Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2047/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene ZI i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21, 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbama prvookrivljene ZI podnesenoj po branitelju Hrvoju Bićaniću odvjetniku iz Ogulina i žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin podnijetima protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj: Pp-1425/2023-7 od 28. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvookrivljene ZI i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Okrivljena ZI na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) obvezna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj: Pp-1425/2023-7 od 28. siječnja 2025 prvookrivljena ZI je proglašena krivom da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet dana a temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena je uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetom osudom te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka s naslova paušala u iznosu od 20,00 eur.
2. Istom presudom drugookrivljena CI je oslobođena od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 3. da bi počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obrazloženjem da nije bilo dokaza da bi okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti pa je u nedostatku dokaza oslobođena od optužbe, a određeno je da troškovi prekršajnog postupka iz članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude prvookrivljena ZI je podnijela po branitelju žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka a tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Ogulin je podnijela žalbu u odnosu na oslobađanje od optužbe drugookrivljene CI zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te povrede materijalnog prekršajnog prava. Prvookrivljena ZI predlaže da se žalba prihvati da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači prvostupanjska presuda te da se zbog nedostatka dokaza žaliteljica oslobodi prekršajne odgovornosti.
Tužitelj predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine te da se ponovno provede dokazni postupak i donese odluka o krivnji drugookrivljene CI.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti a niti bitnih povreda koje žalitelji ističe u žalbi.
6. Naime, prvookrivljena ZI u žalbi ističe da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da iz obrazloženja presude niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi u dvorištu obiteljske kuće vikala na okrivljenu CI galamila i psovala te joj govorila "Jebem ti mater u pičku, vještice jedna" te više puta lupala po stolariji stana u kojem CI živi, navodeći da sud prilikom provođenja glavne rasprave je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje a koje se očituje u činjenici da prilikom utvrđivanja bitnih činjenica nije posvetio dužnu pažnju u ovom prekšajnom postupku već da se odluka temelji samo na iskazu drugookrivljene koja iznosi niz optužbi na temelju pretpostavki.
6.1. Međutim, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno na temelju provedenih dokaza i to ocjenom obrane žaliteljice te ocjenom obrane drugookrivljene CI jednako tako provedenim dokazom suočenja između okrivljenica a prije svega uvidom u zapisnike o ispitivanju u svojstvu osumnjičenica prvookrivljene i drugookrivljena sastavljeni od tužitelja Policijske postaje Ogulin 3. lipnja 2023. a koji predstavljaju zakonite dokaze.
7. Naime, iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenice drugookrivljene CI razvidno je da je teretila žaliteljicu da joj je govorila da je vještica, da joj jebe mater u pičku i sl. i da je danas odnosno 3. lipnja 2023. godine više puta uputila iste riječi da joj je lupala po vratima bez razloga i po prozoru, a iz iskaza drugookrivljene na zapisnik o glavnoj raspravi sastavljenoj od 28. siječnja 2025. godine proizlazi da joj je prvookrivljena ZI napala kritičnog dana da joj je govorila " vještice, sjebat ću te, koštat će te" i da se uslijed tog događaja osjećala uznemireno.
7.1. Prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano, sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje im idu u korist, sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenice pri tome nije ograničen niti vezan nikakvim dokaznim pravilima, analizom i ocjenom provedenih dokaza pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se u postupanju prvookrivljene ZI stekla zakonska obilježja prekršaj iz primijenjene odredbe zakona, a odluku o krivnji je prvostupanjski sud valjano i argumentirano obrazložio koje razloge i ovaj sud smatra dostatnim i provedeni dokazi imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost na kojima je temeljena odluka o krivnji žaliteljice.
8. Slijedom navedenog žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke te je iste trebalo odbiti kao neosnovane.
9. Nadalje, ispitujući odluku o krivnji prekršajnopravnoj sankciji prvostupanjski sud se odlučio za mjeru upozorenja a ne kaznu te je okrivljenici izrekao kaznu zatvora i primijenio uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 dana neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaj za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
10. Po ocjeni ovog suda mjera upozorenja kao prekršajnopravna sankcija čija je svrha da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravne sankcije izricanjem kazne bez njezina izvršenja je valjano i argumentirano obrazložena i primjenjena prekršajnopravna sankcija je primjerena težini prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnima za odabir vrste i mjere prekršajnopravne sankcije te se nisu stekli uvjeti za preinaku izrečene prekršajnopravne sankcije kako to predlaže žaliteljica jer bi izricanjem novčane kazne okrivljenica bila stavljena u teži položaj budući da je novčana kazna kazna a uvjetna osuda je blaža vrsta prekršajne sankcije mjera upozorenja.
11. Jednako tako nije prihvaćen niti žalbeni navod žaliteljice koji paušalno navodi da pobija i prvostupanjsku odluku u odluci o troškovima prekršajnog postupka jer troškovi prekršajnog postupka nisu previsoki isti su odmjereni imajući u vidu složenost i imovno stanje prvookrivljenice, te kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur odmjereni troškovi postupka ne pokazuju se previsokim.
12. Prvookrivljenica je obvezana i na naknadu troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona imajući u vidu složenost i trajanje postupka te sukladno gore navedenom rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.
13. Nadalje, nije prihvaćena žalba tužitelja jer je ovaj sud ispitivanjem pobijane presude, kao što je već gore navedeno utvrdio da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona drugookrivljene CI, a zbog nedostatka dokaza.
14. Naime, prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o oslobađanju od optužbe drugookrivljene CI imao u vidu zapisnik o ispitivanju osumnjičenice ZI od 3. lipnja 2023. godine iz koje proizlazi da joj je okrivljena znala govoriti da joj jebo bog mater, da je drogerašica, međutim da je to rekla prije dva tjedna a ne predmetne zgode a tako je iskazivala i prilikom davanja obrane pred prvostupanjskim sudom. Nadalje drugookrivljena CI je porekla učin prekršaja koji joj se stavlja na teret pa dakle prvostupanjski sud je pravilno u nedostatku dokaza drugookrivljenu CI oslobodio od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona od zaštite od nasilja u obitelji, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
15. Naime, za osuđujuću odluku je potrebno sa potrebnom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenica počinila prekršaj koji stavlja na teret te kako se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, dakle u nedostatku takvih činjenica primjenom načela "in dubio pro reo" prvostupanjski sud je donio pravilnu i zakonitu odluku u odnosu na drugookrivljenicu CI, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
16. Slijedom svega gore navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Zapisničar:
Koraljka Polak Medaković,v.r.
Predsjednica vijeća:
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavljaju Općinskom sudu u Karlovcu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenice, branitelja i tužitelja.
