Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2394/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja , po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić i Slavko Nedić u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-136/2025- 8 od 27. ožujka 2026., dana 24. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-136/2025-8 od 27. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatske radiotelevizije za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marija Čerkeza iz Darde poslovni broj Ovrv-457/2025 od 24. travnja 2025.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti , a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 81,25 EUR–a.
3. Žalba je neosnovana.
4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marija Čerkeza iz Darde poslovni broj Ovrv-7770/2025 od 24. travnja 2025., a kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 42,48 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 24. travnja 2025. pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime RTV pristojbe za rujan, listopad, studeni i prosinac 2024., dakle za razdoblje od 1. rujna 2024. pa do 31. prosinca 2024.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t .
11. ZPP–a na koju isti upire.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:
- da je tuženica od 22. ožujka 2018. zavedena u tužiteljevoj evidenciji obveznika plaćanja RTV pristojbe kao RN, vl. apartmana Nikšić, i to kao pravna osoba,
- da je tuženica:
- uplatom od 20. rujna 2024. u iznosu od 10,62 EUR–a platila RTV pristojbu za rujan 2024.,
- uplatom od 21. listopada 2024. u iznosu od 10,62 EUR–a platila RTV pristojbu za listopad 2024.,
- uplatom od 20. studenog 2024. u iznosu od 10,62 EUR–a platila RTV pristojbu za studeni 2024.,
- uplatom od 20. prosinca 2024. u iznosu od 10,62 EUR–a platila RTV pristojbu za prosinac 2024.
8. Nadalje, odredbom iz čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (''Narodne novine'' broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24 – u daljnjem tekstu: ZHRT) propisano da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan HRT–u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. ZHRT–a, osim ako ZHRT–om nije drugačije određeno.
9. S obzirom na to da je tuženica platila RTV pristojbu u utuženom razdoblju, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj neosnovano od tuženice potražuje predmetni iznos te kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučio kao u izreci (pobijane) presude.
10.1. Pri tome valja dodati da to što je na potvrdama o plaćanju RTV pristojbe za utuženo razdoblje kao platiteljica navedena RN, dok je u tužiteljevoj evidenciji kao obveznica plaćanja RTV pristojbe navedena RN, vl. apartmana [obrt], i to kao pravna osoba, ne dovodi u pitanje utvrđenje da je tuženica svojim uplatama podmirila upravo RTV pristojbu u utuženom razdoblju.
10.2. Naime, tuženica je kao vlasnica apartmana imala status obrtnika, a koji može biti samo fizička osoba u smislu odredbe iz čl. 4. Zakona o obrtu (''Narodne novine'' broj 143/13, 127/19 i 41/20).
11. Prema tome, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZHRT–a, kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
12. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka, a kojom nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu istog, također je pravilna i zakonita jer je donesena u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.
13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tuženica svojim uplatama prije pokretanja postupka podmirila predmetno potraživanje, budući da se uplate koje je tuženica izvršila, prema mišljenju tužitelja, odnose zapravo na plaćanje RTV pristojbe koje je bio dužan platiti AN.
14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP– a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) i pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.
16. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
