Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2624/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradišci, protiv tuženika ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik obrta "[obrt]" uslužno prijevoznički i trgovački obrt, zastupanog po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku u Sisku, te umješaču GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pn-79/2021-30 od 11. listopada 2024., dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pn-79/2021-30 od 11. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio naknadu štete u iznosu od 456,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2020. pa do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 881,64 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, a presudu pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu u cijelosti ukine i preinači u smislu žalbenih navoda i zatraženog troška po troškovniku uključujući trošak žalbe, podredno da pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je, prema njegovim navodima, nastala na njegovom vozilu tijekom radnje šlepanja, odnosno prijevoza vozila koju je obavila vučna služba u vlasništvu tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Presuda je razumljiva, sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a izreka nije u proturječju s obrazloženjem. Nisu utvrđene ni druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj 14. kolovoza 2020. sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj je oštećeno njegovo vozilo registarske oznake [registarska oznaka], pri čemu su na vozilu evidentirana oštećenja prednjeg odbojnika, prednjeg desnog blatobrana, prednjeg poklopca motora, prednjeg desnog štoka vozila, desnog vanjskog osvrtog ogledala, prednjih desnih vrata, stražnjih desnih vrata, stražnjeg desnog blatobrana, stražnje desne bočne strane vozila, stražnjeg desnog pneumatikа, stražnjeg desnog aluminijskog naplatka te prednjeg desnog naplatka,

- da je nakon predmetne prometne nesreće vozilo tužitelja vučna služba u vlasništvu tuženika prevezla u Auto Zubak d.o.o. [adresa],

- da je tužitelj dana 18. kolovoza 2020. u Auto Zubak d.o.o. u [adresa] izvršio zamjenu dviju prednjih guma, dok se nije odlučio na popravak ostalih oštećenja nastalih u prometnoj nesreći, nakon čega je preuzeo vozilo i njime nastavio put prema Novoj Gradišci, pri čemu je prešao udaljenost od približno 100 km,

- da prije preuzimanja vozila nije sastavljen zapisnik kojim bi bilo utvrđeno i evidentirano stanje vozila u trenutku njegova preuzimanja,

- da je dana 27. kolovoza 2020. sačinjen izvid štete, kojim su, osim prethodno navedenih oštećenja nastalih u prometnoj nesreći, evidentirana i dodatna oštećenja prednjeg branika i prednjeg poklopca motora,

- da tužitelj potražuje naknadu štete upravo u odnosu na navedena dodatna oštećenja, tvrdeći da su ista nastala tijekom šlepanja, odnosno prijevoza vozila od strane vučne službe tuženika,

- da tuženik ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti, i to odgovornosti vozara, kod GENERALI OSIGURANJE d.d., polica broj: [broj police], zbog čega se u ovaj postupak na strani tuženika kao umješač uključilo GENERALI OSIGURANJE d.d.,

- da tuženik osporava svoju odgovornosti ističući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između radnje šlepanja vozila koju je obavila vučna služba tuženika i dodatnih oštećenja evidentiranih na vozilu.

7.1. U postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za prometne nezgode i procjenu motornih vozila ŽS, dipl. ing. strojarstva. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je najprije sudjelovao u prometnoj nezgodi u kojoj je došlo do oštećenja njegova vozila, što predstavlja prvi štetni događaj. Nakon toga je vozilo, radi prijevoza oštećenog vozila, vučnom službom tuženika prevezeno u [adresa]. Prema tvrdnjama tužitelja, tijekom tog transporta na vozilu su nastala dodatna oštećenja, što bi predstavljalo drugi štetni događaj.

7.2. Prema nalazu i mišljenju vještaka, u odnosu na drugi štetni događaj na vozilu su evidentirana oštećenja u vidu oštećenja prednjeg desnog dijela prednjeg poklopca motora, neznatnog pomaka desnog dijela obloge prednjeg branika prema podlozi te blažeg utisnuća poklopca kuke za vuču vozila.

7.3. Međutim, na temelju raspoloživih podataka vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi vrijeme nastanka navedenih dodatnih oštećenja. Naime, prilikom preuzimanja vozila radi prijevoza nije sačinjen zapisnik kojim bi bila evidentirana postojeća oštećenja na vozilu. Nadalje, vozilo je nakon prometne nezgode bilo u voznom stanju, dok su izvid štete i fotografiranje vozila obavljeni tek devet dana nakon što je tužitelj preuzeo vozilo iz Auto Zubak d.o.o. u [adresa]. Slijedom navedenog, prema ocjeni vještaka, nije moguće na tehnički pouzdan način utvrditi jesu li predmetna oštećenja nastala tijekom transporta koji je obavila vučna služba tuženika ili u nekom drugom trenutku.

7.4. Prema tome, vještak je zaključio da iako su na vozilu tužitelja, nakon prvog štetnog događaja, evidentirana dodatna oštećenja navedena u izvidu štete, da se tehničkim putem ne može sa sigurnošću utvrditi vrijeme niti način njihova nastanka. Vještak je pritom procijenio visinu štete na vozilu tužitelja na iznos od 365,09 eura bez PDV -a, odnosno 456,36 eura s PDV-om, što predstavlja procijenjeni trošak popravka predmetnih oštećenja.

7.5. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. rujna 2024., vještak je izjavio da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te ponovno naveo da nije moguće na siguran način utvrditi kada su i na koji način nastala predmetna oštećenja. Pojasnio je da je tehnički moguće da su oštećenja nastala tijekom transporta vozila od mjesta prve prometne nezgode do mjesta njegova istovara. Međutim, imajući u vidu činjenicu da je vozilo bilo u voznom stanju, kao i da su izvid štete i fotografiranje obavljeni te k devet dana nakon što je tužitelj preuzeo vozilo iz Auto Zubaka, vještak je naveo da je u tom razdoblju, s tehničkog aspekta, također bilo moguće da su predmetna oštećenja nastala tijekom uporabe vozila.

8.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je nesporno postojanje štete na vozilu tužitelja, ali da tužitelj nije dokazao da je ista nastala postupanjem tuženika. Naime, vozilo se nakon šlepanja četiri dana nalazilo u Auto Zubaku, potom ga je tužitelj preuzeo i njime prešao 106,83 km do Rešetara, a predmetna su oštećenja utvrđena tek devet dana nakon, odnosno 27. kolovoza 2020. Budući da prilikom preuzimanja vozila nije sačinjen zapisnik o njegovom stanju, a osim iskaza tužitelja i njegove supruge nema drugih dokaza koji bi potvrdili da vozilo u navedenom razdoblju nije bilo korišteno, sud je zaključio da se ne može sa sigurnošću utvrditi kada su predmetna oštećenja nastala, odnosno jesu li nastala tijekom prijevoza vozila od strane tuženika, za vrijeme četiri dana tijekom kojih se vozilo nalazilo u Auto kući Zubak ili u razdoblju od devet dana od preuzimanja vozila do obavljenog izvida štete.

8.2. Primjenom čl. 683. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26. - dalje: ZOO) te čl. 221.a ZPP-a, prvostupanjski sud je zaključio da budući da na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da su oštećenja nastala tijekom prijevoza koji je obavio tuženik, tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim i odbijen.

9.1. Tužitelj u žalbi ističe da je pobijana presuda rezultat pogrešne ocjene izvedenih dokaza, iz kojih, prema njegovom mišljenju, proizlaze činjenice koje potvrđuju uzrok nastanka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika. Navodi da iz iskaza tužite lja i svjedoka jasno proizlazi kako od trenutka preuzimanja vozila iz autokuće do obavljenog izvida štete nije imao prometnu nezgodu, kao i da su nakon preuzimanja na vozilu zatečena oštećenja koja nisu postojala nakon prvog štetnog događaja, odnosno prilikom predaje vozila tuženiku radi prijevoza.

9.2. Nadalje ističe da je, imajući u vidu specifičnost predmetnih oštećenja, osobito oštećenje u području klina za šlepanje i pripadajućeg dijela branika, te nesporna činjenica da je upravo tuženik obavljao uslugu šlepanja vozila, sud mogao zaključiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Smatra da je sud, u nedostatku drugih materijalnih dokaza, propustio pravilno ocijeniti iskaze tužitelja i svjedoka u povezanosti s ostalim izvedenim dokazima te iz njih izvesti odgovarajuće zaključke o odlučnim činjenicama, osobito imajući u vidu da ne postoje objektivne okolnosti koje bi dovele u pitanje vjerodostojnost navedenih iskaza.

10. Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, riječ je o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a. Sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u takvim sporovima nije dopušten, zbog čega je drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi vezan činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski sud te nije ovlašten preispitivati pravilnost njegove ocjene izvedenih dokaza niti utvrđivati drukčije činjenično stanje.

11. Imajući u vidu navedeno, za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je utvrditi jesu li dodatna oštećenja na vozilu tužitelja nastala upravo tijekom njegova šlepanja, odnosno prijevoza od strane vučne službe tuženika. Naime, sama činjenica da su navedena oštećenja utvrđena nakon obavljenog prijevoza vozila ne predstavlja, sama po sebi, dostatan dokaz da su ista nastala upravo radnjom tuženika, već je za postojanje njegove odgovornosti potrebno utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i nastanka predmetne štete.

12.1. Odredbom čl. 661. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o prijevozu prijevoznik obvezuje prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, dok se putnik, odnosno pošiljatelj, obvezuje za to platiti određenu naknadu.

12.2. Prema odredbi čl. 683. st. 1. ZOO-a, prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka njezina preuzimanja do predaje, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12.3. Odredbom čl. 686. st. 1. ZOO-a propisano je da preuzimanjem pošiljke bez prigovora prestaje odgovornost prijevoznika, osim ako je oštećenje zapisnički utvrđeno prije preuzimanja pošiljke. Istodobno, čl. 686. st. 2. ZOO-a propisuje iznimku za oštećenja koja se uobičajenim pregledom nisu mogla opaziti u trenutku predaje, pod pretpostavkom da primatelj o takvom oštećenju obavijesti prijevoznika odmah po njegovu otkrivanju, a najkasnije u roku od osam dana od predaje.

13.1. U konkretnom slučaju nesporno je da je tuženik, u svojstvu prijevoznika, preuzeo vozilo tužitelja radi njegova prijevoza. Međutim, prilikom preuzimanja vozila od strane tužitelja nisu utvrđena niti zapisnički evidentirana predmetna oštećenja, niti je tužitelj prilikom preuzimanja vozila stavio bilo kakav prigovor u tom smislu.

13.2. Nadalje, čak i u slučaju oštećenja koja se uobičajenim pregledom nisu mogla opaziti u trenutku predaje, zakon izrijekom propisuje obvezu primatelja da o takvom oštećenju obavijesti prijevoznika odmah po njegovu otkrivanju, a najkasnije u roku od osam dana od predaje.

13.3. U konkretnom slučaju tuženik je dana 14. kolovoza 2020. vozilo tužitelja prevezao s mjesta prvog štetnog događaja u Auto Zubak Sisak. Tužitelj je vozilo potom preuzeo 18. kolovoza 2020., nakon čega je njime prešao približno 100 km. Predmetna oštećenja nisu utvrđena prilikom preuzimanja vozila, već je izvid štete sačinjen tek 27. kolovoza 2020., dakle devet dana nakon njegova preuzimanja. Tužitelj se, međutim, tuženiku zbog predmetnih oštećenja obratio tek 23. studenoga 2020., odnosno više od tri mjeseca nakon preuzimanja vozila i prijevoza.

13.4. Imajući navedeno u vidu, ako je tužitelj smatrao da su predmetna oštećenja bila vidljiva već u trenutku preuzimanja vozila, bio je dužan na njih odmah prigovoriti i zatražiti njihovo evidentiranje. Ako pak tvrdi da se radilo o oštećenjima koja se nisu mogla uočiti uobičajenim pregledom, bio je, sukladno čl. 686. st. 2. ZOO -a, dužan o njima obavijestiti tuženika odmah po njihovu otkrivanju, a najkasnije u roku od osam dana od predaje vozila. Tužitelj nije postupio niti na jedan od navedenih načina.

13.5. U konkretnom slučaju izvid štete je obavljen 27. kolovoza 2020., a tužitelj je tuženika o predmetnoj šteti obavijestio tek 23. studenoga 2020. Takvo zakašnjelo obraćanje objektivno je otežalo mogućnost provjere okolnosti prijevoza te pouzdanog utvrđivanja vremena i uzroka nastanka oštećenja.

13.6. Stoga, činjenice da prilikom preuzimanja vozila nije sastavljen nikakav zapisnik o stanju vozila, da je tužitelj nakon preuzimanja vozilom prešao približno 100 km, da su predmetna oštećenja utvrđena tek devet dana nakon preuzimanja vozila te da je tuženik o njima obaviješten tek 23. studenoga 2020., nedvojbeno upućuju na zaključak da je upravo postupanjem tužitelja bitno otežano, odnosno praktički onemogućeno, pouzdano utvrđivanje trenutka nastanka i stvarnog uzroka predmetnih oštećenja. Naime, izostanak pravodobnog evidentiranja stanja vozila u trenutku njegova preuzimanja, protek vremena, kao i činjenica da tuženik o oštećenjima nije bio obaviješten odmah, odnosno bez odgode, objektivno ostavljaju mogućnost nastanka oštećenja u razdoblju nakon preuzimanja vozila. Slijedom navedenoga, tužitelj ne može posljedice vlastitog propusta u pravodobnom utvrđivanju i prijavljivanju navodnih oštećenja prebacivati na tuženika, osobito kada zbog takvog postupanja više nije moguće s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi ni kada su oštećenja nastala niti na koji su način nastala.

14. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se ne može isključiti mogućnost da su predmetna oštećenja nastala tijekom transporta koji je obavila vučna služba tuženika, ali se jednako tako ne može isključiti mogućnost da su nastala nakon predaje vozila tužitelju, odnosno tijekom razdoblja od njegova preuzimanja do obavljenog izvida štete. Stoga ni vještak nije mogao tehnički pouzdano utvrditi niti vrijeme niti način nastanka predmetnih oštećenja. Tužitelj, na kojem je teret dokazivanja odlučnih činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev, nije predložio druge dokaze kojima bi dokazao uzročno-posljedičnu vezu između prijevoza koji je obavio tuženik i nastale štete.

15. Treba istaknuti i da za zaključak o odgovornosti tuženika nisu dostatni sami iskazi tužitelja i njegove supruge, budući da ti iskazi, u okolnostima konkretnog slučaja i bez objektivne potvrde drugim izvedenim dokazima, nisu dostatni za zaključak o odlučnoj činjenici vremena i načina nastanka predmetnih oštećenja. Naprotiv, provedeni dokazi u svojoj ukupnosti, a osobito nalaz i mišljenje vještaka, ne potvrđuju da su predmetna oštećenja nastala upravo tijekom prijevoza koji je obavio tuženik. Kako je stoga odlučna činjenica postojanja uzročno-posljedične veze između postupanja tuženika i nastanka štete ostala nedokazana, nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje odgovornosti tuženika.

16. Budući da tužitelj žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

17. Budući da tužitelj sa žalbom nije uspio, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je, primjenom čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović