Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-895/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. AN, rođenog **.**.1919., umrlog **.**.2006., odlučujući o žalbi nasljednika FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Emilu Šeparoviću, odvjetniku u Splitu izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1725/2026-2 od 22. travnja 2026., dana 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika FN i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-1725/2026-2 od 22. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog nasljednika od 13. siječnja 2026. radi naknadno pronađene imovine, te su nasljednici upućeni da svoje zahtjeve mogu ostvariti u parnici.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija nasljednik FN i to iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja utvrđeno je sljedeće:

- da je javna bilježnica Zoja Puljiz donijela rješenje o nasljeđivanju iza pok. AN pod brojem O-1018/06, UPP-OS-60/06 dana 25. srpnja 2006. te je istim kao jedini nasljednik proglašen sin ostavitelja RN, s obzirom da je unuk ostavitelja FN (sin pok. sina ostavitelja EN) svoj nasljedni dio ustupio svom stricu CN;

- da su nasljednici 13. siječnja 2026. stavili prijedlog sudu radi donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini u pogledu nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina];

- da je nasljednik FN naveo da je sin ostavitelja RN za života dobio od ostavitelja na dar stan u [adresa] i to temeljem ugovora o darovanju od 27. siječnja 1998., pa kako u navedenom darovnom ugovoru nije navedeno da se darovanje ne uračunava u njegov nasljedni dio, te kako taj dar znatno prelazi vrijednost nasljednog dijela, to isti smatra da je RN namiren u svom nasljednom dijelu na naknadno pronađenoj imovini;

- da je u odnosu na nekretninu položenu u K. O. [katastarska općina] koja bi trebala predstavljati naknadno pronađenu imovinu nasljednik RN naveo da je ista stečena kupoprodajnom pogodbom koju je 1985. godine sklopio ostavitelj za 1/2 dijela, a RN za drugu polovinu dijela, nakon čega je tamo izgrađena obiteljska kuća s više stambenih jedinica, pa nasljednik RN traži izuzimanje dijela koji je njegova vlastita imovina i ne ulazi u ostavinu.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbija prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine zbog činjenice da je sporan sastav naknadno pronađene imovine, upućujući nasljednike da svoje zahtjeve ostvaruju u parnici.

7. Nasljednik FN u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u pobijanoj odluci naveo razloge za upućivanje u parnicu, nije prekinuo ostavinski postupak do odluke o spornom pitanju, niti je odredio koja stranka i u kojem roku treba podnijeti tužbu radi rješenja spornog pitanja, pa prvostupanjsku odluku smatra nezakonitom. Ističe da je odredbom članka 234. stavka.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35,05, 127/13, 33/15 – dalje: ZN) određeno ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, već će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku, a upravo se o tom izuzetku radi u ovoj pravnoj stvari budući se nasljednik FN prihvatio svog zakonskog dijela ostavine i isti ustupio zakonskom nasljedniku CN koji se prihvatio učinjenog ustupa, s time da se raspravljalo samo o pokretninama ostavitelja (potraživanje s osnova neplaćenih mirovina u neutvrđenom iznosu), pa dakle nisu bili ostvareni uvjeti da bi se naknadno pronađena imovina rasporedila na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, već je sud trebao istu rasporediti novim rješenjem kao naknadno pronađenu imovinu, što nije učinio. Smatra neosnovanim stav prvostupanjskog suda da je među nasljednicima sporan sastav naknadno pronađene imovine kao i da je to razlog za odbijanje prijedloga nasljednika za raspoređivanje naknadno pronađene imovine, jer RN samo traži izdvajanje dijela za koji tvrdi da je njegova vlastita imovina.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući na taj način prvostupanjsko rješenje ocjena ovoga suda je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva žalba jer pobijano rješenje sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima činjenične i pravne argumentacije te ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje može ispitati.

10. Iako žalitelj rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja žalbe ne proizlazi koje činjenice je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ili koje nije utvrdio a da o njima ovisi primjena materijalnog prava, pa je stoga ovaj sud žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio također neosnovanim.

11. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud smatra da je i materijalno pravo prvostupanjski sud pravilno primijenio. Naime, da bi se naknadno pronađena ostavinska imovina rasporedila nasljednicima u okviru ostavinskog postupka između nasljednika ne smije postojati spor da li određena imovina predstavlja ostavinsku imovinu pok. ostavitelja. U ovom postupku nasljednik RN se usprotivio prijedlogu nasljednika FN za raspoređivanjem naknadno pronađene imovine navodeći da je ista stečena kupoprodajnom pogodbom koju je 1985. godine sklopio ostavitelj za 1/2 dijela, a RN za drugu polovinu dijela, nakon čega je tamo izgrađena obiteljska kuća s više stambenih jedinica, pa je nasljednik RN tražio izdvajanje dijela koji je njegova vlastita imovina i ne ulazi u ostavinu. Dakle nedvojbeno je riječ o sporu oko opsega ostavinske imovine te je zaključak prvostupanjskog suda u tom pogledu pravilan, a suprotni žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti.

12. Prema ustaljenoj sudskoj praksi ako je među nasljednicima sporno da li naknadno pronađena imovina spada u ostavinu (u cijelosti ili u nekom svom dijelu), tada sud odbija prijedlog da se naknadno pronađena imovina rasporedi na nasljednike, a onaj tko tvrdi da određena imovina spada u ostavinu svoje pravo može ostvariti u parnici. Dakle, kako je nasljednik RN osporio da imovina koja je obuhvaćena prijedlogom za raspoređivanje naknadno pronađene ostavinske imovine predstavlja ostavinu u cijelosti, smatrajući da je sudjelovao u njezinom stjecanju, to žalbeni navodi nasljednika FN nisu od utjecaja na zakonitost rješenja jer pravo za koje smatra da mu pripada ne može ostvariti u ostavinskom postupku.

13. Uz navedeno valja istaknuti i da je sam žalitelj u postupku naknadno pronađene imovine naveo da sunasljednik RN nema pravo na nasljeđivanje jer je u svom nasljednom dijelu namiren darovanjem za života ostavitelja, pa i navedeno predstavlja spor o pravu na ostavinu te i zbog toga prijepora postupak naknadno pronađene imovine nije bilo moguće provesti.

14. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno odlučio da nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje naknadno pronađene imovine, pri čemu isti nije bio u obvezi donositi formalno rješenje o prekidu i upućivanju u parnicu, niti je trebao u rješenju određivati koja stranka i u kojem roku treba podnijeti tužbu radi rješenja spornog pitanja , kako to pogrešno smatra žalitelj, s obzirom da do postupanja u smislu odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a dolazi samo u slučaju da je među nasljednicima došlo do spora u vrijeme provođenja ostavinskog postupka, dok u pogledu postupka naknadno pronađene imovine takva obveza ne postoji jer nema ostavinskog postupka koji bi trebalo prekinuti (čl. 222. st. 1. ZN-a).

15. Slijedom navedenog valjalo je žalbu nasljednika FN na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ivana Požar