REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-618/2022-22

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja JĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Ćosić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. (OIB: 57500462912) iz Zagreba, Ulica Stjepana Širole 4, kojeg zastupa pun. KĐ, dipl. iur., radi isplate, nakon što je dana 12. lipnja 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 24. kolovoza 2026. god.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. isplatiti tužitelju JĐ iznos od 7.594,66 eura/56.960,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te mu nadoknaditi prouzročeni parnični trošak sa istim pripadajućim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, sve u roku od petnaest dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je kao slijednik njegovog pok. oca ŠĐ pok. Ivana stekao vlasništvo nekretnine istovjetne dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kroz određenja ovosudne presude P-502/12 od 15. studenog 2012. god. ishodio deklaraciju tog vlasništva, a da je 1780 m² površine te nekretnine tuženik pretvorio u cestovnu površinu i utoliko njegovu imovinu, umanjio za uparničeni iznos novčanih sredstava.

1.2.Zahtijevao je da sud tuženika na plaćanje prethodno označenog iznosa obveže presudom i u tu svrhu postavio zahtjev izložen u izreci ove odluke.

2. Tuženik je osporio tužiteljevo zahtijevanje, a tužbenom zahtjevu suprotstavio čitav niz materijalno pravnih i procesno pravnih prigovora.

2.1.Na okončanju raspravljanja u ovoj parnici posebice je ustrajao u legitimacijskim prigovorima (naročito prigovoru promašene pasivne legitimacije) te, dakako podredno opisanom prigovoru, prigovoru gubitka prava na zahtijevanje dosude uparničenog potraživanja zbog ostvarenja zastare tužiteljevog zahtijevanja.

3. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave sastavnice ovosudnog spisa P-502/12, pročitano je rješenje Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji – Ispostava Imotski od 3. travnja 2006. god., čitanjem zapisnika Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije – Ispostava Omiš od 10. svibnja 2006. god., pročitana je izvan ovog postupka sastavljena isprava "Nalazi i procjene nekretnina u k. o. [katastarska općina]" stalnih sudskih vještaka Franje Veiga, ing. arh. i dr. sc. FĐ – [adresa], travanj 2006. god., pročitana je Građevinska dozvola Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo broj Kl. Up I 361-07/07 – 01/347 Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske od 25. siječnja 2008. god., pročitana je Privremena uporabna dozvola Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske od 22. prosinca 2008. god., pročitano je pismeno Porezne uprave, Područni ured Splita – Ispostava Imotski Ministarstva financija Republike Hrvatske br. kl. 410 – 20/14 – 01/28 od 18. svibnja 2014. god., pročitan je i pregledan spis predmeta kl. 05 – 05 – 00 943 – 04/06 – 01/00077 Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji – Ispostava Omiš, pročitana je Uporabna dozvola Uprave za graditeljstvo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske br. kl. Up/I – 361 – 05/09 – 01/43 od 9. srpnja 2009. god., pročitani su izvadci iz Građevinskih dnevnika Trgovačkog društva Viadukt d.d. vezani za izvođenje radova na promatranoj autocesti, od 1.6.2006., 27.6.2006., 4.6.2007., 19.3., 2.4., 3.4., 4.4., 7.4., 9.4., 21.4., 22.4., 23.4., 7. – 12.5., 16.5., 17.5, 19.5., 4.6., 5.6., 11.6., 17.6., 19.6., 21.6., sve 2008. te je pročitana ranija i recentna sudska praksa vezana za odlučivanje viših sudova u parnicama u bitnom istovrsnim ovoj parnici.

4. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici nema kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

5. Nije u postupku – valja to uvodno kazati – bilo spora u pogledu toga da je prije pretvaranja 1780 m² nekretnine istovjetne dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cestovno zemljište vlast na tom zemljištu (te na preostalom prostoru promatrane nekretnine) vršio tužiteljev neposredni prednik, njegov otac, sada pok. ŠĐ pok. Ivana i da je na osnovi baš te prednikove vlasti – naposljetku – na opisanoj nekretnini, dakle i na uparničenih 1780 m² te nekretnine, presudbeno deklarirano tužiteljevo vlasničko pravo.

6. Nadalje, u parnici nije bilo spora da je kao posljedica izvođenja radova koje je tuženik naručio izvesti na uparničenom zemljištu na tom zemljištu prestala tužiteljeva efektivna vlast.

6.1.Napokon, s obzirom da je izvođenjem radova opisanih pod 6. uparničeno zemljište pretvoreno u cestovno zemljište pa utoliko i u zemljište koje, u smislu određenja notornih zakonskih odredbi, ne može biti u vlasništvu fizičkih osoba, u parnici se naprosto nije mogao zametnuti niti se zametnuo spor u pogledu toga je li vlast koja je tužitelju oduzeta na uparničenoj nekretnini poprimila karakter trajnog oduzimanja vlasti, nego je ta i takva činjenična situacija u parnici rezultirala koncilijantnošću stranaka u pogledu činjenice da je tužitelj na uparničenoj nekretnini, osim efektivne vlasti izgubio i vlasničko pravo i da je u skladu s tim njegova imovina umanjena za vrijednost uparničenog zemljišta.

7. Dakle, bez njegovog raspolaganja, radnjama koje su poduzete na uparničenoj nekretnini umanjena je tužiteljeva imovina, a povećana je vrijednost imovine onog tko je ubrao koristi iz fakta poduzimanja te/tih radnji.

7.1.Utoliko je stranački spor valjalo sagledavati kroz određenja instituta stjecanja bez osnove, a imajući na umu prethodno izložene nesporne činjenice te ostvareni sukob tužiteljevih tvrdnji te sadržaj i značenje tuženikovog legitimacijskog prigovora (govorimo o prigovoru promašene pasivne legitimacije) prvenstveno sagledavati koji je subjekt (tuženik ili netko treći) ubrao koristi ostvarenih gubitkom tužiteljevog vlasničkog prava na uparničenom zemljištu.

8. Pak, nakon detekcije sporne i odlučne okolnosti za ishod ove parnice nije bilo potrebito pretjerano umovati u pogledu utvrđenja te okolnosti. Naime, na to pitanje, dakle pitanje kojem titularu pripada korist ostvarena neplaćenim pretvaranjem vlasničkog prava fizičke osobe na kakvom zemljištu u cestovno zemljište, kroz niz ranijih i recentnih odluka odgovorila je sudska praksa najviših sudova u pravnom poretku Republike Hrvatske i iznjedrila stajalište utemeljeno na primjeni određenja čl. 3. st. 6. Zakona o cestama (NN 86/11 – 133/23), baš stajalište da je bez osnove obogaćeni titular u konkretnom slučaju baš Republika Hrvatska.

9. Ne samo zbog argumenta hijerarhije nego i zato što su argumenti viših sudova u pogledu promatranog stajališta baš svakome razumljivi, promatrano stajalište viših sudova valjalo je primijeniti i u konkretnom slučaju pa je naposljetku, imajući na umu da je samo stjecatelj, prema određenjima čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23), u obvezi osiromašenom naknaditi vrijednost koristi koja je ostvarena promatranim osiromašenjem i da u konkretnom slučaju ovopostupni tuženik nije stjecatelj promatranog zemljišta, nakon prihvaćanja promatranog prigovora promašene pasivne legitimacije kao pravno osnovanog prigovaranja (isključivo radi toga, dakle, niti ne problematizirajući ostala sporna pitanja ove parnice), tužiteljev zahtjev u ovoj parnici odbio kao pravno neosnovano zahtijevanje i presudio kao u izreci.

10. Budući je tuženik uspio u parnici, a nije popisao trošak, odnosno priložio troškovnik, izostalo je odlučivanje o dosudi/snošenju troškova ove parnice.

U Imotskom 24. kolovoza 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.