Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3587/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-298/2025-9 od 29. svibnja 2026., dana 24. kolovoza 2026,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-298/2025-9 od 29. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku IS da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplati ukupan iznos od 468,09 EUR (četiristo šezdeset osam eura i devet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od po 52,01 EUR računajući od prvog idućeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 52,01 EUR od 15. 02. 2024. godine do isplate,

na iznos od 52,01 EUR od 15.03. 2024. godine do isplate,

na iznos od 52,01 EUR od 15.04. 2024. godine do isplate,

na iznos od 52,01 EUR od 15.05.2024. godine do isplate,

na iznos od 52,01 EUR od 15.06. 2024. godine do isplate,

na iznos od 52,01 EUR od 15. 07. 2024. godine do isplate,

na iznos od 52,01 EUR od 15. 08. 2024. godine do isplate,

na iznos od 52,01 EUR od 15. 09.2024. godine do isplate,

na iznos od 52,01 EUR od 15. 10.2024. godine do isplate."

2. Presudu suda prvog stupnja pobija tužitelj, ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužitelja.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 468,09 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose i to na ime naknade za korištenje stana u [adresa], koji se nalazi na adresi [adresa], površine 39,19 m², upisanog u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj vlasnik stana u [adresa], koji se nalazi na adresi [adresa], površine 39,19 m², upisanog u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je među strankama bilo sporno je li upravo tuženik u razdoblju od 15. veljače do 15. listopada 2024. bio u posjedu i koristio predmetni stan u vlasništvu tužitelja.

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da tužitelj nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi nedvojbeno proizlazila činjenica tuženikova posjeda;

- da nijedna od parničnih stranaka nije predložila da sud prvog stupnja izvrši uvid ili priklopi ovršni spis poslovnog broja Ovr-232/2025, a da rješenje o obustavi ovrhe koje je tuženik priložio uz odgovor na tužbu dokazuje jedino procesnu činjenicu da je taj ovršni postupak pravno okončan zbog povlačenja prijedlog , dok iz tog rješenja nije vidljivo da je tuženik u utuženom razdoblju doista faktično posjedovao predmetni stan;

- da tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju tuženik bio u posjedu njegova stana, odnosno nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika.

8. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbe članka 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO), te je presudio kao u izreci pobijane presude.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

10. Kako se tužbenim zahtjevom zahtijeva isplata iznosa od 468,09 eura, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP. Presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati, na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Odredbom članka 7. stavka 1. ZPP određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

12. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13. Odredbom članka 221.a ZPP određeno je ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Prema pravilu o teretu dokazivanja sadržanom u odredbi članka 219. ZPP svaka strana u sporu dužna je dokazati svoje tvrdnje. Pri tom je njihova dužnost u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoj zahtjev, predlagati dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, dok sud tijekom postupka odlučuje samo o onim činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP.

15. Tužitelj u žalbi sadržajno upire na povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 7. i 8. ZPP, koji žalbeni razlog u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, sud drugog stupnja ne uzima u razmatranje.

16. Nadalje, svojim žalbenim navodima tužitelj sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, takvi navodi ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku i ovaj sud ih nije uzeo u obzir, jer se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može isticati u sporovima male vrijednosti.

17. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je primjenom pravila o teretu dokazivanja (članka 221.a ZPP) utvrdio da tužitelj predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu tužiteljevog stana i slijedom takvog utvrđenja pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP u svezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj