Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2756/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAPREŠIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 96412232479, zastupanog po punomoćniku VZ, mag. iur. zaposlenom kod tužitelja, protiv tuženika IMEX BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 99326633206, zastupanog po punomoćniku JZ, dipl. iur. zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4262/2022-4 od 14. travnja 2025., dana 24. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja ZAPREŠIĆ d.o.o. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4262/2022-4 od 14. travnja 2025. pod točkom I. izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4262/2022- 4 od 14. travnja 2025. pod točkom II. izreke i sudi:
Odbija se zahtjev tuženika IMEX BANKA d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR–a kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom:
- odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.134,90 kn (416,07 EUR–a[1] ), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i za naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 kn (36,50 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 400,00 kn (53,09 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),
- naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista preinači na način da se zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.134,90 kn (416,07 EUR–a ), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 kn (36,50 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 kn (53,09 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju isti upire.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:
- da je tužitelj pružatelj komunalnih usluga na području Grada Zaprešića,
- da tužitelj predmetni iznos potražuje od tuženika na ime usluga održavanja čistoće, usluga odlaganja komunalnog otpada i vodnih usluga, dakle komunalnih usluga koje su pružene za potrošačko mjesto na adresi [adresa] , i to u razdoblju od 1. prosinca 2007. pa do 28. veljače 2011.,
- da navedeno potrošačko mjesto predstavljaju nekretnine upisane kao etažno vlasništvo u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to garažno mjesto, dva spremišta u podrumu i trosobni stan u prizemlju,
- da je u utuženom razdoblju korisnik komunalnih usluga za navedeno potrošačko mjesto bio MRAMOR IVAN BLIŠKOV d.o.o. te da je isti bio upisan kao korisnik u tužiteljevoj evidenciji,
- da je u utuženom razdoblju IMEX BANKA d.d. (u ovom predmetu tuženik) bio upisan u zemljišnim knjigama kao fiducijarni vlasnik (predlagatelj osiguranja) navedenih nekretnina, odnosno da je u pogledu njegovog prava vlasništva bila upisana zabilježba da je uknjižba prava vlasništva dopuštena radi osiguranja novčane tražbine ,
- da se tuženik upisao kao punopravni vlasnik navedenih nekretnina 14. travnja 2012., dakle nakon utuženog razdoblja,
- da je tuženik tijekom postupka osporavao tužiteljevo potraživanje u cijelosti, ističući, između ostalog, i prigovor promašene pasivne legitimacije.
8. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije te kada je pod točkom I. izreke (pobijane) presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
9.1. Naime, obveza plaćanja usluga koje je tužitelj u utuženom razdoblju pružio za navedene nekretnine teretila je MRAMOR IVAN BLIŠKOV d.o.o., kao fiducijarnog dužnika, budući da je isti u tom razdoblju koristio navedene nekretnine te izvršavao sva vlasnička ovlaštenja, a ne tuženika, kao fiducijarnog vjerovnika, koji je obveznikom plaćanja tužiteljevih usluga postao tek 14. travnja 2012., kada je stekao punopravno vlasništvo konkretnih nekretnina.
9.2. Navedeni zaključak sukladan je u bitnom pravnom shvaćanju izraženom u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-258/16-2 od 24. siječnja 2018.
10. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
11. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski suda pogrešno primijenio materijalno pravo i prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod točkom I. i II. izreke (pobijane) presude.
12.1. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio.
12.2. No, iako je u pogledu glavne stvari u cijelosti uspio, tuženik u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR–a, budući da spisu predmeta ne prileži dokaz da je konkretna sudska pristojba zaista i plaćena.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
