Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-441/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog OTN zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.) odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: Pp-717/2025-10 od 28. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg i pobijana presuda potvrđuje.
- Obrazloženje
-
1.Pobijanom presudom na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljeni OTN je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka, analize i ocjene provedenih dokaza sud je utvrdio da izgovorene riječi nisu bile takvog intenziteta i agresivnosti da bi kod bivše izvanbračne supruge prouzročile uznemirenost ili povredu dostojanstva, a što je bitno obilježje prekršaja psihičkog nasilničkog ponašanja te je sud odlučio da primjenom odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodi od optužbe jer opisano ponašanje okrivljenika ne sadrži obilježje prekršaja za koje se okrivljenik tereti.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ludbreg je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Žalitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prihvatio pisanu obranu okrivljenika u kojoj je naveo da je u spornoj poruci prema izvanbračnoj supruzi izrazio svoje osobe mišljenje, te da izgovorene riječi nisu takvog intenziteta i agresivnosti da bi kod bivše izvanbračne supruge prouzročile uznemirenost i povredu dostojanstva, a što je bitno obilježje prekršaja, te žalitelj ističe da je po prijavi žrtve OT provedeno kriminalističko istraživanje kojom prilikom je utvrđeno da je počinjeno nasilje u obitelji te je podnijela optužni prijedlog i da je okrivljenik bio proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, da je navedenu presudu Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ukinuo, a da je u ponovljenom postupku sud oslobodio okrivljenika od optužbe.
2.1. Predlaže da se pobijana presuda ukine, da se u postupku ponovno provede dokaz ispitivanja svjedoka žrtve OT na sporne okolnosti prouzročenja uznemirenosti i povrede dostojanstva i da se okrivljenika proglasi krivim i kazni za počinjeni prekršaj.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. 118/18., 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda, a niti bitne povrede koje žalitelj paušalno ističe u žalbi.
5. Naime, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak te je u ponovljenom postupku okrivljenik dostavio pisanu obranu u kojoj je u bitnom iskazao da nije bilo nikakve tehničke provjere i stručnog vještačenja kojim bi se potvrdilo da bi izgovorio riječi navedene u optužnom prijedlogu u glasovnoj poruci, a ističe činjenicu ako se uzme da je to istinito da navedene riječi predstavljaju izražavanje osobnog mišljenja i kritike rada OT, a ne uznemirenost i povredu dostojanstva u smislu odredbe članka 10. stavka 1. točka 3. Prekršajnog zakona, odnosno da nije poduzeo nikakvu radnju koja bi uključivala elemente eventualno izrečene u, objektivno i u kontekstu cijelog odnosa stranaka, da isto ne prelazi granicu slobode izražavanja zajamčene Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
6. Prvostupanjski sud je analizirao obranu okrivljenika, te u obrazloženju pobijane odluke u točki 4., između ostalog, zaključio da se za ocjenu da li je došlo do počinjenog psihičkog nasilja u obitelji u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir sadržaj izgovorenih riječi kao i kontekst u kojem su izgovorene, da prema sadržaju sporne poruke je okrivljenik izrazio osobno mišljenje o radu bivše izvanbračne supruge i kritizirao njezin rad odnosno prvostupanjski sud je prihvatio obranu okrivljenika te je okrivljenika oslobodio optužbe s obrazloženjem da iz činjeničnog opisa prekršaja ne proizlazi zakonska obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer da izgovorene riječi nisu bile takvog intenziteta i agresivnosti da bi kod bivše izvanbračne supruge prouzročile uznemirenost ili povredu dostojanstva.
7. Takav zaključak prvostupanjskog suda ovaj Sud prihvaća te ga smatra valjano i argumentirano obrazloženim, ističući da je prvostupanjski sud već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona mogao donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.
8. Nije prihvaćen prijedlog žalitelja da se u postupku ispita oštećenica radi utvrđivanja činjenica da je bila uznemirena ponašanjem okrivljenika, jer je prvostupanjski sud oslobodio od optužbe okrivljenika iz razloga što radnja opisana u optužnom prijedlogu ne sadrži zakonsko obilježje prekršaja psihičkog nasilja u obitelji te izvođenje dokaza ispitivanjem oštećenice po ocjeni ovog Suda nije odlučno za donošenje pravilne i zakonite odluke. Naime, iz činjeničnog opisa prekršaja navedenog u optužnom prijedlogu i po ocjeni ovog Suda, odnosno da su te riječi kod oštećenice izazvale osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva, takva okolnost sama po sebi nije dostatna za zaključak da su ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 10. stavak 3.). Za postojanje tog prekršaja nije dovoljna subjektivna uznemirenost oštećenice, već je potrebno da ponašanje okrivljenika prema svom sadržaju, intenzitetu i okolnostima konkretnog slučaja objektivno predstavlja psihičko nasilje u smislu citirane odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Žalbeni navod da se ne radi o vrijednosnom sudu o radu oštećenice i suda već o psihičkom nasilju, nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da sadržaj izgovorenih riječi, iako se radi o uvredljivim i omalovažavajućim izjavama, same za sebe i u okviru činjeničnog opisa optužnog prijedloga, ne dosežu razinu psihičkog nasilja kako je to propisano odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
10. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude te je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.