REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3514/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, protiv tuženika IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 84534/2022 od 20. listopada 2022. kojim se nalaže tuženiku IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 iznos od 85,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 14,94 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 13,16 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 15,70 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 13,42 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 15,95 EUR od 16. prosinca 2021.do isplate,

- na iznos od 12,66 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-84534/2022 od 20. listopada 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 3,32 EUR obračunatu do 13. srpnja 2022. te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tuženiku IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 trošak parničnog postupka u iznosu od 38,16 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 24. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-84534/2022 od 20. listopada 2022. koje je donio javni bilježnik Radojka Galić iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 85,83 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem pobija isto u cijelosti i to iz svih žalbenih razloga. Navodi da tužitelj jednostrano sastavljenom izjavom, izvatkom iz poslovnih knjiga koji je sastavio u svojem uredu, bez da je na to tuženik imao bilo kakvu mogućnost prigovora ili da je mogao osporiti jednostavno sastavljen Izvod otvorenih stavaka, predlaže ovrhu općenito na imovini. Navodi da je predmetni akt, odnosno ovrha na temelju vjerodostojne isprave suprotna pravu EU obzirom da postoji znatna neravnoteža između stranaka te da je takvo što nedopustivo i protivno pravu EU koje brani znatnu neravnotežu između stranaka. Nadalje, tvrdi da se pobijanim rješenjem o ovrsi grubo krše prava tuženika, kao i EU pravo koje nalaže ispitati javnobilježnički akt na kojem se temelji ovršni postupak te da tuženik neprekidno ističe tužitelju, pa tako i u ovom predmetu, da se radi o nezakonitom obračunu vode te ističe prigovor da potrošnja vode nije raspoređena po stvarnoj potrošnji, već se tuženiku stavlja na teret plaćanje koje je daleko veće potrošnje nego li tuženik kao pojedinac može potrošiti. Navodi da je teret koji joj tužitelj nameće ustavnopravno neprihvatljiv, moralno, ali i financijski obzirom tuženik ne troši toliko vode, a uz to prima mirovinu od koje nakon zaplijene koju vrši kartična kuća ostane svega cca 800,00 kn, kao i da tužitelj nije pružio nikakve dokaze da su njegovi navodi iz jednostrano sastavljenog izvoda otvorenih stavaka osnovani. Nadalje, tvrdi da je više puta, pisano i usmeno, prigovorio tužitelju obzirom na računima nedostaju osnovni parametri za obračun potrošnje vode, kao i da nije označen kupac, potrošno mjesto, prodajno mjesto, odnosno mjesto gdje se usluga vrši, nije istaknut serijski broj brojila niti je istaknuto očitanje/stanje potrošnje novo i staro, nije označeno koliko članova kućanstva vrši potrošnju ni način utvrđivanja potrošnje te da je takvo postupanje protivno EU Direktivi 93/13, kao i izmjenama i dopunama iste, obzirom tuženik ne zna što su njegove obveze. Ujedno, navodi da tužitelj nije dokazao nikakvo postojanje ugovornog odnosa s tuženikom, slijedom čega je bio dužan dostaviti ili ugovor ili zapisnik o provedenoj terenskoj provjeri jer su stanje kupca, kartica dužnika te računi vlastiti dokumenti tužitelja koji predstavljaju jednostrane akte i ne dokazuju pravnu osnovu evidentiranja tuženika kao korisnika vodnih usluga. Poziva se na čl. 3. toč. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Navodi da je postupanje tužitelja kojim potražuje od tuženika iznose na temelju nespecificiranog računa, na temelju jednostrano sastavljenog izvoda otvorenih stavaka, bez posebne oznake o potrošnji, mjernom mjestu, očitanju potrošnje i drugim parametrima, u cijelosti nepošteno obzirom uzrokuje znatnu neravnotežu između tužitelja i tuženika. Nadalje, navodi da je nedopustivo i protivno EU Direktivi da tužitelj kao vjerovnik namiruje svoje potraživanje na teret jednog potrošača u znatno većem iznosu nego li potrošnju plaćaju drugi potrošači na istoj adresi, koji stanuju u istom stambenom prostoru (drugi stanari). Naime, iz njihovog obračuna proizlazi da je jedna osoba veći potrošač nego druge tri osobe pa da je očigledno da je obračun nevjerodostojan i protivan EU Direktivi obzirom da se tuženiku nameće nešto što nije ni ugovorio ni potrošio te da takvo postupanje predstavlja i diskriminaciju tuženika koji je na putu da oboli od PTSP-a obzirom tuženiku nikako nije jasno kako on, koji živi potpuno sam, mora platiti nešto manji račun od susjedne četveročlane obitelji. Navodi da na opisani način u ovršnom postupku tužitelj potražuje znatno veći iznos u odnosu na potrošnju, a što uzrokuje nezakonitu i znatnu neravnotežu i dovodi tuženika u stanje ropstva u odnosu na tužitelja i egzistencijalnu ugrozu te da se takvo postupanje tužitelja protivi pravu EU. Nadalje, ističe da sud ima obvezu po službenoj dužnosti ispitati sadrži li ugovorni odnos između tužitelja kao trgovca i tuženika kao potrošača nepoštene ugovorne odredbe jer se ne može voditi ovršni postupak ako javnobilježnički akt nije ispitan u smislu EU Direktive 93/13 i sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022 te izmjenama i dopunama EU Direktive 2019/2161 od 18. studenog 2021. o zaštiti potrošača. Poziva se i citira pravno shvaćanje predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. Poziva se na EU Direktivu 93/13 od 16. travnja 1993. te izmjene i dopune EU Direktive 2019/2161 od 18. studenog 2021. o zaštiti potrošača te navodi da iste sadrže indikativan i netaksativan popis odredaba koje se smatraju nepoštenima te da tu spada zahtjev da potrošači trebaju platiti nerazumne naknade ili njihovo obvezivanje na odredbe koje prije potpisivanja ugovora nisu stigli potpuno razumjeti. Nadalje, navodi da prema EU Direktivama ugovori moraju biti sastavljeni jasnim i razumljivim jezikom, a kada postoji sumnja o značenju neke odredbe ugovora, potrebno ju je protumačiti na način koji je najpovoljniji za potrošača te da odredbe ugovora koje se procjene kao nepoštene nisu obvezujuće za potrošače, dok države članice EU-a moraju osigurati postojanje učinkovitih mjera za pravni lijek koje sprječavaju da se nepošteni uvjeti i dalje koriste u ugovorima te da države članice trebaju osigurati da u ugovorima koje prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklapa s potrošačima ili ih je već sklopio nema nepoštenih odredaba te da ako se takve odredbe ipak upotrijebe, one potrošača ne obvezuju. S tim u vezi, poziva se i citira članak 3. EU Direktive 93/13, kao i na Obavijesti Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te navodi da su jasno istaknuti smjernice, odnosno pravna shvaćanja u smislu da je nacionalni sud obvezan ispitati po službenoj dužnosti nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to i da ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, da se ista ne smije primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi. Poziva se na presudu Suda Europske unije od 16. siječnja 2014. u predmetu C-226/12 u smislu da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora. Naposljetku, ističe da je sud dužan po službenoj dužnosti ispitati nepoštene ugovorne odredbe prije potvrđivanja platnog naloga te da je kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama sud ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, da sud može preinačit rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično.

3. Radi izjavljenog prigovora, pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj 103 Povrv-3514/22-3 od 27. veljače 2023., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj u bitnom dostavlja račune na kojima temelji svoje potraživanje, napominje da u potpunosti ostaje pri svojem zahtjevu da od tuženika zahtijeva da ispuni svoju obvezu i dugovani iznos te se u cijelosti protivi navodima tuženika iz prigovora i osporava sve tuženikove činjenične navode koji su u suprotnosti s navodima tužbe (Prijedloga za ovrhu) i navodima tužitelja iz podneska. Prilaže izvod iz svoje matične evidencije i navodi da je iz istog razvidno da je tuženik uveden kao korisnik usluga vodoopskrbe i odvodnje na sistemskom broju objekta 00768057, na adresi [adresa], od 11. lipnja 2010. te se kao takav vodi i dalje, dok se utuženi računi odnose na razdoblje od srpnja 2021. do prosinca 2021. te da iz prethodno navedenog proizlazi da se upravo tuženik nalazi u obvezi podmiriti nastalo dugovanje. Poziva se na odredbe Zakona o vodnim uslugama te odredbe Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Navodi da je uvidom u priloženi Zk izvadak, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], razvidno da je tuženik upisan kao vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), [adresa], dvorište u ulici Rade Končara br. 29, na kojoj adresi se nalazi mjerno mjesto broj 0129810, a da je uvidom u Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke mup-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu, od 20.10.2022. koja prileži spisu, razvidno da tuženik ima prebivalište na adresi [adresa], te da je isti prijavljen na predmetnoj adresi od 8. svibnja 1990. Ističe da slijedom navedenog, a uzimajući u obzir činjenicu da tuženik nije obavijestio tužitelja o promjeni korisnika vodnih usluga te s obzirom da je isti i dalje evidentiran u matičnim evidencijama Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. kao korisnik vodnih usluga, da je isti vlasnik predmetne nekretnine za koju se ispostavljaju računi za vodne usluge te da ima prijavljeno prebivalište na adresi isporuke vodnih usluga, tuženik je u obvezi je podmiriti dospjele i nepodmirene račune koji se odnose na razdoblje od srpnja 2021. do prosinca 2021. Tužitelj ističe da se tuženik dopisom od 22. ožujka 2022. obratio tužitelju sa zamolbom da se na ime obveznika IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], dostavlja obavijesni račun i da navedeno čini nespornim da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije usmjeren odugovlačenju ovog postupka, jer je evidentno da se sam legitimira obveznikom vodnih usluga na predmetnoj adresi. Nadalje, tužitelj ističe kako je predmetno rješenje o ovrsi, doneseno temeljem Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, koji je propisno sastavljen i sadrži sve sastojke koje propisuje čl. 31. Ovršnog zakona i da je navedeno isprava koja je podobna da se na temelju nje zatraži izdavanje platnog naloga. Navodi da se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na dospjelu novčanu tražbinu, a čija visina se dokazuje vjerodostojnom ispravom koja prileži sudskom spisu. Iako Izvadak iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojna isprava, sama po sebi ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, važno je istaknuti da uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, kako po svojem iznosu, tako i po datumu isporuke i dospijeća, čime se nedvojbeno potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave. S tim u vezi, navodi da računi koji prileže ovome podnesku sadrže osnovne stavke iz kojih je razvidno koja usluga je i u kojem vremenu pružena, potrošnja u određenom vremenskom razdoblju, cijena te konačni iznos, a na navedene račune tuženik nije istaknuo prigovor iako je na to imao pravo sukladno čl.99. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga. Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi navodi da se obraćao tužitelju te reklamirao račune, no tužitelj tvrdi da tuženik ničime to ne dokazuje, već da je je zaprimio zamolbu/dopis tuženika od 23. veljače 2022., no da se istim ne osporavaju utuženi računi, odnosno visina istih. U konkretnom slučaju, iz priloženog dokumenta Uvida u kupca vidljivo je da se stambena zgrada na predmetnoj adresi pod šifrom kupca 0126913 nalazi u statusu kupca vodnih usluga od dana 9. ožujka 1990. godine, te ista ulazi u kategoriju stambenih zgrada za koje je lokacijska dozvola izdana prije 1. siječnja 2000. godine, slijedom čega se potrošnja vode obračunava prema broju prijavljenih osoba kod korisnika usluge. Ističe da je u konkretnom slučaju, iz priloženog dokumenta Uvida u kupca vidljivo da se stambena zgrada na predmetnoj adresi pod šifrom kupca 0126913 nalazi u statusu kupca vodnih usluga od dana 9. ožujka 1990., te ista ulazi u kategoriju stambenih zgrada za koje je lokacijska dozvola izdana prije 1. siječnja 2000., slijedom čega se potrošnja vode obračunava prema broju prijavljenih osoba kod korisnika usluge. S tim u vezi, ističe da je uvidom u priložene račune, razvidno da je potrošnja vode za 07/2021, 09/2021, 10/2021, 11/2021 i 12/2021 obračunata temeljem očitanog stanja, dok je za 08/2021 stanje potrošnje vode procijenjeno. S obzirom da nigdje nije propisana zakonska obveza temeljem koje bi isporučitelj bio dužan vršiti očitavanje brojila jednom mjesečno, jer isti samostalno određuje dinamiku očitanja, u međuvremenu se ispostavljaju računi prema procjeni koja se bazira na potrošnji u prethodnom periodu, uz naznaku na poleđini svakog računa da korisnici mogu samostalno od 27 - og do 30/31- og u mjesecu dojaviti stanje stvarne potrošnje na svom brojilu, ako ne žele procjenu već račun prema realnoj potrošnji. U slučaju obračuna potrošnje vode temeljem procjene, prema čl. 95. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, obračun se usklađuje sa stvarnom potrošnjom prigodom sljedećeg očitanja vodomjera. Navodi da prema odredbi čl. 93. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, isporučitelj je dužan voditi evidenciju o korisnicima i broju osoba kod pojedinog korisnika usluge, a kao dokaz da je postupio sukladno navedenoj odredbi tužitelj navodi da dostavlja izvadak iz odnosne evidencije za predmetnu zgradu. Naime, prema spomenutoj odredbi broj osoba kod pojedinog korisnika usluge utvrđuje se na temelju pisane izjave upravitelja zgrade ili predstavnika suvlasnika, a tamo gdje tih osoba nema, na temelju izjave pojedinog korisnika kojom obavlja promjenu broja osoba svog kućanstva. Ako pojedini korisnik smatra da je izjava upravitelja zgrade ili predstavnika suvlasnika netočna, može isporučitelju dostaviti izjavu o broju članova svog kućanstva ovjerenu kod javnog bilježnika. Stroga tužitelj navodi da je iz priloženih računa vidljivo da tužitelj dijeli vodu prema broju stanara te da je tuženiku obračunata potrošnja vode za jednu osobu. Dakle, stanari predmetne zgrade (ukupno 8) nemaju samostalna brojila prema kojima bi se vršio obračun prema potrošnji svakog domaćinstva i nije moguće drugačije izračunati potrošnju već da se potrošena voda podijeli prema broju članova prijavljenih osoba na vodomjer zgrade broj 0002683136. Uvidom u informativni pregled vode, primjerice za 07/2021 razvidno je da je iznos fakture 99,43€/749,15 kn te da po osobi iznosi 12,43€/93,64 kn, a isto je razvidno i iz priloženog računa za 07/2021 god (varijabilni dio). Tužitlj ukazuje da su navodi tuženika da on ima veću potrošnju u odnosu na druge korisnike na predmetnoj adresi netočni, paušalni i usmjereni odugovlačenju ovog postupka. Naime uvidom u popis stanova po šifri kupca 0126913, razvidno je da su na sistemskom broju objekta 00767964 prijavljene 4 osobe, a na sistemskom broju objekta 00768022 - 3 člana, dok je kod tuženika sistemski broj objekta 0076805, prijavljen 1 član. Dakle, samo za 07/2021, informativni iznos potrošnje se množi sa 4 člana, odnosno 3 člana te jasno proizlazi da iznose više od 12,43€/93,64 kn koliko je potrošnja vode za 1 člana, odnosno za tuženika (varijabilni dio, iskazan na računu za 07/2021). Nadalje, tvrdi da tuženik nije prigovorio visini ispostavljenih računa i da je na svakom od utuženih računa koji su priloženi uz ovaj podnesak naznačeno stanje dugovanja koje se odnosi na prethodno razdoblje (što se ujedno smatra opomenom), tako da je tuženik i na taj način morao biti informiran da ima nepodmireno dugovanje, te se informirati kod tužitelja na koja se neplaćena potraživanjima odnosi tako iskazani dug te eventualno prigovoriti visini istih, no tuženik to nije učinio, već je iste osporio tek u ovršnom/parničnom postupku.

5. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka nije očitovao na gornje navode tužitelja.

6. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

7. Sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan:

16.5.2022. (list 8), prijepise računa (list 46-69), matične evidencije – bilješke (list 70), pregled obveznika na objektu (list 71), izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz od 21. ožujka 2023. (list 72-74), izvadak iz zemljišne knjige od 29. ožujka 2023. (list 75-77), matične evidencije – podaci o naknadama (list 78), matične evidencije – objekti (list 79), zahtjev tuženika od 22. veljače 2022. (list 80-81), uvid u mjerno mjesto od 21. ožujka 2023. (list 82), uvid u kupca od 21. ožujka 2023. (list 83), uvid u kupca od 23. ožujka 2023. (list 84), podatke o potrošačima za razdoblje srpanj 2021. (list 85), podatke o potrošačima za razdoblje listopad 2021. (list 86), podatke o potrošačima za razdoblje prosinac 2021. (list 87), podatke o potrošačima za razdoblje rujan 2021. (list 88), podatke o potrošačima za razdoblje kolovoz 2021. (list 89), podatke o potrošačima za razdoblje studeni 2021. (list 90), popis stanova na šifri kupca: 0126913 od 21. ožujka 2023. (list 91), informativni pregled potrošnje vode od 21. ožujka 2023. (list 92), karticu dužnika (list 93-95), knjigovodstveno stanje obveznika – arhivu od 28. ožujka 2023. (list 96-102).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je konačno postavljen, osnovan.

9. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćene usluge opskrbe vodom.

10. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 16.5.2022. (list 8), prijepise računa (list 46-69), matične evidencije – bilješke (list 70), pregled obveznika na objektu (list 71), matične evidencije – podaci o naknadama (list 78), matične evidencije – objekti (list 79), uvid u kupca od 21. ožujka 2023. (list 83), uvid u kupca od 23. ožujka 2023. (list 84) sud je utvrdio da je tuženik bio zaveden kao korisnik usluga za utuženo razdoblje i to za stambeni prostor na adresi u [adresa], stambeni broj objekt: 00768057, sistemski broj obveznika: 4000005162270 te da se utuženo potraživanje odnosi na uslugu potrošnje vode za razdoblje kolovoz 2021. – siječanj 2022. u ukupnom iznosu od 85,83 EUR.

11. Nadalje je uvidom u prijepise računa (list 46-69) sud utvrdio da je tužitelj utužio tuženika za iste iznose i s istim datumima dospijeća koji su navedeni na izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 16.5.2022. (list 8).

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz od 21. ožujka 2023. (list 72-74) te izvadak iz zemljišne knjige od 29. ožujka 2023. (list 75-77), utvrđeno je da je tuženik bio etažni vlasnik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju i to jednosobnog komfornog stana, a koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje s nusprostorijama površine 33,06 čm.

13. S tim u vezi, uvidom u zahtjev tuženika od 22. veljače 2022. (list 80-81) utvrđeno je da se tuženik pisanim putem obratio tužitelju sa zamolbom da se na ime obveznika tuženika dostavlja obavijesni račun s navedenim početnim i zadnjim stanjem na mjernom mjestu, broj vodomjera: 0002683136, na adresi [adresa].

13.1. Posebno se napominje da tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost zahtjeva tuženika od 22. veljače 2022. (list 80-81), kao ni vjerodostojnost svojeg potpisa na istome.

14. Uvidom u popis stanova na šifri kupca: 0126913 od 21. ožujka 2023. (list 91) utvrđen je popis stanova na šifri kupca: 0126913, odnosno sljedeći nazivi obveznika:

- OU, sistemski broj objekta: 00768022, broj potrošača: tri,

- GU, sistemski broj objekta: 00767964, broj potrošača: četiri,

- tuženik, sistemski broj objekta: 00768057, broj potrošača: jedan.

15. Također, uvidom u Jedinstveni registar osoba RH (MUP) razvidno je da tuženik od 8. svibnja 1990. pa sve do danas ima aktivno prebivalište upravo na utuženoj adresi.

16. Po Zakonu o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19. - dalje ZVU) vodne usluge su djelatnosti od općeg interesa i obavljaju se kao javna služba (čl. 4. st. 1. ZVU-a), a jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati pružanje vodnih usluga na uslužnom području osnivanjem javnih isporučitelja vodnih usluga (čl. 4. st. 3. ZVU-a). Djelatnost vodnih usluga obavljaju javni isporučitelji vodnih usluga (čl. 11. ZVU-a), koji je društvo kapitala kojem su jedini osnivači jedinice lokalne samouprave na uslužnom području (čl. 12. ZVU-a).

17. Nadalje, korisnik vodnih usluga je vlasnik odnosno posjednik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu isporučuje voda za ljudsku potrošnju (čl. 3. st. 1. toč. 6. ZVU-a) te je isto propisano čl. 3. st. 1. toč. 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 17/13. - dalje Opći uvjeti), a koje Opće uvjete je javni isporučitelj vodnih usluga bio dužan donijeti i postupati u skladu s njima (čl. 40. st. 1. ZVU-a) i koji Opći uvjeti sadrže, između ostaloga, i način mjerenja isporuke vodnih usluga (čl. 40. st. 2. ZVU-a). Sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga, s time da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga (čl. 42. st. 1. i čl. 43. st. 1. ZVU-a).

18. Ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge (čl. 37. ZVU-a).

19. Čl. 86. st. 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.

20. Čl. 90. st. 1. Općih uvjeta propisano je da se isporučena voda za svaki stan u stambenim zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije 1. siječnja 2000. godine obračunava tako da se očitana potrošnja glavnog vodomjera raspoređuje na pojedine korisnike usluge prema broju prijavljenih osoba kod svakoga korisnika usluge.

21. Stoga, iz gore navedenih isprava je razvidno kako je tužitelj osnovano u svojim evidencijama zaveo tuženika kao korisnika usluge za predmetnu nekretninu odnosno tužitelj je osnovano obračunavao potrošnju vode i to sukladno citiranim odredbama ZVU-a u svezi sa Općim uvjetima.

22. Navedeno također nedvojbeno proizlazi iz prijepisa računa (list 46-69) koje sud u svrhu dokaza u cijelosti prihvaća jer predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, a iz kojih je razvidna obračunata usluga potrošnje vode uz pripadajuće naknade te je u istima specificirana vrsta usluge i naknade koje se traže, iznos za varijabilni dio cijene i iznos za fiksni dio cijene sa pripadajućim porezom te ukupni iznosi iz kojih obračuna je razvidno da je u utuženom razdoblju postojala potrošnja vode, odnosno da se usluga tužitelja koristila. Tuženik tijekom postupka nije navodio i dokazivao suprotno sukladno čl. 219. u svezi sa čl. 212.a ZPP-a.

22.1. S tim u vezi, sud ističe da tuženik tijekom postupka nije dokazao svoje navode da je podnosio prigovore na utužene račune sukladno čl. 219. u svezi sa čl.212.a ZPP-a te nije dokazao da tužitelj naplaćuje potraživanje od jednog potrošača (tuženika) u znatno većem iznosu nego li potrošnju plaćaju drugi potrošači na istoj adresi koji stanuju u istom prostoru

23. Dakle, između parničnih stranaka je nastao obvezno pravni odnos jer je tuženik nedvojbeno koristio usluge tužitelja i kao korisnik usluge obvezan je te usluge i platiti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 681/2024-2 od 22. svibnja 2024., Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci poslovni broj Gž-994/2024-2 od 28. travnja 2025.).

24. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženik tijekom postupka ne dokazuje da je podmirio predmetno dugovanje, isti je primjenom čl. 42. ZVU-a u vezi s čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26. – dalje ZOO) kao korisnik usluge tužitelja u obvezi podmiriti nastalo dugovanje prema tužitelju čiju je visinu sud utvrdio na osnovu izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 16.5.2022. (list 8) te prijepisa računa (list 46-69) kao vjerodostojnih isprava u smislu čl. 31. st. 1. OZ-a pa je odlučeno kao u izreci presude primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a.

25. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 2 i st. 8. ZOO-a.

25.1. U pogledu dijela platnog naloga koji se odnosi na zakonske zatezne kamate koje su prethodno obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 13. srpnja 2022. ističe se da je tužitelj u podnesku od 29. ožujka 2023. promijenio istovjetnost zahtjeva u odnosu na sporedno potraživanje – zatezne kamate, koja dispozicija ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe. Tuženik se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio (Izvod iz zapisnika sa treće sjednice Građanskog odjela VSRH-a održane 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8).

25.2. Promjena istovjetnosti zahtjeva u pogledu kamate ne čini tužbeni zahtjev većim ili drukčijim jer je zatezna kamata sporedno potraživanje, a preinaka tužbe iz čl. 191. ZPP-a se odnosi samo na glavni zahtjev (tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž-6533/16 od 27. veljače 2018.), pa je odlučeno kao u točci I izreke rješenja temeljem čl. 456. st. 1. u svezi sa čl. 193. st. 2. ZPP-a.

26. U odnosu na tuženikovo pozivanje na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022., valja navesti da isto nije primjenjivo jer se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku iz razloga što je rješenjem ovog suda od 27. veljače 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u prigovora protiv platnog naloga, a ne radi se o slučaju kada ovršni sud provodi ovrhu u ovršnom postupku pa radi navedenog ima obvezu u postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

26.1. Neovisno o gore navedenome, sud navodi da tuženik ni u prigovoru, niti tijekom postupka nije konkretno navodio koja bi to odredba ugovora i/ili pravnog propisa (ZVU i/ili Općih uvjeta) bila nepoštena, odnosno ništetna niti je sud utvrdio nepoštenost, odnosno ništetnost pojedine odredbe.

27. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude u svezi sa čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a (tako i Zaključak 3.1. na sastanku VSRH od 2. lipnja 2017. Su- IV-204/17).

27.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak javnog bilježnika u iznosu od 24,89 EUR sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.) te trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu koji je tužitelj zatražio, odnosno u iznosu od 13,27 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.)

27.2. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke rješenja.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu (30,00 EUR)

2. tuženiku uz rješenje o pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi (30,00 EUR)