Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2458/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja [obrt], vl. NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. u Garešnici, protiv tuženika ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku u Virovitici, radi naplate tražbine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Povrv-30/2024-37 od 13. ožujka 2025., dana 24. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Preinačava se presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Povrv- 30/2024-37 od 13. ožujka 2025. u dijelu t. III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 18,49 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.147,04 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Banac Knežević, poslovni broj Ovrv-6846/2023 od 10. siječnja 2024. u dijelu kojim je naloženu tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 210,00 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 23. svibnja 2023. pa do isplate (t. I. izreke). Ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi iz t. I. izreke pobijane presude u preostalom dijelu, za iznos od 175,00 eura koji se odnosi na glavnicu i u odnosu na odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,38 eura uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja Rješenja o ovrsi pa do isplate (t. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 18,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2025. pa do isplate (t. III. izreke).
2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u t. III. izreke pobijane presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže da nadležni drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u t. III. izreke u smislu žalbenih navoda, odnosno da istu ukine u t. III. i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvedene radove u kupaonici tuženika. Tužitelj je za izvedene radove ispostavio račun u ukupnom iznosu od 620,00 eura, a tuženik je podmirio iznos od 235,00 eura. Slijedom navedenoga, tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu preostalog iznosa od 385,00 eura.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP, pa tako ni ona iz t. 11. na koju se tužitelj poziva. Presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka je razumljiva i ne proturječi obrazloženju, a razlozi nisu međusobno proturječni niti u suprotnosti s izvedenim dokazima.
6. Tuženik je tijekom postupka osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da tužitelj nije u cijelosti izvršio ugovorene radove niti je otklonio nedostatke na koje mu je pravodobno ukazano. Ujedno je tvrdio da iznos koji tužitelj potražuje premašuje iznos koji je među strankama bio prethodno ugovoren.
7. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke prvostupanjski sud je utvrdio da postoje nedostaci izvedenih radova te da troškovi potrebni za njihovo otklanjanje iznose 175,00 eura. Polazeći od takvog činjeničnog utvrđenja, prvostupanjski sud je, primjenom odredbe čl. 610. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. i 69/26.), odbio tužbeni zahtjev za iznos od 175,00 eura, dok je tužitelju dosudio iznos od 210,00 eura.
8.1. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donio je primjenom odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, polazeći od ocjene da je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 45,5 %, a tuženik u omjeru od 54,5 %.
8.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da ukupno priznati troškovi postupka tužitelja iznose 1.857,75 eura, a troškovi postupka tuženika 1.500,00 eura. Primjenom utvrđenih postotaka uspjeha stranaka zaključio je da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 835,99 eura, dok tuženiku pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 817,50 eura.
8.3. Nakon međusobnog prijeboja tih iznosa prvostupanjski sud naložio je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 18,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2025. do isplate.
9.1. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u postupku.
9.2. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik osporavao ne samo visinu već i samu osnovu tužbenog zahtjeva, tvrdeći da tužitelj nije uredno ispunio svoju ugovornu obvezu te da zbog nedostataka izvedenih radova nema pravo na zahtijevanu naknadu. Slijedom toga, predmet dokazivanja nije bio ograničen samo na visinu potraživanja, već je u znatnom dijelu bio usmjeren na utvrđivanje postojanja pravne osnove tužiteljeva zahtjeva. Stoga uspjeh stranaka nije moguće ocjenjivati isključivo prema omjeru dosuđenog i zahtijevanog novčanog iznosa, već je potrebno uzeti u obzir i njihov uspjeh u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva, što proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
9.3. Tužitelj u žalbi dodaje i da je prvostupanjski sud, iako je pravilno utvrdio visinu pojedinih troškova postupka (troškove sastava podnesaka, zastupanja na ročištima, troškove vještačenja i sudskih pristojbi), na tako utvrđene troškove pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP.
10.1. U okolnostima konkretnog slučaja, u kojem je tuženik tijekom postupka osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud bio je dužan prilikom odlučivanja o troškovima postupka cijeniti uspjeh stranaka u odnosu na oba navedena elementa.
10.2. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva, njegov uspjeh u tom dijelu iznosi 100 %. U odnosu na visinu zahtjeva uspio je u omjeru od 55 %, budući da je od zahtijevanih 385,00 eura, prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev u iznosu od 210,00 eura.
11.1. Slijedom navedenoga, ukupni uspjeh tužitelja u postupku iznosi 77,5 % (100 % osnova zahtjeva + 55 % visina zahtjeva) podijeljeno s 2), dok uspjeh tuženika iznosi 22,5 %. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima se postotak uspjeha stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, pa proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju 55 % priznatih troškova postupka.
11.2. Kako je trošak vještačenja u iznosu od 319,48 eura bio potreban radi dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva, a tužitelj je u dokazivanju osnove u cijelosti uspio, taj mu trošak pripada u cijelosti. Stoga osnovicu na koju se primjenjuje omjer uspjeha čine preostali troškovi postupka u iznosu od 1.538,27 eura. Od toga iznosa tužitelju pripada 55 %, odnosno 846,05 eura, kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja od 319,48 eura, tako da tužitelju ukupno pripada naknada troškova u iznosu od 1.165,53 eu ra. Budući da je pobijanom odlukom tužitelju već priznat iznos od 18,49 eura, valjalo je, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP, preinačiti odluku o troškovima sadržanu u t. III. izreke pobijane presude te naložiti tuženiku plaćanje daljnjeg iznosa od 1.147,04 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate kako je i odlučeno u izreci.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
