Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2358/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba, protiv tuženika NE iz [adresa] iz kbr. 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3955/2021-30 od 30. siječnja 2025., dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3955/2021-30 od 30. siječnja 2025. u dijelu t. I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-12572/2021 od 28. travnja 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale i predvidive troškove postupka.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3955/2021-30 od 30. siječnja 2025. u dijelu t. I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-12572/2021 od 28. travnja 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 472,85 kuna / 62,76 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te pod t. II. izreke i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-12572/2021 od 28. travnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 62,76 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 8,99 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 8,99 eura od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 8,99 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 8,99 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 8,99 eura od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 8,99 eura od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 8,99 eura od 16. travnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 154,86 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 101,54 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem zatraženom iznosu od 65,63 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-12572/2021 od 28. travnja 2021. te je tužbeni zahtjev odbijen (t. I. izreke), a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (t. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, a pobija ju zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima na način da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-12572/2021 od 28. travnja 2021. te da naloži tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak parničnog i žalbenog postupka, podredno da presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, trgovačkog društva registriranog za obavljanje javne usluge prikupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, kojim od tuženika, kao vlasnika nekretnine na području pružanja javne usluge, zahtijeva isplatu iznosa od 472,85 kn odnosno 62,76 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za pruženu javnu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada.

5. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

6. Naime, u postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj, kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 18. siječnja 2021. – radi naplate dospjele tražbine po računima za javnu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada za razdoblje od 1. listopada 2019. do 25. ožujka 2020.,

- da je javni bilježnik Mladen Ježek u Zagrebu donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-12572/2021 od 28. travnja 2021. kojim je ovršeniku, ovdje tuženiku, naloženo da u roku od osam dana namiri tražbinu zajedno s troškovima postupka,

- da je tuženik 14. lipnja 2021. pravodobno izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi osporavajući osnovanost tražbine, uz tvrdnju da se predmetna nekretnina ne koristi, da u njoj nitko ne stanuje te da nije priključena na vodovodnu mrežu,

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Povrv-3955/2021-2 od 24. rujna 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz upozorenje strankama na prekluzivne rokove iz čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a za iznošenje činjenica i predlaganje dokaza.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbi, tužitelj je u bitnome tvrdio da je tuženik evidentiran kao korisnik javne usluge dana 10. rujna 2019. na temelju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini stečenog kupoprodajnim ugovorom, slijedom čega je obveznik plaćanja predmetne javne usluge. Isticao je da iz njegove matične evidencije proizlazi kako je usluga uredno pružana na adresi predmetne nekretnine. Nadalje je naveo da okolnost što se nekretnina navodno ne koristi ne oslobađa tuženika obveze plaćanja, budući da je, sukladno čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, vlasnik nekretnine obveznik plaćanja javne usluge. Ujedno je istaknuo da tuženik nije postupio u skladu s odredbama čl. 6. i čl. 8. Općih uvjeta poslovanja jer nije prijavio promjene vezane uz korištenje nekretnine niti je podnio pisani zahtjev za stavljanje nekretnine u režim tzv. hladnog pogona uz odgovarajuću dokumentaciju kojom bi dokazao da se nekretnina ne koristi.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da je u utuženom razdoblju javna usluga doista bila izvršena. Sud je zaključio da tužitelj nije dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada niti druge odgovarajuće dokaze iz kojih bi proizlazilo da je usluga pružena i da je cijena obračunata u skladu s čl. 33. st. 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., 84/21. - dalje: ZOGO).

9. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je takav zaključak prvostupanjskog suda nejasan te proturječan sadržaju spisa. Naime, iz izvatka iz matične evidencije tužitelja (list 17 i 18 spisa) jasno proizlazi da je tuženik, kao vlasnik predmetne nekretnine na adresi [adresa], evidentiran kao korisnik javne usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, pri čemu koristi spremnik zapremnine 80 litara. Nadalje, iz rasporeda odvoza koji prileži spisu (list 18.) proizlazi da je tužitel j na predmetnoj lokaciji organizirao i obavljao odvoz komunalnog otpada dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom.

10. S druge strane, iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik tijekom postupka osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva isključivo tvrdnjom da predmetnu javnu uslugu nije koristio jer se predmetna nekretnina ne koristi i u njoj nitko ne stanuje. Međutim, navedene tvrdnje nije potkrijepio odgovarajućim dokazima niti je u tom smislu predložio izvođenje bilo kakvih dokaza, iako je upravo na njemu bio teret dokazivanja okolnosti na kojima temelji svoj prigovor. Naime, da bi se mogao prihvatiti prigovor vlasnika nekretnine da nije dužan platiti naknadu za javnu uslugu jer mu ista stvarno nije pružena, potrebno je dokazati da se nekretnina trajno nije koristila, kako je to izraženo i u Zaključku broj 2 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 4. prosinca 2017., poslovni broj Su-IV-204/2017-5.

11.1. Odredbom čl. 30. st. 1. ZOGO-a propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada obuhvaća prikupljanje otpada putem spremnika od pojedinih korisnika na području pružanja javne usluge te njegov prijevoz do ovlaštene osobe za obradu otpada.

11.2. Prema odredbi čl. 30. st. 5. ZOGO-a, korisnikom javne usluge smatra se vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, kao i korisnik nekretnine odnosno njezina posebnog dijela, ako je vlasnik ugovorom prenio obvezu plaćanja javne usluge na korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

11.3. Odredbom čl. 30. st. 6. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na način propisan tim Zakonom, drugim propisima i općim aktima jedinice lokalne samouprave donesenima na temelju ZOGO-a, kao i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada predanog davatelju usluge.

11.4. Člankom 8. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima od 2. ožujka 2015. (dalje: Opći uvjeti) propisano je da se neuseljeni stambeni prostori koji neće biti u funkciji najmanje tri mjeseca u kontinuitetu, na pisani zahtjev korisnika i uz dostavu očitanja električnog brojila, evidentiraju i stavljaju u stanje mirovanja, pri čemu se za vrijeme trajanja mirovanja korisniku obračunava samo naknada za prijevoz miješanog komunalnog otpada.

11.5. Nadalje, čl. 6. Općih uvjeta propisuje da su korisnici dužni obavijestiti davatelja usluge, u roku od 15 dana od nastanka promjene, o svim okolnostima koje utječu na međusobna prava i obveze.

12. Iz navedenih zakonskih i podzakonskih odredaba proizlazi da je vlasnik nekretnine obveznik plaćanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada. Te se obveze može osloboditi jedino ako dokaže da nekretninu trajno ne koristi te da je o toj okolnosti pravodobno obavijestio davatelja javne usluge, uz dostavu odgovarajuće dokumentacije kojom se takvo nekorištenje dokazuje.

13. Odredbom čl. 33. st. 2. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan korisniku obračunati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, primjenom kriterija određenog odlukom iz čl. 30. st. 7. ZOGO -a, pri čemu obračun mora biti u skladu s uredbom donesenom na temelju čl. 29. st. 10. ZOGO -a.

14. U konkretnom slučaju tužitelj je obračun cijene javne usluge izvršio prema volumenu dodijeljenog spremnika od 80 litara te prema broju mjesečnih odvoza, kojih je, ovisno o mjesecu, bilo osam odnosno devet, pa stoga nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda da obračun nije izvršen u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama.

15.1. Stoga, budući da je tužitelj tijekom postupka dostavio isprave iz kojih proizlazi da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine te da je kao vlasnik i evidentiran u matičnoj evidenciji tužitelja kao korisnik javne usluge od 10. rujna 2019. (list 19 spisa), a navedene činjenice tuženik tijekom postupka nije osporavao, proizlazi da je upravo tuženik bio obveznik plaćanja predmetne javne usluge. Slijedom toga, teret dokazivanja postojanja okolnosti koje bi ga oslobađale te obveze bio je na tuženiku.

15.2. Naime, sama činjenica da na adresi predmetne nekretnine nitko nije imao prijavljeno prebivalište ili boravište nije dostatna za zaključak da se nekretnina trajno nije koristila, već se trajno nekorištenje nekretnine dokazuje drugim objektivnim dokazima, prema čl. 8. Općih uvjeta npr. dostavom očitanja električnog brojila, iz kojih bi proizlazilo da nekretnina tijekom utuženog razdoblja nije bila u uporabi.

15.3. Na koncu tuženik je bio dužan, sukladno čl. 6. i čl. 8. Općih uvjeta poslovanja, bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od nastanka promjene, obavijestiti tužitelja da predmetnu nekretninu više ne koristi te podnijeti odgovarajući pisani zahtjev uz dokumentaciju propisanu Općim uvjetima radi evidentiranja nekretnine u stanju mirovanja. Iako je nesporno da je navedeno propustio učiniti, činjenicu trajnog nekorištenja nekretnine bio je dužan dokazati u ovom postupku kao razlog oslobođenja od obveze plaćanja, što nije učinio.

16.1. Budući da tuženik nije dokazao okolnosti na kojima temelji svoj prigovor da predmetnu nekretninu trajno nije koristio, dok je tužitelj svoje potraživanje dokazao izvatkom iz poslovnih knjiga, izvatkom iz matične evidencije korisnika javne usluge te računima iz kojih proizlazi da je cijena javne usluge obračunata u skladu sa zakonom i mjerodavnim podzakonskim aktima, osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze.

16.2. Stoga je prema ocjeni ovog suda, tužitelj dokazao postojanje i visinu svoje tražbine, dok tuženik nije dokazao postojanje činjenica koje bi ga oslobodile obveze plaćanja predmetne javne usluge. Slijedom navedenoga, tužitelj osnovano od tuženika potražuje iznos od 62,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbama čl. 30. st. 1., 5. i 6. te čl. 33. ZOGO, kao i čl. 9. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO).

17. U odnosu na trošak postupka prvenstveno valja reći da prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

18. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 125 kuna / 16,59 eura, troška jednokratne nagrade zastupanja u predmetnom postupku u iznosu od 125,00 eura, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno 154,86 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 5. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21.), Tbr. 7. t. 9., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i čl. 29. st. 2. ZOO -a, čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

19. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 187 kuna, budući da je navedeni trošak obuhvaćen jednokratnom nagradom za cijeli prvostupanjski postupak, a koja je tužitelju priznata sukladno odredbi iz Tbr. 7. t. 9. Tarife. Također, tužitelj nema pravo na naknadu materijalnih troškova u iznosu od 50 kuna, naknadu troška sastava prijedloga za provedbu ovrhe sudionicima ovrhe u iznosu od 156,25 kuna te naknadu troškova javnog bilježnika u iznosu od 62,50 kuna, budući da iste u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da su mu zaista i nastali.

20. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao pod t. I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP -a kao pod t. II. izreke ove odluke.

21. Tužitelj, koji je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspio u cijelosti, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura, sukladno Tbr. 10. t. 3. te troška sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 eura, dakle ukupno 101,54 eura, dok isti nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem zatraženom iznosu od 65,63 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod t. III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović