REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1185/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri d.o.o. Zagreb, Draškovićeva 40, radi isplate i utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 24. kolovoza 2026..

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od EUR 88.226,16 EUR/664.740,00 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos kako slijedi:

- na iznos od EUR 42.811,07 / HRK 322.560,00 od 8. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od EUR 13.402,35 / HRK 100.980,00 od 8. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od EUR 32.012,74 / HRK 241.200,00 od 8. svibnja 2023. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 26.804,70 EUR/201.960,00 HRK s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 8. svibnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da je tužitelj, IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], imatelj 13.339 redovnih dionica oznake ZABA-R-A kojih je izdavatelj tuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, te je tužitelj ovlašten ishoditi temeljem ove presude kod SKDD d.d., OIB 64406809162, prijenos 13.339 redovnih dionica oznake ZABA-R-A na teret računa vrijednosnih papira tuženika, a u korist računa vrijednosnih papira tužitelja.

IV. Nalaže se društvu SKDD d.d., OIB 64406809162, da na temelju ove presude u roku od 15 dana provede prijenos 13.339 redovnih dionica oznake ZABA-R-A na teret računa vrijednosnih papira tuženika, a u korist računa vrijednosnih papira tužitelja.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 63.016,65 EUR/ 474.798,95 HRK sa zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od EUR 9.127,09 / 68.768,06 HRK od dana 7. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od EUR 22.542,91 / 169.849,56 HRK od dana 9. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od EUR 12.672,05 / 95.477,56 HRK od dana 17. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od EUR 18.674,60 / 140.703,77 HRK od dana 14. svibnja 2024. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatom zatezane kamate na iznos od EUR 12.672,05 / 95.477,56 HRK za dan 16. listopada 2023. te na iznos od EUR 18.674,60 / 140.703,77 HRK za dan 13. svibnja 2024.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu građansko-pravne ponude kojom se tuženik može osloboditi obveze iz točke III. i IV. presude, ako u roku od 8 dana od dana donošenja ove presude tužitelju isplati iznos koji je jednak tržišnoj vrijednosti 13.339 redovnih dionica Zagrebačke banke d.d., oznake ZABA RA, i to po zaključnoj cijeni kojom je zaključeno trgovanje na Zagrebačkoj burzi na dan donošenja ove presude, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na tako utvrđeni iznos od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na 8 svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 31.179,50 EUR sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška za iznos od 9.987,50 EUR sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u razdoblju od 2007. do 2018., kod tuženika obnašao funkciju člana Uprave, pri čemu je njegov posljednji mandat bio reguliran Ugovorom o radu člana uprave sklopljenim s danom 6. veljače 2015. Navodi da je člankom 10. predmetnog Ugovora o radu, u odjeljku PLAĆA I DRUGI PRIMICI, tužitelju kao članu uprave tuženika bilo predviđeno pravo na varijabilnu nagradu (bonus) pa je sukladno Ugovorom o radu predviđenim pravima na bonus tužitelj primio i raspored isplata i prijenosa bonusa za razdoblje 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. Tako tvrdi da je tijekom 2020. s osnova bonusa za 2017. (16.006,37 EUR/120.600,00 HRK) i 2018. (26.804,70 EUR/201.960,00 HRK) trebao primiti iznos od ukupno 42.811,07 EUR/322.560,00 HRK, dok su mu trebale biti i prenesene 1.482 dionice, da mu je tijekom 2021. s osnova bonusa za 2017. trebalo biti preneseno 2.965 dionica, a s osnove bonusa za 2018. godinu 1.185 dionica i isplaćeno 13.402,35 EUR/100.980,00 HRK, tijekom 2022. mu je s osnova bonusa za 2017. trebalo biti preneseno 2.965 dionica, dok mu je s osnove bonusa za 2018. trebalo biti preneseno 2.371 dionica, a tijekom 2023. da mu je s osnova bonusa za 2017. trebao biti isplaćen iznos od 32.012,74 EUR/241.200,00 HRK, odnosno s osnova bonusa za 2018. mu je trebalo biti preneseno 2.371 dionica.

1.2. Međutim, tužitelj tvrdi da je, bez da je za navedeno postojala pravna osnova, izostala isplata i prijenos svih bonusa s osnova 2017. i 2018., a što prema njegovoj računici u vrijeme podnošenja tužbe iznosi 88.232,01 EUR/664,740,00 HRK (bruto iznos), 13.339 komada dionica (po cijeni od 11,20 EUR/84,38 HRK), a da nedospjelo potraživanje, koje ima dospjeti tijekom 2024. iznosi 26.806,48 EUR / 201.960,00 HRK.

1.3. Nadalje u tužbi tužitelj ističe da su mu članstvo u upravi i radni odnos okončani temeljem Sporazuma o prestanku članstva u Upravi i prestanku radnog odnosa u Zagrebačkoj banci d.d. s danom 1. rujna 2018. te da je uvidom u predmetni Sporazum razvidno kako su tužitelj i tuženik istim nesporno utvrdili kako je prestanak članstva tužitelja u Upravi tuženika, odnosno prestanak radnog odnosa tužitelja bio neskrivljen, odnosno da na strani tužitelja nisu postojale nikakve okolnosti koje bi isključivale njegova prava po osnovi Ugovora o radu člana Uprave sklopljenog dana 6. veljače 2015. pri čemu se tužitelj poziva na članak 5. i 6. Sporazuma. Unatoč naprijed navedenom, tužitelj tvrdi da je naknadno s danom 1. lipnja 2020. obaviješten kako je Nadzorni odbor tuženika svojom odlukom od dana 29. svibnja 2020. utvrdio da su, kao posljedica njegovih postupanja za tuženika nastupile reputacijske štete, a posljedično čemu da su se stekli uvjeti za aktiviranje malusa u 100 % iznosu na njegove varijabilne primitke koji se odnose na razdoblje 2017. i 2018. Predmetnom obavijesti o odluci o aktivaciji malusa od 1. lipnja 2020. tužitelju je, kako tvrdi, ukinuto pravo na isplatu i prijenos svih odgođenih obroka varijabilnih primitaka koji dospijevaju na isplatu i prijenos u 2020., a koji su mu dodijeljeni u sklopu nagrađivanja za 2017. i 2018. te mu je ukinuto pravo na isplatu i prijenos svih odgođenih obroka varijabilnih primitaka koji dospijevaju na isplatu i prijenos u narednim godinama koje čine razdoblje od 2021. do zaključno 2024., a dodijeljeni su u sklopu nagrađivanja za 2017. i 2018. Istovremeno je, za odgođene obroke varijabilnih primitaka koji su dodijeljeni u sklopu nagrađivanja za 2014., 2015. i 2016., a koji dospijevaju u 2020., navedeno kako će se postupiti prema planu dospijeća odgođenih varijabilnih primitaka. Budući da je navedena odluka tuženika bila u cijelosti neobrazložena i bez osnove, tužitelj navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom za očitovanjem glede takvog postupanja, no da na isto do današnjeg dana nije zaprimio nikakvo očitovanje. Konačno, tužitelj se tuženiku s danom 4. ožujka 2023. obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no tuženik je isti prema tvrdnjama tužitelja odbio s danom 26. travnja 2023., zbog čega je u cilju zaštite svojih prava i interesa bio primoran inicirati ovaj sudski postupak.

1.4. Stoga tužitelj nastavno tvrdi da ukupno dugovanje tuženika prema njemu iznosi 88.232,01 EUR/664,740,00 HRK (bruto iznos), 13.339 komada dionica (po cijeni od 11,20 EUR/ 84,38 HRK), dok nedospjelo potraživanje, koje ima dospjeti tijekom 2024. iznosi 26.806, 48 EUR/201.960,00 HRK. Dodatno ističe, da bi tužitelj, da mu je tuženik sukladno Ugovorom o radu i pravilima Grupe, preuzetim obvezama, prenio dionice na način i pod uvjetima kako je to bilo određeno sukladno Ugovoru o radu i pravilima Grupe, u međuvremenu, tijekom 2022. i 2023., primio i dividendu u iznosu od 9.127,26 EUR/68.769,36 HRK (2022.) i 22.542,91 EUR (2023.).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je točno da je tužitelj kod tuženika obnašao funkciju člana Uprave od 2007. do 2018. te da mu je članstvo u Upravi i prestanak radnog odnosa uslijedio temeljem Sporazuma od 1. rujna 2018., međutim, osporava da je tužitelju izostala isplata i prijenos bonusa za 2017. i 2018. bez ikakvog pravnog osnova. Tvrdi da je točno da je člankom 5. Sporazuma o prestanku članstva u Upravi navedeno da prestanak članstva u upravi i prestanak radnog odnosa tužitelja nisu uvjetovani skrivljenim ponašanjem, međutim, da u vrijeme sklapanja tog Sporazuma činjenice postupanja tužitelja koje su uvjetovale aktiviranje malusa u 100% iznosu na njegove varijabilne primitke za 2017. i 2018., u to vrijeme tuženiku nisu bile poznate. Tako tvrdi da je Hrvatska narodna banka (dalje u tekstu: HNB) izvršila neposredni nadzor nad tuženikom u razdoblju od 4. ožujka do 8. studenog 2019., o čemu je sastavljen Zapisnik o obavljenom neposrednom nadzoru dijela poslovanja broj EZIN-9-500/19- ZČ-VKM od 27. prosinca 2019. i Dodatak Zapisniku o obavljenom neposrednom nadzoru dijela poslovanja broj EZIN-9/2-500/19-ZČ-VKM od 4. veljače 2020., koji nadzor se odnosio na dio poslovanja tuženika vezan za provedbu Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, a da je na temelju navedenog nadzora utvrđeno da postoji osnovana sumnja kako je tužitelj počinio prekršaj opisan u optužnom prijedlogu HNB-a od 28. siječnja 2022. Nakon provedenog prekršajnog postupka protiv tužitelja, isti je prema tvrdnjama tuženika u konačnici obustavljen rješenjem Ministarstva financija, Financijskog inspektorata Klasa: 440-08/22-04/12, URBR: 513-08- 01/104-22-54 od 12. prosinca 2022. zbog nastupa apsolutne zastare prekršajnog progona, ali da je neovisno o vođenju prekršajnog postupka protiv tuženika, na temelju navedenog Nalaza HNB-a u odnosu na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma utvrđeno da je tužitelj odgovoran za ukupno 12 nepravilnosti počinjenih u godinama 2017. i 2018. te je na preporuku Odbora za primitke Nadzorni odbor tuženika donio Odluku broj 1387/2020 o aktivaciji malusa za osobe koje su obnašale funkciju članova Uprave Zagrebačke banke d.d., o kojoj odluci je tužitelj izviješten dopisom tuženika od 1. lipnja 2020. Tuženik ističe kako tužitelj nije pobijao Odluku Nadzornog odbora tuženika od 29. svibnja 2020. niti je bilo na koji način osporio nalaz HNB-a te da je s obzirom na to neosnovan navod tužitelja kako je tuženik tužitelju uskratio isplatu i prijenos bonusa za 2017. i 2018. bez pravne osnove jer da su osnov za aktiviranje malusa odlukom Nadzornog odbora tuženika od 29. svibnja 2020. upravo nepravilnosti utvrđene nadzorom HNB-a, kao zakonom ovlaštenog tijela za provođenje nadzora nad poslovanjem banaka. Stoga tuženik u cijelosti osporava osnov tužbenog zahtjeva, podredno i visinu svih utuženih iznosa, kao i osnov za utvrđenje vlasničkih prava na dionicama pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 5. listopada 2023. kojim je ukazao na netočnost navoda da bi na temelju Nalaza HNB -a u odnosu na sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma bilo utvrđeno da je tužitelj odgovoran za ukupno 12 nepravilnosti počinjenih u 2017. i 2018., a ističe i da navedeno ne proizlazi niti iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis niti iz bilo kakve druge dokumentacije. Ističe da iz dokumentacije koju je tuženik dostavio proizlazi da je tužitelja kao odgovornu osobu označio upravo tuženik u svojem očitovanju upućenom Hrvatskoj narodnoj banci 22. siječnja 2020. Naime, tvrdi da je tuženik samostalno, bez znanja tužitelja i bez da je istom na bilo koji način omogućio očitovanje u odnosu na navodno utvrđene propuste iz tužiteljeve navodne nadležnosti, tužitelja pred HNB-om označio kao odgovornu osobu u odnosu na točke 2,11,12,13,14,15,18 Zapisnika o obavljenom nadzoru dijela poslovanja Zagrebačke banke d.d. Zagreb, broj: EZIN-9-500/19-ZČ-VKM, a da tužitelj ni na koji način nije bio upoznat s činjenicom da će tuženik priznati krivnju i označiti ga kao odgovornu osobu bez da mu omogući pravovremeno iznošenje obrane s time da ističe i da tijekom 2019., kada je nadzor u odnosu na tuženika iniciran od strane HNB-a nije bio zaposlenik tuženika, odnosno da isti nije znao niti je na bilo koji način bio obaviješten o postojanju nadzora i nije bio pozvan dati bilo kakvo očitovanje u svezi s navodnim utvrđenjima tijekom provedenog nadzora, a što je imalo za posljedicu da je isti u tijeku postupka provođenja nadzora bio onemogućen isticati i činjenice i okolnosti koje bi išle u korist kako tuženiku, tako i njemu osobno kao članu Uprave. No, tužitelj ističe da je unatoč takvom postupanju od strane tuženika prekršajni postupak u odnosu na tužitelja vođen pred Ministarstvom financija, Financijskim inspektoratom pravomoćno obustavljen temeljem rješenja Ministarstva financija, Financijski inspektorat, KLASA: 440 -08/22- 04/12, URBROJ: 513-08-01/104-22-54 od dana 12. prosinca 2022., a koje rješenje je doneseno nakon što je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Ppž-7276/2022 od dana 13. srpnja 2022. dao svoja tumačenja temeljem kojih je bila ukinuta prvostupanjska odluka Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijski inspektorat, KLASA: 440-08/22-04/12, URBROJ: 513-08-01/104-22-42 od dana 5. svibnja 2022. Tužitelj tako tvrdi da se njegova odgovornost i krivnja nikako ne mogu smatrati utvrđenim nikakvim nalazom HNB-a, već isključivo i jedino odlukom nadležnih tijela i/ili sudbene vlasti, pri čemu dodatno ukazuje i na činjenicu da optužni prijedlog koji je tuženik dostavio u spis uopće ne obuhvaća razdoblje 2017. uslijed čega proizlazi kako u svakom slučaju u odnosu na to razdoblje tužitelju tuženik bez ikakvog osnova uskraćuje pravo na isplate iznosa s osnove njegovo rada u toj godini. Također navodi i da je u više navrata pokušavao kontaktirati tuženika radi pribave potrebne dokumentacije i informacija kako bi osporavao nalaz HNB-a, ali da su svi njegovi zahtjevi i upiti zanemarivani i ignorirani.

4. Tuženik s druge strane tvrdi da je nadzor HNB-a vršen nad dijelom poslovanja tuženika te je bio usmjeren na njegovo poslovanje pa da ne postoji osnova ni ovlaštenje tuženika za uključivanje odgovornih osoba u taj postupak niti postoji obveza pribavljanja njihovih očitovanja, a da je odgovorne osobe inicijalno utvrđivao HNB te da je tuženik dostavljao odgovarajuća očitovanja u odnosu na zahtjeve HNB-a na način da se tuženik očitovao o domenama u kojima se nalazio proces u kojem je utvrđen propust te je davao informacije o članu uprave odgovornom za tu domenu. Tvrdi da u tom postupku odgovornost tuženika proizlazi iz činjenice da je tužitelj u vremenu obuhvaćenom nadzorom kao član uprave tuženika bio odgovoran za nadzor i strateško upravljanje poslovnog područja "Korporativno, investicijsko i privatno bankarstvo", a da je nadzorom utvrđeno da postoji propust tužitelja u obavljanju dužnog nadzora nad zakonitošću rada u tom poslovnom području jer provođenje mjera za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma od strane poslovnog područja za koje je bio odgovoran tužitelj nije bilo odgovarajuće. Stoga tvrdi da se odluka tuženika o aktiviranju malusa u 100% iznosu na varijabilne primitke temelji na utvrđenjima HNB - a te politikama i pravilima sustava nagrađivanja Grupe UniCredit te neovisno o eventualnom postojanju prekršajne ili neke druge odgovornosti tužitelja. Smatra da neovisno o tome kako je završio prekršajni postupak ne sprječava poslodavca da utvrđuje postoje li radnje ili propusti tužitelja koji s obzirom na njegovu funkciju osporavaju donošenje odluke Nadzornog odbora od 29. svibnja 2020. o aktiviranju malusa u 100% iznosu, a koju odluku tužitelj nije osporavao.

5. Tužitelj osporava tvrdnje tuženika da nije pravovremeno osporavao odluku Nadzornog odbora od 29. svibnja 2020. pa da bi time bio prekludiran u svojim pravima budući mu navedena odluka nije niti bila dostavljena do ovog postupka, već mu je isključivo dostavljena obavijest od 1. lipnja 2020. koja se pozivala na navedenu odluku. Tvrdi da je slijedom svega iznijetoga u svakom slučaju imao legitimna očekivanja da će isplata varijabilnih nagrada predviđenih njegovim Ugovorom o radu i pravilima Grupe UniCredit biti poštovana odnosno da će isti primiti raspoređene iznose i dionice koji su mu rasporedom bonusa bili dostavljeni od strane samog tuženika pa smatra da je na tuženiku da dokaže valjanost uskrate zajamčenih mu prava.

6.1. Tužitelj je prvotno podneskom od 23. travnja 2024. konačno odredio tužbeni zahtjev u točki VI. tužbenog zahtjeva uzimajući u obzir u međuvremenu donesene odluke tuženika o raspodjeli dividende i zadržane dobiti te odluke o isplati dividende iz neto dobiti ostvarenoj u 2023. Tuženik se tako preinačenom zahtjevu protivio, međutim, ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci niti ne može protiviti (članak 191. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP).

6.2. Tužitelj je potom konačno odredio tužbeni zahtjev podneskom od 9. travnja 2026. te na ročištu 10. travnja 2026. pri čemu je točka V. tako postavljenog tužbenog zahtjeva predstavljala građansko-pravnu ponudu (kako se tužitelj i očitovao na ročištu održanom 10. travnja 2026.) koju je tužitelj dao tuženiku u svrhu oslobađanja njegove obveze na prijenos tužitelju vlasničkih prava na dionica (odnosno predaju isprave podobne na upis prava vlasništva na dionicama, točka IV. tužbenog zahtjeva). Valja istaknuti kako o osnovanosti takve građansko-pravne ponude sudovi ne odlučuju niti provode dokaze na okolnost osnovanosti te ponude, već ista samo predstavlja mogućnost tuženika da se ispunjenjem te ponude oslobodi obaveze koju je sud utvrdio kao osnovnu obavezu tuženika, s time da će tu ponudu usvojiti samo u situaciji ukoliko je usvojen i tužbeni zahtjev koji je primarno postavljen. Imajući u vidu da je tužitelj konačnim postavljanjem tužbenog zahtjeva na ročištu održanom 10. travnja 2026. djelomično povukao tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatom zatezane kamate na iznos od EUR 12.672,05 za dan 16. listopada 2023. te na iznos od EUR 18.674,60 za dan 13. svibnja 2024. valjalo je u skladu s odredbom članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6.3. U konačnici tužitelj je podneskom od 19. lipnja 2026., zaprimljenim kod ovog suda 23. lipnja 2026., konačno odredio tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci ove presude. U okviru tako postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj je ispravio pojedinačne iznose utužene u točkama I. i II. tužbenog zahtjeva na način da ih je pravilno iskazao u valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije, dok je iznos u kunama ostao istovjetan. Tuženik ne spori matematički izračun tako konvertiranih iznosa ispravljenih podneskom tužitelja od 19. lipnja 2026. Osim toga, tužitelj je navedenim podneskom povukao dio zahtjeva koji se odnosio na građansko-pravnu ponudu slijedom čega je u skladu s odredom članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja, a istim je uredio i dio zahtjeva u točkama III. i IV. tužbenog zahtjeva . Nije u pravu tuženik kad navodi da tužbeni zahtjev, na način kako je u tom dijelu postavljen, nije pravilan jer SKDD nije stranka u postupku. Upravo suprotno, tužbeni zahtjev postavljen na način da se nalaže nadležnom tijelu provedba upisa je postavljen sukladno relevantnim propisima i presuda donesena prema takvim propisima jedino može biti provediva po pravomoćnosti iste.

7.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u Ugovor o radu člana uprave (list 10. do 17. spisa), e-mail dopis te raspored bonusa tužitelja za tuženika u prilogu (list 18. do 21. spisa), Pravila nagrađivanja 2018. za UniCredit (list 22. do 40. spisa), javno dostupni podaci o vrijednosti dionica tuženika na dan podnošenja tužbe (list 41. spisa), obavijest o održavanju Glavne skupštine Zagrebačke banke od 5. travnja 2023. (list 42. spisa), obavijest o sazivanju Glavne skupštine Zagrebačke banke od 28. veljače 2023. (list 43. do 55. spisa), obavijest o održavanju Glavne skupštine Zagrebačke banke od 6. travnja 2023. (list 56. spisa), obavijest o sazivanju Glavne skupštine Zagrebačke banke od 1. ožujka 2023. (list 57. do 65. spisa), Povijesni izvadak iz sudskog registra za Zagrebačku banku (list 66. do 172. spisa), Sporazum o prestanku članstva u Upravi i prestanku radnog odnosa u Zagrebačkoj banci d.d. (list 173. do 175. spisa), e-mail korespondencija (list 176. do 178. spisa), Optužni prijedlog HNB-a od 28. siječnja 2022. (list 185. do 202. spisa), rješenje Ministarstva financija Financijskog inspektorata od 12. prosinca 2022. (list 203. do 205. spisa), preporuka Odbora za primitke broj 136/2020 od 29. svibnja 2020 (list 206. do 207. spisa), odluka Nadzornog odbora Zagrebačke banke d.d. o aktivaciji malusa broj 1387/2020 od 29. svibnja 2020. (list 208. do 209. spisa), obavijest Zagrebačke banke d.d. tužitelju od 1. lipnja 2020. (list 210. spisa), rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Ppž- 7276/2022 od dana 13. srpnja 2022. (list 218. do 226. spisa), rješenje Ministarstva financija, Financijski inspektorat, KLASA: 440-08/22-04/12, URBROJ: 513-08-01/104- 22-54 od dana 12. prosinca 2022. (list 227. do 229. spisa), presuda i rješenje Visokog prekršajnog suda, posl. br. Ppž-12017/2022 od dana 15. prosinca 2022. (list 230. do 253. spisa), e-mail dopis od 12. listopada 2022. (list 254. do 255. spisa), e-mail dopis od 9. srpnja 2020. (list 256. do 257. spisa), dopis tužitelja od 21. svibnja 2021. (list 261. do 262. spisa), ovjereni prijevodi (list 267. do 321. spisa), Pravila sustava nagrađivanja za 2020. (list 330. do 357. spisa), očitovanje banke o odgovornim osobama (list 359. do 364. spisa), Pravila sustava nagrađivanja za 2019. (list 371. do 398. spisa), odluka o rasporedu nadležnosti i zaduženjima članova Uprave Zagrebačke banke d.d. od 10. srpnja 2018. (list 399. do 406. spisa), dopis tužitelja od 8. lipnja 2020. uz prijevod (list 421. do 423. spisa), Obavijest o odluci o smanjenju stavki redovnog osnovnog kapitala (list 429. do 430. spisa), rezultati glasovanja od 10. travnja 2024. (list 432. do 437. spisa), poziv na dostavu očitovanja od 21. ožujka 2024. (list 438. do 439. spisa), Izvješće o primicima članova uprave i nadzornog odbora društva za 2019. (list 462. do 474. spisa), izvršen je uvid u pisanu izjavu tužitelja (list 413. do 417. spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku u svrhu dokazivanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz pisanog iskaza (iskaz na listu 458. do 459. spisa).

7.2. Ovaj sud nije provodio dokaz saslušanjem odgovorne osobe tuženika kao stranke u postupku u svrhu dokazivanja jer odgovorna osoba tuženika, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište na kojem je bilo određeno provođenje dokaza njezinim saslušanjem, a svoj nedolazak nije opravdala, niti je to učinio punomoćnik tuženika.

7.3. Tužitelj je na ročištu 10. travnja 2026. odustao od prijedloga da se provede financijsko vještačenje s obzirom da su stranke učinile nespornim matematičke izračune i visine postavljenih tužbenih zahtjeva.

8. Sukladno odredbi članka 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je konačno određeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom varijabilnih nagrada (bonusa) za 2017. i 2018., utvrđenje prava vlasništva na dionicama koje tužitelj tvrdi da je stekao s osnove varijabilnog nagrađivanja uz nalaganje Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. provedbe upisa prijenosa dionica, kao i zahtjev za naknadom štete s osnove isplate dobiti koju bi tužitelj ostvario na ime dividendi da mu je tuženik prenio dionice po dospijeću.

10.1. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja niti je sporna pasivna legitimacija tuženika, a među strankama nije sporno niti:

- da je tužitelj od 2007. do 2018. obnašao funkciju člana Uprave tuženika,

- da je posljednji mandat tužitelja bio reguliran Ugovorom o radu člana Uprave od 6. veljače 2015. (list 10. do 17. spisa),

- da je sklopljen Sporazum o prestanku članstva Upravi i prestanku radnog odnosa u Zagrebačkoj banci d.d. dana 1. rujna 2018. (list 173. do 175. spisa).

10.2. Među strankama nije sporna visina matematičkog izračuna visine varijabilne nagrade (bonusa) kako su naznačeni u točkama I. i II. konačno određenog tužbenog zahtjeva, kao niti matematički izračun konvertiranih iznosa utužene visine varijabilne nagrade kako ih je tužitelj postavio konačno određenim tužbenim zahtjevom te nisu sporni naznačeni datumi dospijeća istih, nije sporan matematički izračun visine dividendi koje tužitelj zahtijeva točkom V. konačno određenog tužbenog zahtjeva, kao niti da je iznos od 9.127,09 EUR dospio 6. svibnja 2022., da je iznos od 22.542,91 EUR dospio 8. svibnja 2023., da je iznos od 12.672,05 EUR dospio 16. listopada 2023. te da je iznos od 18.674,60 EUR dospio 13. svibnja 2024.

11. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u Ugovor o radu člana Uprave od 6. veljače 2015. utvrđeno je da je istim, između ostalog, člankom 10. ugovoreno da tužitelj ostvaruje pravo na varijabilnu nagradu (bonus), odnosno da tužitelj kao član Uprave ostvaruje pravo na varijabilno nagrađivanje temeljeno na sustavima varijabilnog nagrađivanja Grupe UniCredit i odlukama Nadzornog odbora koje se donose na prijedlog Predsjednika Uprave. Pravo na varijabilno nagrađivanje može pripasti članu Uprave ovisno o ostvarenim rezultatima uspješnosti Banke i ostvarenim individualnim ciljevima pod uvjetima i na način propisan važećim pravilima varijabilnog nagrađivanja koji su definirani odlukom Nadzornog odbora i u skladu s standardima Grupe, a varijabilna nagrada (Bonus) prema Ugovoru mora odražavati uspješnost koja je održiva te prilagođena rizicima kao i uspješnost koja nadmašuje standard očekivan u odnosu na složenost i odgovornost funkcije na koju je tužitelj kao član Uprave bio imenovan. Člankom 12. Ugovora o radu člana Uprave određeno je da određeni udio ostvarene varijabilne nagrade (bonusa) ne može biti isplaćen neposredno nakon proteka razdoblja procjene uspješnosti (odgođena nagrada) te da se udio odgođene nagrade, razdoblja odgode, način isplate odgođene nagrade te razdoblje procjene uspješnosti se određuju internim aktima i posebnom odlukom nadležnog tijela Banke te u skladu s relevantnim eksternim propisima koji reguliraju odgodu primitaka, dok je člankom 13. istog Ugovora određeno da u slučaju da je ostvarenje prethodno preuzetih rizika iz ranijih razdoblja dovelo do narušavanja uspješnosti, odnosno lošijeg financijskog rezultata iz razloga što je član Uprave sudjelovao u aktivnostima ili je bio odgovoran za aktivnosti koje su rezultirale značajnim gubicima za Banku, odnosno iz razloga što član Uprave nije ispunio propisne ili interno postavljene standarde primjerenosti da je tužitelj kao član Uprave suglasan da mu Banka nije dužna isplatiti dio, odnosu cijelu odgođenu, neisplaćenu nagradu ili prenijeti prava, nad dijelom ili nad cijelom odgođenom, neisplaćenom nagradom, a što će se utvrditi odlukom Nadzornog odbora bili drugog nadležnog tijela Banke.

13. Tuženik je u srpnju 2018. donio Sustav stimulacija Grupe 2018. u okviru kojeg je određena i struktura i pregled isplata varijabilne nagrade (bonusa) za tužitelja kao člana Uprave (list 20. i 21. spisa, ovjereni prijevod po stalnom sudskom tumaču na listovima 275. i 276. spisa), a prema Pravilima Sustava stimulacija Grupe za 2018. iz siječnja 2018. koji prileži spisu (list 283. i 321. spisa).

14. Iz navedenog rasporeda isplata i prijenosa bonusa proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj s osnove bonusa za 2017. (16.006,37 EUR/120.600,00 HRK) i 2018. (26.804,70 EUR/201.960,00 HRK) trebao primiti iznos od ukupno 42.811,07 EUR/322.560,00 HRK, dok su mu trebale biti i prenesene 1.482 dionice,

- da mu je tijekom 2021. s osnove bonusa za 2017. trebalo biti preneseno 2.965 dionica, a s osnove bonusa za 2018. godinu 1.185 dionica i isplaćeno 13.402,35 EUR/100.980,00 HRK,

- da mu je tijekom 2022. s osnova bonusa za 2017. trebalo biti preneseno 2.965 dionica, dok mu je s osnove bonusa za 2018. trebalo biti preneseno 2.371 dionica,

- da mu je tijekom 2023. s osnove bonusa za 2017. trebao biti isplaćen iznos od 32.012,74 EUR/241.200,00 HRK, odnosno s osnova bonusa za 2018. mu je trebalo biti preneseno 2.371 dionica, kao i

- da mu je 2024. s osnove bonusa trebao biti isplaćen iznos od 26.804,70 EUR/201.960,00 HRK, odnosno tužitelju je tuženik trebao isplatiti ukupan iznos od 115.030,86 EUR/866.700,00 HRK i prenijeti ukupno 13.339 redovitih dionica tuženika.

15. Uvidom u Sporazum o prestanku članstva Upravi i prestanku radnog odnosa u Zagrebačkoj banci d.d. dana 1. rujna 2018., konkretno članak 5. Sporazuma, utvrđeno je da se prestanak tužiteljevog članstva u upravi i prestanak radnog odnosa u Banci smatraju neskrivljenim prestankom (CG), što znači da tužitelj kao član Uprave ostvaruje pravo na isplate stečenih a neisplaćenih obroka s osnova varijabilnog nagrađivanja, sukladno sklopljenom Ugovoru o radu te uvjetima i elementima važećih pravila varijabilnog nagrađivanja definiranih odlukama Nadzornog odbora o primjeni pravila sustava nagrađivanja Grupe UniCredit za Upravu i visoko rukovodstvo za pojedinu godinu mandata.

16. Na temelju Preporuke o usvajanju Odluke o aktivaciji malusa za osobe koje su obnašale funkciju članova Uprave tuženika od 29. svibnja 2020. (list 206. i 207. spisa), Nadzorni odbor tuženika je 29. svibnja 2020. donio Odluku o aktivaciji malusa za osobe koje su obnašale funkciju članova Uprave tuženika (list 208. i 209. spisa), predmet koje Odluke je aktivacija malusa na varijabilne primitke ovdje tužitelja i DG koji su u sklopu nagrađivanja za godine navedene u istoj (2017. i 2018.) dodijeljeni s odgodnim učinkom, sve sukladno pravilima sustava grupnog nagrađivanja za zaposlenike čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti tuženika te njihovim ugovornim odredbama sa tuženikom. Navedenom Odlukom utvrđeno je da su stečeni uvjeti za aktivaciju malusa jer su nalazom supervizije HNB- a u odnosu na područje Sprječavanja pranja novca, financiranja terorizma i upravljanja financijskim sankcijama utvrđene nepravilnosti s elementima prekršajne odgovornosti za tuženika kao pravnu osobu te za tužitelja i DG kao odgovornim osobama u pravnoj osobi, koje utvrđene nepravilnosti odstupaju od ugovornog standarda profesionalne primjerenosti te su značajno doprinijele reputacijskoj šteti tuženiku i grupaciji kojoj tuženik pripada (Grupa UniCredit). Tako je Odlukom aktiviran 100% malus na varijabilne primitke tužitelja (i DG) te je tužitelju ukinuto pravo na isplatu i prijenos svih odgođenih obroka varijabilnih primitaka koji su dodijeljeni u sklopu nagrađivanja za 2017. i 2018. i koji dospijevaju na isplatu i prijenos u 2020. te je ukinuto pravo na isplatu i prijenos svih odgođenih obroka varijabilnih primitaka koji su dodijeljeni u sklopu nagrađivanja za 2017. i 2018. i koji dospijevaju na isplatu i prijenos u razdoblju od 2021. do zaključno 2024.

17.1. Iz e-mail korespondencije koju je tužitelj dostavio u spis, posebice e-mail poruke od 8. lipnja 2020. (list 268. do 269. spisa), proizlazi da je tužitelj zaprimio obavijest o aktivaciji malusa, odnosno da je zaprimio obavijest da je Nadzorni odbor tuženika svojom odlukom utvrdio da su stečeni uvjeti za aktiviranje malusa u 100% iznosu na varijabilne primitke koji se odnose na razdoblje 2017. i 2018. zbog čega je tužitelj od tuženika i tražio daljnje relevantne informacije i činjenice koje se odnose na istu. Spisu ne prileže dokazi da je tužitelj ikada zaprimio samu Odluku niti proizlazi da je tužitelju ikada dostavljen nalaz revizije HNB-a pa da bi iste mogao osporavati, kako to tuženik tvrdi, pri čemu se ističe da je mogućnost utvrđenja ništetnosti i pobojnosti odluke Nadzornog odbora zakonski regulirana tek donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima, koji Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2024. pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika iznesene tijekom postupka da tužitelj nije pobijao Odluku nadzornog odbora kojom se utvrđuje aktiviranje Malus mehanizma pa da stoga tužitelj ne može ostvarivati bilo koje pravo protivno toj odluci jer je ista još uvijek na snazi.

17.2. Tuženik je u spis dostavio Očitovanje tuženika o odgovornim osobama (list 359. do 364. spisa) kojim se očitovao o odgovornim osobama iz uprave u čiju domenu potpadaju utvrđeni propusti od strane HNB-a, međutim, sam tuženik tijekom postupka navodi kako nije postojala osnova niti ovlaštenje tuženika za uključivanje odgovornih osoba u postupak nadzora niti je postojala obveza pribavljanja njihovih očitovanja jer je postupak nadzora provodio HNB koja je odlučivala čije će očitovanje pribavljati u postupku iz čega proizlazi da je tužitelja, između ostalih, naznačio kao odgovornu osobu bez da je prethodno tužitelja zatražio bilo kakvo očitovanje u tom postupku (podnesak tuženika od 23. listopada 2023.). Činjenice da tužitelj nije obaviješten o provođenju niti o rezultatima nadzora te da tuženik nije tražio tužiteljevo očitovanje u odnosu na navodne nepravilnosti u poslovanju proizlazi i iz pisanog iskaza tužitelja danog za potrebe ovog postupka (list 413. do 416. spisa).

18. HNB je nakon provedenog nadzora i nalaza istog, a što je bila osnova tuženika za aktivaciju malusa, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Financijskom inspektoratu, Služba za prekršajni postupak, kao ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog protiv ovdje tužitelja kao člana uprave tuženika u vrijeme počinjenja prekršaja (list 185. do 202. spisa). Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je Optužni prijedlog u dva navrata izmijenjen, međutim, navedene izmjene Optužnog prijedloga ne prileže spisu. Tužitelj je prvotno rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijski inspektorat, od 5. svibnja 2022. proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 21.000,00 kuna zbog prekršaja iz članka 150. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 46. i 4. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma opisanog pod točkama 1) i 2), dok je obustavljen prekršajni postupak zbog prekršaja iz članka 150. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 5. i 26. istog Zakona. Protiv tako donesenog rješenja tužitelj je podnio žalbu koja je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-7276/2022 od 13. srpnja 2022. prihvaćena, ukinuta je prvotno donesena odluka u dijelu u kojem je tužitelj kao okrivljenik proglašen krivim te je predmet vraćen na ponovno suđenje (list 218. do 226. spisa). U konačnici je prekršajni postupak protiv tužitelja obustavljen (list 227. do 229. spisa).

19. Kako je to već ranije navedeno, tuženik je Odluku o aktivaciji malusa donio pozivajući se na nalaz nadzora HNB-a u odnosu na područje Sprječavanja pranja novca, financiranja terorizma i upravljanja financijskim sankcijama, u okviru kojeg nadzora su utvrđene nepravilnosti s elementima prekršajne odgovornosti za tuženika kao pravnu osobu te za tužitelja i DG kao odgovornim osobama u pravnoj osobi. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u pogledu izvršenog neposrednog nadzora nad tuženikom od strane HNB-a sastavljen Zapisnik o obavljenom neposrednom nadzoru dijela poslovanja broj EZIN-9-500/19-ZČ-VKM od 27. prosinca 2019. i Dodatak tom Zapisniku od 4. veljače 2020., međutim, navedene Zapisnike nije dostavio u spis, već je tvrdio da je na temelju tako provedenog nadzora utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je tužitelj počinio prekršaj opisan u ranije spomenutom Optužnom prijedlogu HNB-a, koji postupak je, kako je to već navedeno, obustavljen te u istome nije utvrđena prekršajna odgovornost ovdje tužitelja kao odgovorne osobe. Tuženik tvrdi da je neovisno o vođenju prekršajnog postupka, na temelju nalaza HNB- a u odnosu na sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma utvrđeno da je tužitelj odgovoran za ukupno dvanaest nepravilnosti počinjenih u 2017. i 2018., međutim, sud nije mogao utvrditi osnovanost takvih tvrdnji tuženika jer nalaz na koji se poziva nikada nije dostavljen u spis.

20. S obzirom da je ranije spomenuti Optužni prijedlog koji prileži spisu podnesen temeljem provedenog nadzora, bez obzira što je isti prekršajni postupak obustavljen, a radi utvrđivanja eventualne osnovanosti donošenja Odluke o aktivaciji malusa, sud je proveo dokaz uvidom u dostavljenu pisanu izjavu tužitelja kojeg je i neposredno saslušao radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz pisanog iskaza. Valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije predlagao bilo kakve dokaze, osim uvida u sadržaj isprava koje prileže spisu.

21.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u kolovozu 2020. obaviješten od strane HNB-a o namjeri podnošenja optužnog prijedloga radi navodnog počinjenja prekršaja iz domene Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te ga je sukladno njihovoj obvezi po prekršajnom zakonu pozvao na proces sporazumijevanja, a da je suština obavijesti bila ta da mu je HNB očito pogrešno stavljao na teret da bi bio odgovoran za navodne nepravilnosti u poslovanju tuženika u diviziji Korporativno i investicijsko bankarstvo za koju je on bio nadležan član uprave. Kako se tužitelj nije osjećao krivim te je smatrao i da se ne radi o nepravilnostima, HNB je prekinuo proces sporazumijevanja te je podnio Financijskom inspektoratu Optužni prijedlog pri čemu tužitelj izjavljuje da HNB protiv njega nije podigao Optužni prijedlog za bilo koje navodne nepravilnosti iz 2017., za koju godinu je tuženik također aktivirao malus te mu i za tu godinu uskratio isplatu već određenog bonusa. Iz iskaza nadalje proizlazi da je prema saznanjima koje je tužitelj kasnije stekao HNB proveo nadzor nad poslovanjem tuženika 2019., godinu dana nakon što je tužitelj otišao iz banke, te je izdao Zapisnik 2020., a da je odluka tadašnje uprave, koja je djelovala u različitom sastavu u odnosu na onu iz nadziranog razdoblja, bila da prizna krivnju za takve navodne nepravilnosti, nagodi se s HNB-om i plati prekršajnu kaznu bez obzira što u vrijeme kad su se nepravilnosti navodno dogodila nisu bili niti zaposlenici tuženika. Iz iskaza nadalje proizlazi da tužitelj, kako je to već ranije navedeno, nije obavješten niti o provođenju nadzora niti o rezultatima nadzora niti je tuženik na bilo koji način tražio očitovanje tužitelja na navodne nepravilnosti u poslovanju. Osim toga, iz iskaza proizlazi da je tužitelj tražio pristup informacijama koje u bitnome nije dobio. Tužitelj je iskazivao da je cijelo vrijeme svoj posao obavljao na razini najviših standarda u bankarskom poslovanju, što je uvijek zahtijevao i od cijelog svog tima kojima je upravljao i što je tuženik sam utvrdio kroz uvjete njegovog rada i plaćajući mu iznimno visoke naknade kroz vrlo dugo razdoblje, a iskazuje i da je logično da smatra da nije kriv te da je upitno da li uopće nepravilnosti postoje. Iz iskaza nadalje proizlazi da je tijekom postupka pred Inspektoratom kroz iznošenje dokaza postalo razvidno da je tuženik te posljedično HNB uzelo u obzir samo dio dokumentacije, da je krivo interpretirala određene situacije i dokumente, da je tuženik na upite HNB-a tijekom revizije odgovarao nepotpuno i neuobičajeno šturo, bez iznošenja detalja i okolnosti, da je krivo identificirala odgovorne osobe zbog čega je u prvom stupnju prvotno Financijski inspektorat utvrdio krivnju samo po dvije od ukupno inicijalnih šest točaka Optužnog prijedloga, a da je u konačnici postupak obustavljen zbog zastare jer u četiri godine nije dokazana njegova krivnja pri čemu je tužitelj siguran da bi bio oslobođen optužbi jer je upravo takva odluka donesena i u prekršajnom postupku protiv ŽG koji ga je naslijedio na poziciji člana uprave i protiv kojega je I prijedlog imao iste točke i ista navodna djela. Osim toga iz iskaza proizlazi da je u povijesti tuženika prvi puta aktiviran malus, što ne bi smjelo biti rezultat samovoljnog postupanja već bi, budući se radi o ograničenju, odnosno oduzimanju već stečenih prava, isto moralo biti izričito utemeljeno na određenim činjenicama, događajima, obvezama i drugim pravima pa smatra takvo postupanje banke neprofesionalnim i neposlovnim, a u smislu vođenja postupka revizije i materijalno štetnim i upitnim.

21.2. Iz iskaza tužitelja danim pred ovim sudom proizlazi da je tužitelj bio nadležan za korporativno investicijsko bankarstvo. Nakon što je otišao iz ZABA-e te nakon što je zaprimio obavijest ZABA-e o tome da mu aktiviraju malus, započeo je prekršajni postupak prijedlogom mirenja od strane Hrvatske narodne banke u kolovozu 2020., a u okviru kojeg ga je HNB teretila sa šest točaka za određene nepravilnosti u poslovanju unutar segmenata banke za koje je bio nadležan. Svi prekršaji koji su mu bili stavljeni na teret odnosili su se na propuste u činjenju odnosno ne činjenju pojedinih zaposlenika u okviru odjela privatnog i korporativnog bankarstva, koji odjeli su bili pod direktorima nadležnim za te sektore. Iz iskaza proizlazi da je kontrola bila uspostavljena u cijeloj vertikali sustava upravljanja te su bili ustrojeni odjeli nadzora, od kojih je jedan takav odjel bio u njegovoj nadležnosti, a da je glavni odjel bio u nadležnosti predsjednika uprave pri čemu su svi prekršaji iz optužnog prijedloga bili u nadležnosti nadzora glavnog odjela koji je bio pod predsjednikom uprave. Upravo navedeno je bio razlog zbog je kojeg je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ukinuo rješenje Financijskog inspektorata kojim je bio nepravomoćno osuđen za dvije od šest točaka te je i navedeni sud utvrdio kako nema njegove odgovornosti za prekršaj koji su stavljeni na teret temeljem funkcije koju je obavljao.

22. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja jer je dan životno i logično te u skladu s dokumentacijom u spisu. Tako i iz odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske na koju se tužitelj u iskazu poziva (rješenje broj Ppž-7276/2022) proizlazi da je tužitelj bio član uprave nadležan za diviziju Korporativno i investicijsko privatno bankarstvo, a da u poslovno područje u kojem dolazi do primjene mjera sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma (prva linija obrane) spada i divizija Maloprodaje i poduzetničkog bankarstva za koju prema Odluci o makroorganizaciji Zagrebačke banke d.d. nije nadležan tužitelj kao član uprave nadležan za nadzor i strateško upravljanje poslovnim područjem Korporativno investicijsko i privatno bankarstvo. Iz iste odluke proizlazi i da sukladno Odluci o makroorganizaciji Zagrebačke banke d.d. i Odluci o rasporedu nadležnosti i zaduženjima članova uprave od 20. ožujka 2018. tužitelj kao član uprave nadležan za Korporativno investicijsko i privatno bankarstvo donosi interne akte koji se odnose na njegovu diviziju i nije odgovorna osoba za interne akte koji se odnose na ostale divizije i cijelu kreditnu instituciju. Tužitelj je i u prekršajnom postupku tvrdio da nije odgovorna osoba za prekršaje koji su mu se stavili na teret temeljem nadzora HNB-a jer se sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma ne organizira za svako poslovno područje-diviziju, već za cijelu kreditnu instituciju, a da kontrolu provođenja aktivnosti u smislu pranja novca i financiranja terorizma provodi Odjel sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma uz koji odjel i interni nadzor nad svim aktivnostima u banci vezano za Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma provodi interna revizija, a što sve je bilo u nadležnosti predsjednika uprave tuženika, a ne ovdje tužitelja.

23. Iz svega navedenoga, imajući u vidu dokaze koje su stranke u ovom postupku predlagale i s kojima je sud u ovom postupku raspolagao, proizlazi da tužitelj kao član uprave za Korporativno investicijsko i privatno bankarstvo nije odgovorna osoba za nepravilnosti naznačene u Optužnom prijedlogu koji prileži spisu (pri čemu sud ne raspolaže niti nalazom nadzora HNB-a niti izmjenama Optužnog prijedloga), a na kojim navodnim nepravilnostima je tuženik i donio Odluku o aktivaciji malusa iz čega proizlazi da se tom Odlukom neosnovano zadiralo u tužiteljeva već stečena prava te mu je neosnovano uskraćeno pravo na isplatu i prijenos varijabilnih primitaka koji su predmet ovog postupka, odnosno isplatu varijabilne nagrade- bonusa i prijenos dionica tuženika tužitelju kako je to prethodno određeno rasporedom bonusa koji prileži spisu na listu 21. spisa.

24. Naime, na tuženiku je bio teret dokaza da je osnovano donio Odluku o aktivaciji malusa, odnosno da je tužitelj bio odgovoran za nepravilnosti utvrđene u okviru provedenog nadzora dijela poslovanja od strane HNB-a koje bi opravdavale donošenje Odluke o aktivaciji malusa broj 1387/2020 (list 208. i 209. spisa) , međutim, tuženik navedenu okolnost prema ocjeni ovog suda nije dokazao niti je u spis dostavio isprave, odnosno predložio dokaze iz kojih bi navedene okolnosti proizlazile. Treba nadodati i da je tuženik, kako to proizlazi iz Izvješća o primicima članova uprave i nadzornog odbora društva za 2019. s Izvješćem neovisnog revizora s neovisno izraženim uvjerenjem (list 462. do 474. spisa) te iz iskaza tužitelja danog pred ovim sudom, DG, tada članici uprave za maloprodaju, isplatio bonus i za 2017. i 2018. bez obzira što je u odnosu na nju, kao i tužitelja, bila donesena predmetna Odluka o aktivaciji malusa. Pored toga treba istaknuti i da je konkretno u odnosu na tužitelja navedena Odluka donesena i u odnosu na isplatu i prijenos svih odgođenih obroka varijabilnih primitaka dodijeljenih u sklopu nagrađivanja i za 2017., a koja godina nije bila uopće obuhvaćena prekršajnim postupkom, kako je to ranije navedeno, pa u svakom slučaju za navedenu godinu nije bilo osnove za aktivaciju malusa.

25. S obzirom da je tuženik neosnovano aktivirao malus, odnosno donio Odluku o aktivaciji malusa broj 1387/2020, na tužitelja nisu prema ranije spomenutom rasporedu prenesene dionice tuženika pa tužitelj osnovano zahtijeva ne samo isplatu varijabilnih primitaka (točke I. i II. tužbenog zahtjeva) i stjecanje ukupno 13.339 redovnih dionica tuženika (točke III. i IV. tužbenog zahtjeva), već i osnovano zahtijeva naknadu štete s osnove izmakle koristi u visini iznosa dividendi koje bi primio temeljem odgovarajućih odluka tuženika koje prileže spisu, a plaćanje kojih je uslijed aktivacije malusa i izostanka prijenosa dionica neosnovano izostalo (šteta i uzročno posljedična protupravna štetna radnja tuženika kao štetnika). Stoga su se u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva ostvarile sve zakonom propisane kumulativne pretpostavke za naknadu štete s osnove izmakle koristi u smislu odredbe članka 1089. ZOO-a, pri čemu visina utuženih iznosa dividendi nije sporna, kao što nije sporan niti utuženi tijek zatezne kamate na tako pojedinačno utužene iznose (točka V. tužbenog zahtjeva, članak 1086. ZOO-a).

26. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ocijenio osnovanim te je odlučio kao u točkama I. do V. izreke ove presude, posebno imajući u vidu da tuženik nije sporio visinu točaka I., II. i V. konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, kao niti datume dospijeća iznosa varijabilnih primitaka utuženih u istima, učinio je nespornim i dospijeće tražbine s osnove isplate dividendi.

27. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1., članka 164. stavak 1. i članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 526., 527. i 528. spisa), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu: Tarifa) te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i vrijednosti boda od 2,00 EUR.

28.1. Tužitelju je kao potreban priznat sljedeći trošak:

-trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak sastava podneska od 29. siječnja 2024. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 14. veljače 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak sastava podneska od 23. travnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00

EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 2. prosinca 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 10. veljače 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak sastava podneska od 1. travnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 10. travnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak sastava podneska od 19. lipnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 8. srpnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.680,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 670,00 EUR,

-trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR

-trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 635,19 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 31.179,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

28.2. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

29. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi trošak sastava podneska od 29. siječnja 2024. iz razloga što istim tužitelj dostavlja ovjereni prijevod dokumentacije dostavljene uz tužbu te uređuje raniju točku V. tužbenog zahtjeva (građansko-pravna ponuda) koju je u konačnici povukao pa mu za sastav tog podneska pripada nagrada prema Tbr. 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to tužitelj zatražio. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na zahtijevane troškove sastava podnesaka od 6. veljače 2024. i 9. travnja 2026. jer su ti troškovi ocijenjeni nepotrebnima s obzirom da su navedeni podnesci predani neposredno prije održanih ročišta (14. veljače 2024. i 10. travnja 2026.) za pristup na koja ročišta je tužitelju u cijelosti priznata zatražena nagrada, a na kojima je tužitelj mogao i morao iznijeti sve navode iz navedenih podnesaka. Imajući u vidu navedeno, tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka odbijen je kao neosnovan za ukupni iznos od 9.987,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

30. Sud nije smatrao potrebnim posebno odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka budući je isti u cijelosti izgubio ovaj spor.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.