Tbr. 1/1 Tarife 353,04 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 400,00Eur-a,, što sveukupno iznosi 3.753,04 Eur-a.
16. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, prema tz, kroz primjenu odredbe čl. 151 st.3 ZPP-a i čl.30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
U Opatiji, 24.kolovoza 2026.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
