REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OE, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19 , 84/21, 114/22 i 36/24 ) i dr., rješavajući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb i okrivljenog OE, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. travnja 2026., broj: Pp -5677/2026, na sjednici vijeća održanoj dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Povodom žalbi okr. OE i ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova,Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okr. ĐE ( osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

1. što je dana 16. travnja 2026. u 14,00 sati u 4tz, jhj, u dvorištu stambene zgrade remetio javni red i mir na način da je tražio KE ključeve vozila tvrtke „O“ i pri tome na sav glas vikao na KE riječima „Klošaru, smrade jedan, pomogao sam ti kroz život, neću da te vidim blizu joge“ i sl., a potom je uhvatio KE lijevom rukom za rame,

• čime je počinio prekršaj opisan u čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22)

II Povodom žalbe okr. OE i ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da za prekršaj činjenično opisan pod točkom 1., pravno označen kao prekršaj iz članka 22. stavke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 ( tristo ) eura, u koju se uračunava temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona vrijeme provedeno u uhićenju kao 2 ( dva ) dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura novčane kazne, pa okrivljenik ima na ime novčane kazne za platiti još 220,36 ( dvjesto dvadeset eura i trideset i šest centi) eura, i ako u roku od 30 ( trideset ) dana od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

III U ostalom dijelu, žalbe okr. OE i ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV Na temelju članka 138.stavka 2.točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne Novine“ broj: 107/07 ,39/13 , 157/13, 110/15, 118/18 i 114/22 ) okr. ĐE je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura ( četrdeset ) u roku od 30 ( trideset ) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni ĐE proglašen je krivim zbog djela prekršaja iz članka 22. stavke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih u izreci presude, te je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 600,00 ( šesto ) eura. U izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura novčane kazne, pa je okrivljenik na ime novčane kazne dužan platiti iznos od 520,36 ( petsto dvadeset eura i trideset i šest centi) eura.

1.1. Nadalje, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50, 00 ( pedeset ) eura .

1.2. Temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji, prema supruzi IE sa prijavljenim prebivalištem na adresi u [adresa] u trajanju od 2 ( dva ) mjeseca.

2. Protiv te presude pravodobno su podnijeli žalbe tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, II Policijska postaja Zagreb, zbog povrede materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Okrivljenik podnosi žalbu po svom branitelju zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i zaštitnoj mjeri.

3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

4. Žalbe tužitelja i okrivljenika dijelom su neosnovane, a dijelom su bespredmetne.

5. U povodu žalbi okr. OE i ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, i po službenoj dužnosti ovaj Sud je ispitao prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te utvrdio da u prvostupanjskom postupku je počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. stavke 1. Prekršajnog zakona, odnosno djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako se okrivljeniku stavlja na teret.

6. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u 45zu, rtj, u dvorištu stambene zgrade remetio javni red i mir. Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja ( dvorište ), predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvjeti i okolnosti koji su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku iz neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanja posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom , tučom ili na drugi način remeti javni red i mir. Posljedice dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom otvorenom javnom mjestu, moraju biti navedene u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja.

6.1. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničenom otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke ( jednako kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga). Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu ne naznačuje da se ovakvo ponašanje okrivljenika moglo čuti s neograničenog otvorenog javnog mjesta ( java cesta , put…) činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. S obzirom je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, te zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

6.2. Stoga, djelo za koje se okrivljenik optužuje i za koje se protiv njega vodi postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj, ovaj sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio je pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u t. 1. Izreke ove presude.

7. U odnosu na djelo prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbi, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjenje bitne povrede postupka niti povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Postupajući povodom žalbe okrivljenika zbog istaknutih žalbenih osnova bitne povrede postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, temeljem stanja spisa, proizlazi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju donio odluku o prekršaju prema uvjetima iz čl. 171.a Prekršajnog zakona, te je okrivljenik upozoren, da može podnijeti žalbu samo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i drugim mjerama. Stoga je ovaj žalbeni sud, s obzirom na ograničeno pravo na žalbu, ispitivao pobijanu presudu u svezi navoda žalbe zbog prekršajnopravne sankcije.

10. Ispitujući odluku o kazni u odnosu na djelo prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj Sud smatra da je izrečena kazna okrivljeniku pravilna i zakonita , prvostupanjski sud je cijenio razloge koji su potrebni za njezino izricanje, te je stoga i ovaj Sud mišljenja kako će se ovakvo izrečenom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja kod okrivljenika. Stoga su u potpunosti neosnovani žalbeni navodi tužitelja i okrivljenika, kako je novčana kazna preblaga odnosno prestroga, izrečena novčana kazna je u potpunosti primjerena s obzirom na stupanj krivnje okrivljenika, opasnost djela i svrhu kažnjavanja.

11. Prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao temeljem čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji, prema supruzi IE, u trajanju od dva mjeseca. Izrečena zaštitna mjera je u potpunosti pravilna i zakonita, sud je dao valjane razloge za izricanje upravo ove zaštitne mjere, te je isto tako dao razloge zbog čega odbija prijedlog tužitelja za izricanjem potpune zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja. Dati razlozi su logični i prihvatljivi, te ih u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

12. Neosnovano tužitelj u svojoj žalbi ističe kako zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji ne postoji, te kako je trebalo postupiti sukladno čl. 16. istog Zakona i izreći zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja.

13. Naime, tako izrečena zaštitna mjera je u potpunosti „izvršiva“, odnosno ništa iz tako izrečenog sadržaja zaštitne mjere ne onemogućava provedbu tako izrečene zaštitne mjere. Osobito nenavođenje punog naziva zaštitne mjere iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ne onemogućava provođenje zabrane uznemiravanja žrtvi nasilja u obitelji kako je njen sadržaj određen prvostupanjskom presudom. U istoj zaštitnoj mjeri je određeno njezino trajanje, a nije potrebno odrediti mjesto, područje ili udaljenost ispod koje počinitelj se ne smije približiti žrtvi nasilja, s obzirom se isto odnosi na zaštitnu mjeru zabrane približavanja. Dakle, prvostupanjski sud se odlučio na zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja žrtve nasilja, te to što u nazivu mjere nije koristi puni zakonski naziv zaštitne mjere doista ne utječe na pravilnost izrečene mjere u njezinom sadržaju, imajući u vidu da je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru jasno navodeći odredbu zakona na temelju koje izriče zaštitnu mjeru, i dajući valjane razloge zbog čega izriče upravo ovakvu mjeru.

14. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona. Kako je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote , to je visina paušalnih troškova postupka određena u iznosu od 40,00 eura, primjerena trajanju i složenosti prekršajnog postupka te imovnom stanju okrivljenika.

15. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno članku 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagrebu, 24. kolovoza 2026.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ivica Ožbolt v. r.

TE v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice:

BE