Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3257/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SV, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), rješavajući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin i okrivljenog SV, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 17. siječnja 2025., broj: Pp-2250/2024-29, na sjednici vijeća održanoj dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e:

I Odbijaju se žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, I Policijske postaje Osijek s Ispostavom Čepin i okrivljenog SV kao neosnovane i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 118/18 i 114/22) okr. PV je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset) u roku od 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni PV proglašen je krivim zbog djela prekršaja iz članka 22. stavke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci presude, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 450,00 (četiristo pedeset) eura.

1. Nadalje, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura.

2. Protiv te presude pravodobno su podnijeli žalbe tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjska, I Policijska postaja Osijek s Ispostavom Čepin zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2. Okrivljenik podnosi žalbu po svom branitelju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

4. Žalbe tužitelja i okrivljenika nisu osnovane.

5. Rješavajući o žalbama tužitelja i okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavke 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti je nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja u kojem ističe kako je prvostupanjski sud neosnovano promijenio pravnu kvalifikaciju prekršaja, jer da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je prekršaj počinjen prema osobi starije životne dobi. Jednako tako neosnovano tužitelj u svojoj žalbi iznosi kako je u postupku utvrđeno da je okrivljenik već pravomoćno kažnjavan za isto djelo prekršaja, pa je stoga prvostupanjski sud trebao promijeniti pravnu kvalifikaciju i okrivljenika kazniti za prekršaj iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

3. Naime, prvostupanjski sud može izmijeniti pravnu kvalifikaciju prekršaja, pod uvjetom da nova pravna kvalifikacija u potpunosti proizlazi iz činjeničnog opisa navedenog u optužnom prijedlogu. Sud je vezan uz činjenični opis djela prekršaja, ali nije vezan uz pravnu kvalifikaciju prekršaja koju je predložio tužitelj. Kako iz optužnog prijedloga ne proizlazi kako je okrivljenik počinio djelo prekršaja prema osobi starije životne dobi, jer se u optuženju ne navodi kako se radi o osobi starije životne dobi, niti se navodi godina njezinog rođenja, prvostupanjski sud je valjano promijenio pravnu kvalifikaciju prekršaja i okrivljenika oglasio krivim za djelo prekršaja koje proizlazi iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga.

4. Nadalje, neosnovano tužitelj ističe u žalbi kako je s obzirom na utvrđenu pravomoćnu kažnjavanost okrivljenika u postupku, sud trebao izmijeniti pravnu kvalifikaciju i okrivljenika kazniti za djelo prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sud to nije mogao nit smio učiniti upravo iz gore navedenih razloga, odnosno zato što pravomoćna kažnjavanost okrivljenika, odnosno činjenica da je okrivljenik ponovio isto djelo prekršaja mora proizlaziti iz optužnog prijedloga tužitelja, a sud je dužan voditi računa o objektivnom identitetu optužbe i presude, odnosno činjenični opis u presudi mora ostati u bitnom isti kao u optužnom prijedlogu. Ukoliko bi sud, da bi opravdao teži prekršaj, u činjenični opis samostalno dodao novu okolnost to bi značilo prekoračenje optužbe, a na što nije ovlašten.

7. Također,ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje,te je nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza,cijeneći obranu okrivljenika, te cjelokupnu materijalnu dokumentaciju predmeta,pravilno utvrdio sve odlučne činjenice,te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa. Svoju odluku prvostupanjski je sud valjano i argumentirano obrazložio, pa takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud,dok navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193.stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se daljnje provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

5. Suprotno tvrdnjama žalitelja okrivljenika prvostupanjski sud je pravilno cijenio obranu okrivljenika kao i iskaz ispitane oštećenice CV, koja je za razliku od okrivljenika svjedočila argumentirano i detaljno. Radi otklanjana proturječnosti između obrane okrivljenika i iskaza oštećenice sud je proveo suočenje. Prilikom ocjene ovog dokaza sud nije analizirao samo njihove iskaze nego je analizirao i ponašanje ispitanika prilikom suočenja. Tako je utvrđeno kako je oštećenica ustrajala kod svojih navoda te je i govorom tijela bila uvjerljivija, za razliku od okrivljenika. U potpunosti je neosnovan žalbeni navod okrivljenika kako sud samo paušalno ocjenjuje iskaz okrivljenika neuvjerljivim bez navođenja razloga ovakve ocjene iskaza okrivljenika.

7.2 Stoga je žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

8. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna okrivljeniku pravilna i zakonita, prvostupanjski sud je cijenio razloge koji su potrebni za njezino izricanje, te je stoga i ovaj Sud mišljenja kako će se ovakvo izrečenom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja kod okrivljenika. Neosnovano okrivljenik u svojoj žalbi ističe kako se odluka o prethodnoj kažnjavanosti okrivljenika netočna s obzirom postupak nije još uvijek dovršen. Uvidom u Potvrdu o prekršajnog evidenciji, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (list 166) utvrđeno da je presuda Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-2904/2023. od 31.kolovoza 2023., kojom je okrivljenik kažnjen za djelo prekršaja iz čl. 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji postala pravomoćna dana 15. rujna 2023.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno članku 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

RV, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.