Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3382/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 84923155727, zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženika UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-390/2024-5 od 21. svibnja 2025., dana 24. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja ČISTOĆA d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-390/2024-5 od 21. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davora Miškovića iz [adresa] poslovni broj Ovrv-14469/2023 od 27. studenog 2023. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
2.1. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.
3. Žalba je neosnovana.
4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Davora Miškovića iz [adresa] poslovni broj Ovrv-14469/2023 od 27. studenog 2023., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 57,98 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate , kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 27. studenog 2023. pa do isplate .
4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime usluge odvoza komunalnog otpada koju je tužitelj pružio za nekretninu na adresi [adresa] u razdoblju od 1. listopada 2022. pa do 31. kolovoza 2023.
5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
6. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje predmetni iznos.
7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:
- da se na adresi [adresa] nalazi kuća koja se sastoji od više posebnih (etažiranih) dijelova, i to apartmana, te da je tuženik vlasnik svih apartmana,
- da je tužitelj u utuženom razdoblju na ime usluge odvoza komunalnog otpada za jedan od apartmana na adresi [adresa] izdao tuženiku račune u ukupnom iznosu od 57,98 EUR–a, a na kojima je obračunao cijenu obvezne minimalne javne usluge u smislu odredbe iz čl. 75. st. 2. t. 2. Zakona o gospodarenju otpadom (''Narodne novine'' broj 84/21 – u daljnjem tekstu: ZGU),
- da iz računa koji su dostavljeni od strane tužitelja nije vidljivo na koji se točno apartman potraživanje istog odnosi.
8. Iako je tuženik kako vlasnik svih apartmana u sklopu kuće na adresi [adresa], suprotno stavu prvostupanjskog suda, dužan plaćati tužitelju uslugu sakupljanja komunalnog otpada za svaki pojedini apartman jer to jasno proizlazi iz odredbe iz čl. 70. st. 1. ZGU–a, valja istaknuti da je u konačnici pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje predmetni iznos.
9. Odredbom iz čl. 219. ZPP–a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
10. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao za koji točno apartman potražuje od tuženika predmetni iznos, iako je upravo na njemu bio teret dokazivanje te odlučne činjenice, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a odlučio kao u izreci (pobijane) presude.
11. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
12. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP– a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) i pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
