Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-310/2020-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MARKEL d.o.o., OIB 23922029262, Varaždin, A. Stepinca 7, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Sevšek i dr., iz Varaždina, protiv tužene ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Horvat&Zebec&Bajsić Bogović j.t.d., iz Varaždina, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 8. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te objave presude dana 24. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1/ Utvrđuje se da je tužitelj MARKEL d.o.o., OIB 23922029262, Varaždin, A. Stepinca 7 vlasnik dijela čkbr. [katastarska čestica], opisane kao TRGA BANA JELAČIĆA površine 234 m2, dvorište površine 84 m2, gospodarska zgrada površine 27 m2, kuća, [adresa] površine 123 m2, ukupne površine 234 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; dijela čkbr. [katastarska čestica], opisane kao TRG BANA JELAČIĆA površine 233 m2, dvorište površine 217 m2 i gospodarska zgrada površine 6 m2, ukupne površine 223 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; te cijele čkbr. [katastarska čestica], opisane kao TRG BANA JELAČIĆA površine 28 m2, dvorište površine 14 m2 i gospodarska zgrada površine 14 m2, ukupne površine 28 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; i to u površini od 211 m2.
2/ Nalaže se brisanje prava vlasništva tuženice ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje je upisano na dijelu čkbr. [katastarska čestica], opisane kao TRGA BANA JELAČIĆA površine 234 m2, dvorište površine 84 m2, gospodarska zgrada površine 27 m2, kuća, [adresa] površine 123 m2, ukupne površine 234 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; dijela čkbr. [katastarska čestica], opisane kao TRG BANA JELAČIĆA površine 233 m2, dvorište površine 217 m2 i gospodarska zgrada površine 6 m2, ukupne površine 223 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; te cijele čkbr. [katastarska čestica], opisane kao TRG BANA JELAČIĆA površine 28 m2, dvorište površine 14 m2 i gospodarska zgrada površine 14 m2, ukupne površine 28 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; te upis tužitelja MARKEL d.o.o., OIB 23922029262, Varaždin, A. Stepinca 7, kao vlasnika navedenih nekretnina u površini od 211 m2.
3/ Međa između dijela čkbr. [katastarska čestica], opisane kao TRGA BANA JELAČIĆA površine 234 m2, dvorište površine 84 m2, gospodarska zgrada površine 27 m2, kuća, [adresa] površine 123 m2, ukupne površine 234 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice i tužitelja određuje se po postojećoj međi čkbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i čkbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u ravnoj liniji u smjeru jug-jugoistok prema zapad-sjeverozapad.
4/ Tuženica ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna je tužitelju MARKEL d.o.o., OIB 23922029262, Varaždin, A. Stepinca 7, predati u posjed nekretnine navedene u to. 1. i 2. ove presude.
5/ Tuženica ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna je tužitelju MARKEL d.o.o., OIB 23922029262, Varaždin, A. Stepinca
7, naknaditi troškove ovog postupka.",
kao neosnovan.
II/ Nalaže se tužitelju da na ime troškova ovog postupka isplati tuženoj iznos od 1.625,00 eura (tisuću šesto dvadeset pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tužene radi utvrđenja pravo vlasništva na nekretnini koja je upisana u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], dvorište na Banskom trgu (AI) i jednokatna kuća broj 94 na Banskom trgu na čkbr. [katastarska čestica] (AII) površine 93 čhv odnosno 340 m2, a koja odgovara sadašnjoj cijeloj čkbr. [katastarska čestica], kuća na [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), čkbr. [katastarska čestica] zgrada i dvorište površine 130 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) te dijelu čkbr. [katastarska čestica], kuća i gospodarska zgrada te dvorište u površini od 174 m2. Nadalje da je tužena vlasnica nekadašnje čkbr. [katastarska čestica] u površini od 74 čhv dok je sada upisana kao vlasnika čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] koje su obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju). Također da su sadašnji čkbr. [katastarska čestica] nastale parcelacijom predmetne stare nekretnine. Tužitelj navodi da među strankama i nije bilo sporno da je upravo on sada vlasnik sadašnje čkbr. [katastarska čestica], međutim da između stranaka postoji spor vezano na vlasništvo preostalih novonastalih nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica]. Tužitelj potom navodi historijat predmetnih nekretnina i to na način da je rješenjem broj 03 - 6014/1-1959 od 1. srpnja 1959. Narodne Republike Hrvatske, Kotar [adresa], Narodni odbor Općine Varaždin, Odbor za financije izvršena nacionalizacija čkbr. [katastarska čestica] sa 167 čhv, a koja je bila u vlasništvu FĆ te postala i društveno vlasništvo, dok su raniji vlasnici zadržali pravo raspolaganja. Nadalje da je nakon smrti FĆ navedena nekretnina temeljem rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Varaždinu br. O.479/60-5 od 20. kolovoza 1960. pripala njegovim nasljednicima FĆ, ČĆ i IĆ, svakome u 1/3 dijela. Nasljednici su u veljači 1961. sklopili ugovor o razvrgnuću, tako da su od dosadašnje čkbr. [katastarska čestica] nastale dvije nove parcele i to čkbr. [katastarska čestica] u površini od 93 čhv, koja je pripala FĆ i IĆ na jednake dijelove te čkbr. [katastarska čestica] u površini od 74 čhv, a koja je pripala ČĆ u 1/1 dijela. Nova čkbr. [katastarska čestica] je ostala upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], a nova čkbr. [katastarska čestica] je upisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]. Potom su FĆ i IĆ u siječnju 1968. prodali svoju nekretninu čkbr. [katastarska čestica] UĆ i EĆ, a u istom razdoblju je i kuća na toj nekretnini tzv. [adresa] dobila status spomenika kulture i stavljena pod posebnu zaštitu Općine Varaždina ko ja na istoj ima pravo prvokupa. [adresa]. Z i EĆ zaključuju s Općinom Varaždin zamjedbeni ugovor kojom predmetnu nekretninu 170/1 predaju Općini Varaždin i u zamjenu dobivaju dvosobni stan. Konačno u veljači 1971. poduzeće za stambenu privredu Varaždin uz suglasnost Skupštine Općine Varaždin prodaje predmetnu nekretninu čkbr. [katastarska čestica] trgovačkom društvu Meblo iz Nove Gorice. Tijekom 1998.-2001. pak je ta nekretnina prodana hrvatskom dijelu predmetnog društva TD Meblo Trade iz Zagreba. Potom 2011. kupuje predmetnu nekretninu ovdje tužitelj te se i upisuje kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Tužitelj navodi također i da je vlasnica čkbr. [katastarska čestica] Dragica Levačić 1997. podnijela zahtjev za denacionalizaciju građevinskog zemljišta navodeći da koristi cijelu čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 167 čhv te je i zatražila povrat iste iako obzirom na razvrgnuće nije mogla koristiti obje nekretnine. ČĆ je i rješenjem iz 2001. izvršen povrat dijela od 165 m2 dvorišta na čkbr. [katastarska čestica], ali i dijela od 130 m2 na čkbr. [katastarska čestica]. Međutim prilikom provedbe navedenog rješenja je po mišljenju tužitelja učinjena greška te je tužena upisana na većoj površini nego što joj je vraćeno prilikom denacionalizacije. Tužitelj također izjavljuje i prigovor na izmjeru novih čkbr. [katastarska čestica], a također je i protiv tužene pokrenuo postupak za uređenje međe koji se vodio kod ovog suda pod br. R1-210/2015 i pravomoćno je dovršen rješenjem Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-536/2019 od 16. siječnja 2020., a tim je rješenjem uređena međa između nekretnina tužene čkbr. [katastarska čestica] te nekretnine tužitelja čkbr. [katastarska čestica], a sada čkbr. [katastarska čestica] pravcem A-B-C-D-E skice mjerničkog vještaka Bojana Škvorca od 18. listopada 2018. Po dovršenju naprijed navedenog vanparničnog postupka je tužena pokrenula postupak radi utvrđenja prava služnosti temeljem dosjelosti za svoje nekretnine. Tužitelj imajući u vidu naprijed izneseno o povijesnom nastanku sada postojećih nekretnina tvrdi da je on doista vlasnik cijele čkbr. [katastarska čestica], a koja sada nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica] i kojoj pripadaju dijelovi sadašnjih čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te slijedom toga i utvrđenje da bi međa između nekretnina stranaka trebala ići drugačijim pravcem u odnosu na među koja je uređena u postupku uređenja međe. Slijedom navedenog je i podnio navedenu tužbu temeljem odredbe iz čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tražeći da se utvrdi vlasnikom na cijelo nekadašnjoj čkbr. [katastarska čestica], a koja sada uključuje cijelu čkbr. [katastarska čestica], cijelu čkbr. [katastarska čestica] te dio sadašnje čkbr. [katastarska čestica] te da se slijedom toga briše pravo vlasništva tužene na čkbr. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama kao i da se promijeni međašna linija između nekretnina stranaka sukladno pravu vlasništva tužitelja, a to u odnosu na među koja je uređena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. R1-210/15 od 10. svibnja 2018., zatim da se tuženoj naloži predaja predmetnih nekretnina tužitelju u posjed i konačno da se tužena obveže na naknadu troškova tužitelju.
2. Podneskom predanim na ročištu 17. listopada 2022. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je ustvari u sam zahtjev naveo sada postojeće oznake predmetnih nekretnina.
3. U odgovoru na tužbu tužena je u cijelosti osporila navode tužitelja, a naročito njegovu tvrdnju da bi isti bio zakinut za svoju nekretninu nastankom novih čkbr. [katastarska čestica]. Također je istaknula da su temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Varaždinske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove br. UP/1942-05/97-01/171, Urbroj: 2186-06-01-99-4 od 8. veljače 1999. pravnoj prednici tužene MĆ vraćene u vlasništvo nekretnine koje su nacionalizirane njezinom pok. ocu FĆ i to čkbr. [katastarska čestica] dvorište sa 165 m2, sada identično čkbr. [katastarska čestica] te dio čkbr. [katastarska čestica] dvorište od 130 m2, a koji dio je identičan čkbr. [katastarska čestica]. Isto tako tužena navodi da je kod ovoga suda vođen i postupak radi smetanja posjeda između istih stranaka , a u kojem postupku je tužba tamo tužitelja Markel d.o.o. odbijena rješenjem br. P- 1279/14-33 od 3. ožujka 2017. te je predmetno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2450/17-2 od 29. rujna 2017., a to sa zahtjevom da bi ga ovdje tužena smetala u posljednjom mirnom posjedu čkbr. [katastarska čestica] navozeći građevinski materijal i parkiranjem građevinskim vozilima i stavljanjem prepreka na njegovo parkirano vozilo na predmetnoj nekretnini onemogućavajući izlaz vozila tužitelja s te nekretnine kao i da joj se zabrani buduće takvo i slično smetanje. Isto je osporila tvrdnje tužitelja da bi mu njegov prednik TD Meblo Trade prilikom predaje nekretnine pokazao i dio dvorišta tužene da predstavlja njegovu nekretninu već mu je tek predana snimka iz zraka gdje se vidjelo gdje su parkirana vozila njegovog prednika. Stoga tužena i tvrdi da tužiteljev prednik nije njemu nikako mogao prenijeti više prava nego što ih je i sam imao. Uostalom navedene činjenice su utvrđivane i u postupku uređenja međe, a također i u postupku smetanja posjeda, a tužitelj je imao mogućnost na drugi način ostvarivati svoja prava ukoliko je smatrao da su mu ista povrijeđena upisom u zemljišnu knjigu. Osporila je također i zahtjev tužitelja koji se odnosi na promjenu međe između nekretnina stranaka navodeći da se međa ipak uređivala u sada pravomoćno dovršenom sudskom postupku, a također je osporila sve ostale navode vezane na postupak utvrđenja prava služnosti te je konačno i predložila odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog uz obvezu tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.
4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u priklopljene predmete ovom predmetu i to ovosudni predmet br. P-167/2020, R1-210/15 i P-1279/14, a također i u dokumentaciju dostavljenu od strane stranaka u ovaj predmet te naročito u nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka.
5. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to temeljem odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
6. Iz provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno:
- da su nekretnine stranaka sadašnjih oznaka čkbr. [katastarska čestica] (tužena) te čkbr. [katastarska čestica] (tužitelj) prvotno bile dio nekadašnje nekretnine čkbr. [katastarska čestica], u naravi jednokatna kuća broj 94 i gospodarske zgrade na Banskom trgu sa svim ostalim zgradama te zemljište sa 167 čhv, a koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na vlasnika FĆ koji je umro **.**.1960.,
- da je predmetna nekretnina nacionalizirana temeljem rješenja Narodne Republike Hrvatske, Kotar [adresa], Narodni odbor Općine Varaždin, Odjel za financije br. 03-61014/1-1959 od 1. srpnja 1959.,
- da su predmetnu nekretninu po smrti FĆ temeljem rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Varaždinu br. O-479/60-5 od 20. kolovoza 1960. naslijedili FĆ, ČĆ MĆ i IĆ, djeca pok. FĆ i to svaki u 1/3 dijela time da im je u vlasništvo pripala jednokatna kuća, zatim gospodarske zgrade te sve ostale zgrade na predmetnoj nekretnini kao i pravo korištenja zemljišta na toj nekretnini sa 167 čhv, a to dok na tom zemljištu postoji zgrada,
- da su nasljednici pok. FĆ dana 9. veljače 1961. sklopili ugovor o razvrgnuću predmetne zajednice nekretnina i to tako da je ČĆ pripao dio koji je dobio novu oznaku i to čkbr. [katastarska čestica], dvorište na Banskom trgu sa 74 čhv u cijelosti, a TĆ i IĆ preostali dio čkbr. [katastarska čestica] pod istom oznakom, a koji se sastoji od jednokatne kuće broj 94 i prava korištenja preostalog zemljišta na čkbr. [katastarska čestica] u površini od 93 čhv na jednake dijelove,
- da su FĆ i IĆ prodali svoju nekretninu sa pravom korištenja UĆ i EĆ temeljem kupoprodajnog ugovora od 18. siječnja 1968.,
- da su UĆ EĆ i Z dana 5. listopada 1970. sa Općinom Varaždin zaključili zamjedbeni ugovor temeljem kojeg ugovora su Općini Varaždin predali u vlasništvo jednokatnu stambenu kuću broj 94 na Banskom trgu izgrađenu na čkbr. [katastarska čestica] sa 93 čhv, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok je Općina Varaždin u predala u vlasništvo Valjak Boženi i Ferdinandu jedan dvosobni stan i jedan lokal u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa pravom korištenja zemljišta potrebnog za upotrebu tih prostorija,
- da je Općina Varaždin putem poduzeća za stambenu privredu Varaždin dana 19. ožujka 1971. prodala TD Meblo tovarna pohištva Nova Gorica poslovni objekt na [adresa] u [adresa] (bivša [adresa]) sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] u površini od 93 čhv te pravo korištenja zemljišta na predmetnoj parceli dok se kupac obvezao dozvoliti prolaz dvorišnom stanaru na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je dana 25. ožujka 1998. zaključen kupoprodajni ugovor između prodavatelja Meblo Holding i kupca Meblo Trade kojim je prodavatelj prodao jednokatnu kuću broj 94 na Banskom trgu na čkbr. [katastarska čestica] kao i pripadajući dio zemljišta koji služi toj kući time da je nakon navedenog kupoprodajnog ugovora zaključen aneks tom kupoprodajnom ugovora dana 25. travnja 2001., a na navedeni kupoprodajni ugovor je dana suglasnost Ministarstva pravosuđe, Uprave i lokalne samouprave. Navedenim aneksom je usklađen opis predmeta prodaje na način da je predmet prodaje ustvari kuća, a ne i pripadajući dio zemljišta,
- da je Meblo Trade dana 8. travnja 2011. prodao ovdje tužitelju nekretninu u naravi dvorište i poslovni prostor i to čkbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište na Banskom trgu sa 93 čhv i jednokatnu kuću broj 94 na Banskom trgu na čestici broj 170/1,
- da je objekt na čkbr. [katastarska čestica] tzv. [adresa] , upisana 1968. kao spomenik kulture, a 9. travnja 2003. je na istome zabilježeno svojstvo kulturnog dobra,
- da je prednica tužene MĆ dana 6. lipnja 1997. podnijela zahtjev za naknadu oduzete imovine, a koji se zahtjev odnosio na nacionalizirano zemljište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] od 167 čhv, a na kojoj parceli su se nalazile zgrade i tzv. [adresa] navodeći da je predmetnu nekretninu naslijedila sa bratom i sestrom na jednake dijelove kao nacionaliziranu imovinu time da su oni kao nasljednici razvrgnuli predmetnu suvlasničku zajednicu na način da je njoj pripalo dvorište u cijelosti sa dijelom zgrada dok je bratu i sestri pripala [adresa] time da je ona nakon toga u cijelosti samostalno uživala cijelo dvorište,
- da je Republika Hrvatska, Županija Varaždinska, Ured za imovinsko-pravne poslove rješenjem Klasa: UP/II-942-05/97-01/171, Urbroj: 2186-06-01-99-4 od 8. veljače 1999. vratila MĆ u vlasništvo imovinu nacionaliziran u prijašnjem vlasniku njezinom pok. ocu TĆ i to dio čkbr. [katastarska čestica], dvorište od 165 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] sa novom katastarskom oznakom čkbr. [katastarska čestica] te dio čkbr. [katastarska čestica], dvorište od 130 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je identičan tadašnjoj čkbr. [katastarska čestica] dvorište od 130 m2,
- da je tužitelj pokrenuo sudski postupak protiv tužene radi smetanja posjeda koji se postupak vodio kod ovog suda br. P-1279/14, a to na čkbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište na Banskom trgu te je navedeni postupak pravomoćno dovršen rješenjem broj 23 P-1279/14-31 od 3. ožujka 2017. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a navedeno rješenje je i potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. 1 Gž-2450/2017-2 od 29. rujna 2017.,
- da je tužitelj protiv prednice tužene MĆ pokrenuo i postupak radi uređenja međe između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te 1502/3 prijedlogom od 11. siječnja 2013., a koji postupak je prekinut rješenjem br. 1 R1-16/13-16 od 12. ožujka 2014. radi smrti protustranke MĆ time da je isti nastavljen rješenjem br. 1 R1-16/13-17 od 13. studenog 2015. kada je pozvana na postupak nasljednica pok. MĆ, ZĆ, ovdje tužena,
- da je u predmetu br. R1-210/15 (nova oznaka predmeta br. R1-16/13) doneseno rješenje o uređenju međe pod br. R1-210/15-24 od 10. svibnja 2018. kojim je međa između nekretnina stranaka uređena temeljem pravične ocjene suda i to tako da ide pravcem naznačenim slovima A-B-C-D-E skice izmjere mjerničkog vještaka Bojana Škvorca od 10. svibnja 2018. i to tako da su toč. A -B-C označene oznakama u vidu drvenih kolčića dok toč. D-E predstavljaju ugao zida Lisakove kule time da su stranke dobile upozorenje na mogućnost pokretanja parničnog postupka prema odredbi iz čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ujedno je rješenje o uređenju međe potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-536/2019-2 od 16. siječnja 2020.,
- da je tužitelj temeljem naprijed citiranog rješenja o uređenju međe pokrenuo ovaj sudski postupak,
- da je tužena dana 14. travnja 2020. protiv ovdje tužitelja pokrenula sudski postupak radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti, puta, progona i prolaza preko nekretnine tuženika ranije oznake čkbr. [katastarska čestica], a sada 1502/2 za korist čkbr. [katastarska čestica], a koji se predmet vodio pod br. P-167/20 te je u tom predmetu i donesena presuda broj 7 P-167/20-19 od 1. ožujka 2022. i koja presuda je postala pravomoćna dana 18. ožujka 2022.
7. Sporno je između stranaka da li je tužitelj vlasnik dijela sadašnje čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te cijele sadašnje čkbr. [katastarska čestica].
8. Iz provedenih dokaza sud je prije svega utvrdio da su se na nekadašnjoj čkbr. [katastarska čestica], a koja je bila u vlasništvu prednika stranaka u cijelosti sada pok. FĆ i kojemu je ista nacionalizirana 1959. nakon nacionalizacije dogodile višekratne promjene u površini i obliku te nekretnine, a također je došlo i do promjena u brojčanim oznakama predmetne nekretnine s tim da je zemljišno-knjižno stanje, što se tiče čkbr. [katastarska čestica], nepromijenjeno od provedbe razvrgnuća stare čkbr. [katastarska čestica] na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] koje razvrgnuće je bilo dana 9. veljače 1961., a što znači da je ustvari od tada u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana tada nastala čkbr. [katastarska čestica] na kojoj je trenutno upisan upravo tužitelj kao vlasnik kako to proizlazi iz zk. izvatka koji se nalazi u omotnici na listu 8 spisa. Međutim iz ostale dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, a također i iz ostalih sudskih predmeta koji su se vodili između stranaka te naročito iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka Bojana dipl. ing. Škvorca u ovom predmetu, ali i u predmetima br. P-1279/14 te R1-210/15 sud je utvrdio da se stvarno stanje predmetne nekretnine itekako mijenjalo, a prvenstveno su se mijenjale same oznake nekretnina jer je iz nekadašnjih čkbr. [katastarska čestica] su nastale nove čkbr. [katastarska čestica] te konačno je od dijela čkbr. [katastarska čestica] i cijele 1501/3 su nastale čkbr. [katastarska čestica], a kako to proizlazi i iz skice identifikacije sa lista 2 spisa. Što se tiče promjene vlasništva prvenstveno zgrade na sadašnjoj čkbr. [katastarska čestica] ([adresa]) iz katastarskih promjena te priležećih ugovora o promjeni prava vlasništva jasno proizlazi da je predmetnim kupoprodajnim i zamjedbenim ugovorima preneseno prvenstveno pravo vlasništva na zgradi [adresa], a dapače pravo korištenja za predmetnu Lisakovu kulu čak nije niti prodano predniku tužitelja Meblo Trade, što je vidljivo iz aneksa kupoprodajnom ugovoru od 25. travnja 2001. kojim aneksom je upravo promijenjen predmet prodaje i to na način da je predmet prodaje isključivo kuća, a ne i pripadajuće zemljište iako je naznačeno da se prodaje jednokatna kuća broj 94 na čkbr. [katastarska čestica] i dvorište ukupne površine 93 čhv, međutim u naravi to predstavlja kuću kako je to specificirano u čl. 2. Aneksa koji se nalazi u omotnici na listu 8 spisa. To bez obzira što je doista ugovorom od 19. ožujka 1971. zaključenim između poduzeća za stambenu privredu Varaždin i trgovačkog društva Meblo tovarna pohištva prema čl. 1. Ugovora prodan kako poslovni objekt sagrađen na čkbr. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 93 čhv i pravo korištenja zemljišta na navedenoj parceli 170/1 k. o. [katastarska općina].
9. Nadalje se ističe da je doista tijekom godina došlo do promjena oznaka predmetnih parcela i to nakon razvrgnuća provedenog 1961. kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka te su tada čkbr. [katastarska čestica] dobile oznake čkbr. [katastarska čestica], a što je i prikazano u skici izmjere od 27. listopada 1986. kada je navedena skica i ucrtana u katastarskom operatu (list 237 spisa). To znači da od toga dana u svakom slučaju više ne postoji niti u katastarskom operatu dotadašnja čkbr. [katastarska čestica] već naprijed naznačene nekretnine. Također kao posjednici su po promjeni mjernih oznaka upisani prednik tužitelja na čkbr. [katastarska čestica] te prednica tužene na čkbr. [katastarska čestica]. Također se napominje da je praktično istovremeno sa prodajom čkbr. [katastarska čestica] od strane TD Meblo tovarna pohištva kupcu TD Meblo Trade rješavan i zahtjev denacionalizaciju čkbr. [katastarska čestica] koji je podnesen od strane prednice tužene MĆ i po kojem zahtjevu je doneseno rješenje od 8. veljače 1999. kojim je MĆ izvršen povrat nacionalizirane imovine njezinom ocu TĆ i to dio čkbr. [katastarska čestica] dvorište od 165 m2, a koji predstavlja novu čkbr. [katastarska čestica] i dio čkbr. [katastarska čestica] dvorište od 130 m2, a koji dio predstavlja novu čkbr. [katastarska čestica]. Prema tome prednica tužene ustvari formalno postaje vlasnica cijelih novih čkbr. [katastarska čestica] upisom u zemljišne knjige kao vlasnica navedenih nekretnina, a to nakon što je rješenje o povratu postalo pravomoćno 10. listopada 2002. (omotnica iz lista 23 spisa). Nema dvojbe da se upravo temeljem navedenog rješenja te po smrti svoje majke MĆ tužena upisala kao vlasnica na predmetnim nekretninama u zemljišne knjige u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 77 u R1-210/15), a navedena promjena je evidentirana i u katastarskom operatu (listovi 166 i 187 spisa). Dakle kada se uzmu u obzir svi pravni poslovi, a naročito kupoprodajni ugovori te rješenje o denacionalizaciji se nedvojbeno može utvrditi da je tužitelj vlasnik isključivo čkbr. [katastarska čestica] dok je tužena vlasnik čkbr. [katastarska čestica] te novo formiranih čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]. Doduše tu treba uzeti u obzir da je u međuvremenu proveden postupak uređenja međe po prijedlogu ovdje tužitelja između njegove čkbr. pod starom oznakom 170/1, a koja nekretnina ustvari u vrijeme pokretanja tog postupka više nije niti postojala realno već je i tada imala oznaku čkbr. [katastarska čestica] te nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i tadašnja čkbr. [katastarska čestica] i ta međa je uređena rješenjem ovog suda broj 1 R1 -210/15-24 od 10. svibnja 2018. temeljem pravične ocjene suda s tim da je tim rješenjem promijenjena katastarska međa, a koja je prije donošenja predmetnog rješenja išla pravcem G-H-D-E tako da nakon donošenja predmetnog rješenja ide pravcem A-B-C- D-E te je ustvari jedan dio čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] pripojen čkbr. [katastarska čestica]. Kao što je već rečeno navedeno rješenje o uređenju međe je postalo pravomoćno, a tužitelj nezadovoljan tim rješenjem je pokrenuo ovaj postupak i to smatrajući da je upravo on vlasnik cijele čkbr. [katastarska čestica], ali i dijela čkbr. [katastarska čestica] pozivom na kupoprodajni ugovor koji je zaključio sa TD Meblo Trade. Navedeni ugovor je zaključen kao što je već rečeno 2011. U tom trenutku Meblo Trade nije bio vlasnik cijele stare čestice 170/1 nego tek dijela te čestice koja je nosila oznaku čkbr. [katastarska čestica]. Naime tužitelj potpuno zanemaruje činjenicu da je 10-ak godina prije nego što je on stekao vlasništvo svoje nekretnine bila provedena denacionalizacija te je majci tužene vraćen dio nacionalizirane imovine koj i je odgovarao dijelu stare čkbr. [katastarska čestica] i u cijelosti staroj čkbr. [katastarska čestica] tako da je majka tužene postala vlasnica tadašnjih novih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] u cijelosti. Tužitelj prilikom kupoprodaje nije provjeravao stanje u katastru nego samo stanje u zemljišnim knjigama koje u tom trenutku kada je on kupovao predmetne nekretnine (8. travnja 2011.) više uopće nije bilo aktualno iako je bio svjestan da ustvari postoji nesuglasje na području k. o. [katastarska općina] između zemljišno-knjižnog stanja u katastarskom operatu kako to proizlazi iz iskaza direktora tužitelja AĆ koji je dao na ročištu dana 5. listopada 2016. u ovosudnom predmetu br. R1-210/15 (listovi 101-104 spisa). Vezano na sadržaj predmetnog zapisnika od 5. listopada 2016. kao i utvrđen ja iz ovosudnog predmeta br. P-1279/14 sud je utvrdio da je ustvari prednica tužene te tužena koristila cijelo dvorište stare čkbr. [katastarska čestica] prije nego što je ta nekretnina parcelirana na čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te se ustvari i nalazila u mirnom posjedu do danas kada su sve te nekretnine dobile nove katastarske oznake. Uostalom navedeno proizlazi i iz rješenja o povratu nekretnine od 8. veljače 1999. iz sadržaja kojeg rješenja proizlazi da je Ured za imovinsko-pravne poslove Varaždinske županije prihvatio tvrdnju prednice tužene da koristi cijelo dvorište bez obzira na provedeno razvrgnuće sa svojom braćom od 9. veljače 1961., a što je po mišljenju ovog suda i logično obzirom da je upravo ona ostala živjeti na predmetnim nekretninama dok njezini brat i sestra nisu živjeli u tom trenutku na toj adresi. Posjed tužene te njene majke proizlazi i iz iskaza svjedoka koji su saslušavani u postupku uređenja međe na ročištu od 5. listopada 2016., ali i iz utvrđenja iz ovosudnog predmeta br. P -1279/14. Prema tome je sud utvrdio da tužitelj temeljem kupoprodajnog ugovora od 8. travnja 2011. nije mogao steći vlasništvo i nad dijelom sadašnje čkbr. [katastarska čestica] te čkbr. [katastarska čestica] jer njegov prednika Meblo Trade u trenutku prodaje svoje nekretnine čkbr. [katastarska čestica] nije bio vlasnik i ovih drugih nekretnina, a što znači da ustvari tužitelju nije mogao prodati više prava nego što ih je imao. Doduše napominje se da tužitelj uopće nije niti istraživao pravo stanje na predmetnoj nekretnini kako je to navedeno u predmetu br. R1-210/15, a što je prethodno naznačeno iako je bio svjestan da stvarno stanje ne odgovara i zemljišno-knjižnom stanju. Sud smatra da je tužitelj to ipak morao učiniti to tim više što je u zemljišnoj knjizi bila navedena nekretnina čkbr. [katastarska čestica] u starim mjernim jedinicama (čhv) pa je bilo logično za očekivati da se dogodila i određena promjena, a što se moglo utvrditi i uvidom u sam zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gdje je bilo lako moguće utvrditi od kada nekretnina kako je upisana u zemljišnim knjigama je i upisana u zemljišne knjige. Dakle ako se uzme u obzir sporazum o razvrgnuću iz 1961. nekretnina se u istom obliku vodila praktično 50 godina prije prodaje tuži telju. Nema dvojbe da je tužitelj postupao prilikom zaključenja predmetnog ugovora sukladno odredbi iz čl. 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09
90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZV), a prema kojoj odredbi stjecatelj koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti niti ograničenja koja u tom trenutku nisu bi la upisana niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. No u trenutku kupnje predmetne nekretnine od strane tužitelja nekretnina koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] tj. čkbr. [katastarska čestica] u takvom obliku više nije postojala, a što je tužitelj svakako mogao vidjeti i provjeriti uvidom u katastarski operat, a to tim više što je bio i svjestan na činjenicu da za većinu nekretnina u k. o. [katastarska općina] postoji neusklađeno stanje između katastra i zemljišnih knjiga (iskaz direktora tužitelja sa zapisnika od 5. listopada 2016. u R1-210/15). Sa druge strane tužena je dokazala svoje vlasništvo odgovarajućom dokumentacijom, a tu se prvenstveno misli na rješenje o nasljeđivanju, sporazum o razvrgnuću te rješenje o povratu nacionalizirane imovine te je svakako ista stekla vlasništvo na predmetnim nekretninama sukladno odredbi iz čl. 114. st. 1. ZV te temeljem odredbe iz čl. 115. st. 1. ZV, a osim toga je i uredno upisana u smislu odredbe iz čl. 119. st. 1. ZV u zemljišne knjige. Tužena je isto tako i prihvatila smanjenje svojih nekretnina obzirom na među koja je uređena u ovosudnom postupku R1-210/15, a što proizlazi i iz ovosudnog predmeta br. P-167/20 u kojem je tražila utvrđenje služnosti na dijelu koji je nakon postupoka uređenja međe pripojen čkbr. [katastarska čestica] i što je tuženoj i priznato presudom br. 7 P-167/20-19 od 1. ožujka 2022., a protiv koje presude nije bila izjavljena žalba.
10. Kako je dakle sud temeljem provedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da tužitelj nije stekao ni na koji zakonom propani način vlasništvo na predmetnim nekretninama, dok je naprotiv tužena dokazala pravni slijed svojeg stjecanja to je sud dakle odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Posebno se dodaje da sud nije provodio dokaz saslušanjem direktora tužitelja pa i svjedoka već je taj dokaz odbio kao nepotreban. Naime stranke su kako u ovom predmetu tako i u predmetima br. P- 1279/14 i naročito R1-210/15 dostavile brojnu dokumentaciju, ali su i davale svoje iskaze te su saslušavani i svjedoci temeljem kojih dokaza su u tim predmetima donesene pravomoćne sudske odluke pa uvažavajući i dokumentaciju koju su stranke dostavile u ovaj predmet i naročito nalaz i mišljenje Bojana dipl. ing. Škvorca ovaj sud nije provodio dokaz saslušanjem direktora tužitelja kako je to predloženo u tužbi te posebno na ročištu u ovom predmetu dana 8. srpnja 2026. Naime, sud smatra da je taj dokaz obzirom na prednje doista nepotreban. Isto tako ovdje moramo navesti da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Bojana Škvorca smatrajući isti logičnim i uvjerljivim te vjerodostojnim koji je dan temeljem stručnog znanja i iskustva predmetnog vještaka te isti nije doveden u sumnju ostalim provedenim dokazima te utvrđenjima suda iz tih dokaza. Što se tiče dokaza koje sud posebno ne obrazlaže iste smatra nebitnim za ishod ovog postupka.
11. Kako sud nije našao osnovanim zahtjev tužitelja da je vlasnik predmetnih nekretnina, a kako je to naprijed izneseno to se nije upuštao posebno u ocjenu osnovanosti preostalih zahtjeva tužitelja, a naročito zahtjeva za promjenom međe jer je osnovni zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva ocijenio neosnovanim, a upravo iz tog zahtjeva proizlaze i svi ostali zahtjevi tužitelja koji su također slijedom toga neosnovani.
12. Obzirom na prednje je presuđeno kao u izreci.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je tuženoj priznao trošak sastava odgovora na tužbu prema tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/223-dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, zatim trošak sastava obrazloženog podneska od 24. listopada 2022. prema tbr. 8. toč. 1. OT također u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištima 1. rujna 2022., 17. listopada 2022., 3. rujna 2025. i 8. srpnja 2026. ) svaki puta u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. OT kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eura prema tbr. 9. toč. 3. OT, PDV na gornje iznose u iznosu od 325,00 eura prema tbr. 46. OT, odnosno sveukupno 1.625,00 eura. Sud je tužitelju dosudio troškove sukladno odredbi iz čl. 155. ZPP-a. Svi zatraženi troškovi su dosuđeni prema važećoj OT, a na dosuđene troškove je dosuđena zakonska zatezna kamata prema odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Varaždinu 24. kolovoza 2026.
Sutkinja
Lidija Krašek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka odnosno putem e-komunikacije. Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.
U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.
U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.
Dostaviti:
1/ OD Sevšek&partneri d.o.o., Varaždin (za tužitelja )
2/ OD Horvat&Zebec&Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb (za tuženu)