REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr 1-246/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG, [adresa], 26000, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj] (sada [adresa]), protiv prvotuženika IMPERIAL PROPERTIES d.o.o., Poreč - Parenzo, Naselje Mate Balote 1, OIB: 73922418449, drugotuženika HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetuženika ŠG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, rješavajući sukob stvarne nadležnosti između Trgovačkog suda u Pazinu, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem, poslovni broj P-10/2026-12 od 30. travnja 2026. i Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj P-529/2026-18 od 2. srpnja 2026., dana 24. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e :
Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski sud u Pazinu (Stalna služba u Poreču-Parenzo).
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Pazinu, rješenjem poslovni broj P-10/2026-12 od 30. travnja 2026. oglasio se stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet je ustupio Općinskom sudu u Pazinu, primjenom čl. 20. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/17 i 67/23; dalje: ZMPP) i 33. Zakona o parničnom postupku, navodeći da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 34.b točke 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužiteljica fizička osoba za koju ne proizlazi da obavlja registriranu djelatnost, a drugotuženik i trećetuženik su također fizičke osobe, a okolnost da je prvotuženik trgovačko društvo nije dostatna za stvarnu nadležnost trgovačkog suda jer se ne radi o sporu između pravnih osoba niti o sporu između pravne osobe i obrtnika ili osobe koja obavlja registriranu djelatnost u vezi s tom djelatnošću. Nadalje, navodi da se ne radi ni o sporu koji bi po svojem predmetu bio obuhvaćen člankom 34.b točkama 2. do 10. Zakona o parničnom postupku, jer se postavljeni prvi zahtjev odnosi se na utvrđenje prava vlasništva ili suvlasništva na nekretninama, a u odnosu na ostale zahtjeve riječ je eventualnoj kumulaciji zahtjeva iz čl. 188. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku o kojima sud odlučuje tek ako prethodno utvrdi da onaj zahtjev koji je postavljen prije njega nije osnovan. Dalje navodi da činjenica da tužiteljica zahtjeve prema drugotuženiku i trećetuženiku izvodi iz navodnih raspolaganja, prijenosa poslovnih udjela, ulaganja i obiteljskih odnosno povjereničkih odnosa ne zasniva stvarnu nadležnost trgovačkog suda prema fizičkim osobama niti mogu atrakcijom stvarne nadležnosti dovesti do toga da trgovački sud postane stvarno nadležan za spor koji je po svojoj prirodi građanskopravni imovinski spor. Budući da je riječ o sporovima o pravu vlasništva na nekretninama, riječ je o građanskopravnom sporu iz čl. 34. st. 2. Zakona o parničnom postupku te Trgovački sud u Pazinu smatra da je na temelju čl. 56. Zakona o parničnom postupku nadležan Općinski sud u Pazinu pa je na temelju čl. 21. i 23. Zakona o parničnom postupku predmet dostavio navedenom sudu.
2. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo izazvao je sukob nadležnosti pozivom na čl. 34b. st. 1. toč. 1. i čl. 34b. st. 2. Zakona o parničnom postupku uz obrazloženje da je drugotuženik direktor i jedini član prvotuženika, a trećetuženik je član prvotuženika s time da je prije bio direktor i jedini član toga društva, da tužiteljica tvrdi da je svrha osnivanja društva, prvotuženika, bila izgradnja i prodaja vila te da je ona jedini, pravi i stvarni vlasnik toga društva, da je prvotno postavila tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je stvarni vlasnik te jedini član prvotuženika, odnosno jedini vlasnik njegovih poslovnih udjela. Uz njega je postavila i više eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, a nakon toga podnijela je manifestacijski zahtjev kojim traži kompletnu dokumentaciju te je nakon poziva suda uredila tužbeni zahtjev tako da sada kao glavni tužbeni zahtjev postavlja zahtjev za utvrđenje da je ona vlasnica nekretnina, a ostale kao eventualno kumulirane tužbene zahtjeve pa stoga taj sud zaključuje da je riječ o sporu u vezi s raspolaganjem članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu- prvo tuženiku za što je nadležan trgovački sud.
3. Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski sud u Pazinu (Stalna služba u Poreču-Parenzo).
4. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužiteljica nakon poziva suda da u skladu s čl. 109. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) uredi tužbu, uredila tužbu u kojoj je podnijela manifestacijski zahtjev za dostavu dokumentacije te zatražila da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica vlasnica nekretnina na području Poreča te eventualno kumulirani zahtjev u skladu s čl. 188. st. 2. ZPP-a koji glasi na isplatu i daljnji eventualno kumulirani zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica isključivi vlasnik-imatelj poslovnih udjela u trgovačkom društvu.
5. Odredbom čl. 34. b toč. 1. ZPP-a propisano je da Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda. Nadalje, prema čl. 34. b toč. 2. ZPP-a propisano je da Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu, dok prema čl. 34. b toč. 10. ZPP-a trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.
6. Odredbom čl. 34. st. 1. ZPP-a taksativno su navedeni slučajevi u kojima uvijek u prvom stupnju sude općinski sudovi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz članka 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.
7. Budući da je tužiteljica fizička osoba, a iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da obavlja neku registriranu djelatnost, dok je samo prvotuženik pravna osoba, nema uvjeta za nadležnost trgovačkog suda prema čl. 34. b toč. 1. ZPP-a, a nisu ispunjeni niti uvjeti za nadležnost trgovačkog suda iz čl. 34. b toč. 10. ZPP-a. Nadalje, iz prvobitno podnesene tužbe proizlazi da, prema navodu same tužiteljice, tužiteljica nije u sudskom registru prvotuženika navedena kao osnivač tog društva iako tužiteljica smatra da je pa stoga budući da tužiteljica nije osnivač niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica bila član trgovačkog društva, nisu ispunjeni uvjeti za nadležnost trgovačkog suda niti prema čl. 34. b toč. 2. ZPP-a.
8. Nadalje, tužiteljica je tek drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje da je tužiteljica isključivi vlasnik-imatelj poslovnih udjela u trgovačkom društvu. Međutim, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 451/2022-2 od 3. listopada 2023. koja je ispravljena odlukom istog suda broj: Rev 451/2022-4 od 13. veljače 2026. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:
„13. Kod eventualne kumulacije, postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg tužitelj traži da ga sud prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima.“. Iz navedenog proizlazi da tužitelj ne traži da sud prihvati sve tužbene zahtjeve nego će slijedeći (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev prihvatiti tek ako odbije onaj zahtjev (glavni zahtjev) kojeg je tužitelj istaknuo prije njega. Stoga činjenica da je tužiteljica tek u drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu istaknula zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica isključivi vlasnik-imatelj poslovnih udjela u trgovačkom društvu ne može imati za posljedicu nadležnost trgovačkog suda, jer bi sud o tom zahtjevu mogao odlučivati tek ako ne bi prihvatio zahtjeve koje je tužiteljica istaknula prije njega tj. ako sud ne bi prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, a podredno o zahtjevu za isplatu.
9. Prema čl. 34. st. 2. ZPP-a općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz članka 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.
10. Budući da u ovom konkretnom slučaju najprije treba odlučiti o utvrđenju prava vlasništva što predstavlja glavni tužbeni zahtjev, a taj spor nije u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkog suda, za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je općinski sud i to Općinski sud u Pazinu (Stalna služba u Poreču-Parenzo) u skladu s čl. 56. ZPP-a.
11. Iz navedenih razloga na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 24. kolovoza 2026.
SUTKINJA
Marina Paulić
