REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

(p.p. 432) 10000 Zagreb

Poslovni broj: Ovr-80/2026.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu og suda GE u pravnoj stvari tužitelja/ predlagatelja osiguranja SLADOVIĆ d.o.o., Palinovečka ulica 43, Zagreb, OIB: 90591097530, zastupan po punomoćniku Frani-Mateju Barišiću, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 30, protiv tuženika/ protivnika osiguranja BKS BANK AG, St. Veiter Ring 43, 9020 Klagenfurt Am Wörthersee, Republika Austrija, OIB: 95202348925, koje u Republici Hrvatskoj posluje putem podružnice BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB: [osobni identifikacijski broj]; radi: proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dana 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja / predlagatelja osiguranja za osiguranje nenovčane tražbine od 24. srpnja 2026. koji glasi :

" Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja SLADOVIĆ d.o.o. prema tuženiku BKS BANK AG koja se sastoji u proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, određuje se privremena mjera kojom se nalaže Financijskoj agenciji (FINA) i svim poslovnim bankama u Republici Hrvatskoj kod kojih tužitelj ima otvorene račune da odgode izdavanje naloga za prijenos (isplatu) zaplijenjenih novčanih sredstava tužitelja u iznosu od 76.551,93 EUR te u iznosu od 68.728,74 eur , ukupno 145.280,67 eur u korist tuženika BKS BANK AG, a temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 28. travnja 2026.g., uz istodobno zadržavanje pljenidbe (blokade) predmetnih novčanih sredstava na računima tužitelja (odnosno na privremenom računu Financijske agencije) do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, a žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne odgađa njezinu provedbu ."

Obrazloženje

I. Tužitelj / predlagatelj osiguranja je dana 24. srpnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika / protivnika osiguranja kojim tužbenim zahtjevom tužitelj/ predlagatelj osiguranja traži da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja / predlagatelja osiguranja u iznosu od 76.551,93 eur te u iznosu od 68.728,74 eur ; ukupno 145.280,67 eur , zatraženim zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim Financijskoj agenciji dana 28. travnja 2026.g. od strane tuženika / predlagatelja osiguranja , a koji se provode na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 3. veljače 2026.g., ovjerenog pod brojem OV-828/2026, te rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-876/2023 od 13. prosinca 2023.g., a tužitelj / predlagatelj osiguranja ujedno traži i naknadu troška postupka.

II. Tužitelj je ujedno podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine kako je isti naveden u izreci ovog rješenja.

III. Po naredbi uređujućeg suca povodom podnesenog prijedloga za osiguranje privremenom mjerom osnovan je predmet upisničke oznake Ovr-80 /2026. koji će se izvanparnični postupak nastaviti voditi pod tim poslovnim brojem dok će se parnični postupak voditi pod posl. br. P- 1479/2026.

IV. Tužitelj / predlagatelj osiguranja je u tužbi naveo da su između njega i vjerovnika MINIK d.o.o. te vjerovnika OE postojali su odnosi iz kojih su proizašle tražbine u ukupnom iznosu od 254.973,17 eur i 228.915,95 eur , a koje su obuhvaćene i restrukturirane pravomoćno potvrđenim planom restrukturiranja nad tužiteljem u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem St - 876/2023. Za osiguranje povrata tih pozajmica, vjerovnici su raspolagali bankarskim garancijama izdanim od strane tuženika BKS BANK AG, radi čije je naplate vjerovnik MINIK d.o.o. pred ovim sudom pokrenuo parnični postupak pod poslovnim brojem P- 991/2023 protiv tuženika BKS BANK AG radi isplate po danim bankarskim garancijama. Nakon što je u tom postupku dana 20. siječnja 2026.g. donesena presuda poslovni broj P-991/2023-35 kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev i naložena isplata iznosa po garanciji, tuženik je s vjerovnicima MINIK d.o.o. i OE sklopio izvansudsku nagodbu ovjerenu pod brojem OV-821/2026 te podmirio svoje obveze po garancijama, a isti su zauzvrat, temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine ovjerenog pod brojem OV-828/2026 od 3. veljače 2026.g., prenijeli predmetne tražbine na tuženika BKS BANK AG, nakon čega je povučena tužba u predmetu P - 991/2023. Na temelju tog ugovora o cesiji i plana restrukturiranja, tuženik je dana 28. travnja 2026.g. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 76.551,93 eur i 68.728,74 eur , odnosno ukupno 145.280,67 eur a što je dovelo do pokretanja ovršnog predmeta Ovr-1648/2026 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i potpune blokade računa tužitelja, uslijed čega je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice rješenjem i zaključkom poslovni broj Ovr 1648/2026 -3 od 23. lipnja 2026.g.

V. Sud je izvršio uvid u spis kao i putem eSpisa uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1648/2026. te je utvrdio da je tuženik/ protivnik osiguranja kao ovrhovoditelj dana 28. travnja 2026. Financijskog agenciji podnio prijedlog za provedbu ovrhe protiv tužitelja / predlagatelja osiguranja kao ovršenika ( ujedno list 7-8 ovog spisa ) te je tužitelj/ predlagatelj osiguranja ( u navedenom ovršnom postupku ovršenik ) dana 25. svibnja 2026. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim s prijedlogom za odgodu ovrhe, odnosno tužitelj / predlagatelj osiguranja kao ovršenik predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos ukupnog iznosa od 145.280,67 eur nedopuštenom te predlaže i odgoditi ovrhu prema čl. 65 Ovršnog zakona budući bi provedbom ovrhe za njega nastupila nenadoknadiva šteta jer se tužitelj ( ovršenik ) nalazi u blokadi i nije u mogućnosti izvršavati svoje poslovne obaveze radi čega mu prijeti otvaranje stečaja.

VI. Rješenjem Ovr-1648/2026. od 23. lipnja 2026. Općinski građanski sud u Zagrebu je donio rješenje slijedećeg sadržaja :

"I. Odbija se prijedlog ovršenika SLADOVIĆ d.o.o. za proizvodnju, građevinske radove, vanjsku i unutarnju trgovinu, OIB 90591097530, Palinovečka Ulica 43, Zagreb za odgodu izravne naplate koja se vodi na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-876/2023 od dana 13. prosinca 2023., kao neosnovan.

II. O zahtjevu za naknadu troška ovog postupka će biti odlučeno nakon donošenja odluke u parničnom postupku kojeg je ovršenik upućen pokrenuti zaključkom ovog suda poslovnog broja Ovr-1648/2026 od 23. lipnja 2026."

VII. Navedeni je sud u jedno donio i zaključak slijedećeg sadržaja: " Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate koja se vodi na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-876/2023 od dana 13. prosinca 2023. zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ( "Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje u tekstu: OZ)."

VIII. Navedeno je rješenje kao i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2026. kojim se tužitelj / predlagatelj osiguranja u ovom postupku kao ovršenik u navedenom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upućuje pokrenuti parnicu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa zaključka , tužitelj / predlagatelj osiguranja u ovom postupku osiguranja zaprimio putem punomoćnika dana 20. srpnja 2026. a kako je navedeno tužbu je u ovom parničnom postupku podnio 24. srpnja 2026.

IX. Ovaj je sud uvidom u sustav eSpis utvrdio da je protiv navedenog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1648/2026. od 23. lipnja 2026. tužitelj / predlagatelj osiguranja u ovom postupku osiguranja podnio žalbu s prijedlogom da se njegova žalba usvoji, preinači i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr 1648/2026-3 od 23. lipnja 2026.g. na način da usvoji prijedlog ovršenika ( predlagatelja osiguranja u ovom pravnom postupku ) i odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u iznosu od 76.551,93 eur i u iznosu od 68.728,74 eur (ukupno 145.280,67 eur ) do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom ( postupak pred ovim sudom P-1479/2026. ) , podredno se predlaže ukidanje rješenje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz obavezu naknade troška žalbenog postupka .

X. Na navedenu je žalbu ovrhovoditelj ( protivnik osiguranja u ovom postupku) je dana 18. kolovoza 2026. podnio odgovor , te o žalbi tužitelja kao ovršenika u navedenom ovršnom postupku Ovr-1648/2026. koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagreb nije pravomoćno odlučeno.

XI. Ovaj sud smatra da prijedlog za osiguranje predlagatelja osiguranja od 24.

srpnja 2026. nije osnovan.

XII. U svom prijedlogu za osiguranje predloženom privremenom mjerom predlagatelj osiguranja je naveo :

"Iniciranje parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe nedopuštenom sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-477/2021-3 od 17. listopada 2023. podliježe strogom prekluzivnom roku od 15 dana računajući od dostave zaključka ovršnog suda, a propuštanje tog roka dovodi do definitivnog gubitka procesnog prava na parničnu zaštitu. Međutim, pokretanje same parnice ne sprječava provedbu ovrhe i prijenos sredstava, pa je radi osiguran ja učinkovitosti sudske zaštite nužno odrediti predloženu privremenu mjeru. Određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine (prava na proglašenje pljenidbe nedopuštenom) u postupku izravne naplate provodi se sukladno članku 210. stavku 2. u vezi s člancima 341. i 346. Ovršnog zakona. Za prihvaćanje prijedloga tužitelj mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine te postojanje opasnosti da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, odnosno da bi tužitelj pretrpio teško nadoknadivu štetu. To je stajalište potvrđeno u rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr-1531/23 od 8. prosinca 2023.g. Prva pretpostavka (vjerojatnost tražbine) ostvarena je iznošenjem niza isprava koje ukazuju na prividnost cesije, činjenicu da je tuženik namirio prvobitne vjerovnike po bankarskim garancijama uslijed čega su te tražbine prestale, te neposrednu poveznicu s okončanjem spora između banke i ranijih vjerovnika. Druga pretpostavka (opasnost od nastanka teško nadoknadive štete) izrazito je visoka i neposredna. Tužitelj se zbog provedene pljenidbe već nalazi u blokadi koja u potpunosti paralizira njegovo redovno poslovanje i vodi ga izravno u stečaj. Sudska praksa u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž Ovr-105/2021-2 od 28. rujna 2021.g. prihvaća da poremećaji koji ugrožavaju opstanak društva i dovode do neposredne opasnosti od stečaja predstavljaju teško nadoknadivu štetu. Također, iz rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Samobor poslovni broj: Ovr 3036/2024-5 od 30. prosinca 2024.g. proizlazi da prijetnja otvaranjem stečajnog postupka i nemogućnost podmirenja obveza uslijed blokade računa trgovačkog društva, u uvjetima kada se vodi ozbiljan spor o osnovanosti same naplate, u potpunosti opravdava odgodu. Štoviše, s obzirom na to da je tuženik BKS BANK AG strana pravna osoba sa sjedištem u [adresa], ako FINA provede prijenos zaplijenjenih 145.280,67 EUR na njegov inozemni račun, povrat tih sredstava bit će u cijelosti otežan i onemogućen. Nemogućnost naknadne restitucije sredstava u slučaju uspjeha u parnici predstavlja najčišći oblik teško nadoknadive štete u ovršnom pravu, što nalaže hitno određivanje predložene privremene mjere kako bi se sredstva privremeno zadržala na FINA-i do pravomoćnosti presude." Kao navedenom tužitelj / predlagatelj osiguranja je dostavio u izvode FINA-e o blokadi računa tužitelja / predlagatelja osiguranja te njegova financijska izvješća sa specifikacijom dospjelih neplaćenih obveza.

XIII. Odredbom čl. 341 OZ određeno je :

(1) Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

(2) U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja ko jima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

Nastavno, odredbom čl. 346 OZ određene su pretpostavke za određivanje e

privremene mjere za osiguranje nenovčane tražbine te je određeno da :

(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

(2) Odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

XIV. Sud ujedno ističe da kod kod donošenja odluke o određivanju mjere osiguranja prilikom odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za prihvaćanje prijedloga za osiguranje, sucima je kod izvođenja zaključka o osnovanosti predložene mjere osiguranja dano ovlaštenje reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice koji dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se takvo uvjerenje poklapa sa stvarnošću. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice od izvjesnosti njezinog postojanja pa sud u postupku osiguranja na temelju vlastite prosudbe ispituje samo postoji li veća mogućnost da određena činjenica postoji od mogućnosti da ona ne postoji.

XV. U ovom konkretnom slučaju tužitelj kao predlagatelj osiguranja u

odnosu na svoju tražbinu navodi da se ona sastoji u proglašenju pljenidbe i prijenosa njegovih sredstava na računu nedopuštenim . Prema čl. 2 st. 1 t. 2 OZ određeno je da izraz " tražbina " označava pravo na neko davanje, činjenje , nečinjenje ili trpljenje. Prema navedenom tužitelj kao predlagatelj osiguranja svoju tražbinu definira deklaratorno, a ne kondmemnatorno kako je to određeno čl. 2 st. 1 st. 2 OZ, čime po stavu ovog suda tražbina nije naznačena valjano prema navedeno j

odredbi OZ kao i čl. 341 i 346.

XVI. Sud ujedno smatra i da tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije učinio ni

vjerojatnom ni opasnost opasnost da bi tuženik kao protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi prom ijenio postojeće stanje niti je tužitelj kao predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se priječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Tužitelj kao predlagatelj osiguranja na navedene okolnosti ne dostavlja niti jedan dokaz a prema kojem bi učinio i vjerojatnim da tuženik/ protivnik osiguranja kao banka ( financijska institucija ) poduzima bilo kakve radnje kojima mijenja postojeće stanje stvari , sprječava ili znatno otežava ostvarenje tražbine tužitelja kao predlagatelja , a posebno nije učinjeno vjerojatnim da je određivanje mjere potrebno radi nastanka nenadoknadive štete ili sprječavanja nasilja. Tuženik kao protivnik osiguranja podnosi ovršne isprave kojim raspolaže na naplatu u za to zakonom predviđenom postupku radi ostvarenja svoje tražbine u ovršnom postupku, a protivnik osiguranja u odnosu na tu naplatu predlaže kao ovršenik istu odgoditi o kojoj odgodi kako je navedeno nije pravomoćno odlučeno, a sud ukazuje i da tužitelj kao predlagatelj osiguranja i ne traži u parničnom postupku pred ovim sudom utvrđenje da su navedene ovršne isprave ništetne, odnosno da je pravni posao ( cesija ) prividan i da su tražbine prema predlagatelju osiguranja prestale, već tužbenim zahtjevom traži

proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa ukupnog iznosa od 145.280,74 eur.

XVII. Nastavno sud ističe da je tuženik/ protivnik osiguranja je pravna osoba,

financijska institucija i to banka, te sud smatra da unatoč činjenici da je sjedište istog u inozemstvu, da povrat i prijenos sredstava koja bi i bila prenesena u slučaju da tužitelj kao predlagatelj osiguranja i stekne takvu pravomoćnu odluku kao osnovu za povrat tih sredstava, ne bi bio ni onemogućen ni otežan budući i predlagatelj osiguranja i protivnik osiguranja imaju sjedište u EU, a sud ujedno ukazuje i da je predlagatelj osiguranja sam u svom prijedlogu naznačio da protivnik osiguranja posluje putem svoje glavne podružnice u Republici Hrvatskoj te je pitanje i da li bi sredstva predlagatelja osiguranja i bila prenesena u inozemstvo. Sud ujedno smatra i da iznos od 145.280,74 eur nije iznos koji protivnik osiguranja kao banka ne bi bio u mogućnosti vratiti predlagatelju osiguranja, kako je navedeno u slučaju da predlagatelj osiguranja i stekne pravomoćnu odluku ili ispravu kojom bi tražio povrat sredstava

koja su zaplijenjena.

XVIII. Tužitelj naime kao predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu za

osiguranje samo ukazuje na nastupanje štete po sebe provedbom ovrhe, odnosno pljenidbom i prijenosom zaplijenjenih sredstava . Kako je navedeno, tužitelj je kao predlagatelj osiguranja predložio i odgodu ovrhe o kojem prijedlogu nije pravomoćno odlučeno. Međutim sama odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne dovodi do deblokade računa predlagatelja osiguranja kako on to pogrešno smatra i mogućnosti raspolaganja sredstava koja su zaplijenjena , a u slučaju i da se pravomoćno odredi odgoda ovrhe izdavanjem takvog naloga bankama vezano za za prijenos zaplijenjenih sredstava, računi tužitelja kao protivnika bi i i dalje bili pod zapljenom, odnosno u blokadi te bi razlozi za mogući stečaj postojali i dalje. Odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava tužitelj kao predlagatelj osiguranja ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Prema navedenom i u slučaju pravomoćnog određivanja odgode ovrhe predlagatelj osiguranja i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih troškova poslovanja i redovnih obveza, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od predlagatelja osiguranja otklonila negativne posljedice na koje on ukazuje u svom prijedlogu za određivanje mjere osiguranja a sud ukazuje i da je čl. 65. st. 6. OZ-a vezano za ovrhu radi naplate novčane tražbine budući se i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provode radnje na temelju kojih ovrhovoditelj ( u ovom predmetu osiguranja protivnik osiguranja ) stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

XIX. Slijedom navedenog sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 341

i 346 OZ za određivanje predložene mjere osiguranja slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od dana zaprimanja otpravka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda a o njj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna.

1. tužitelju/ predlagatelj osiguranja po odvj.

2. protivniku osiguranja na adresu u RH uz prijedlog za osiguranje – radi obavijesti